Prošla sam niz edukacija, predavanja i radionica. Prije dvije i pol godine završila sam osnovni DNK TH i stekla naziv „certificirani praktičar“. Meni je ta diploma, razna predavanja i niz druženja kroz radionice, pomoglo da se izvučem iz kukuljice i pokažem u najvećem sjaju koji je godinama čučao u meni.

Nisam previše govorila niti o toj diplomi, niti o certifikatu, niti o Theta healingu, ali nisam to niti tajila. Svu tu pozitivu i energiju koju sam naučila kako pokazati na van, izbrusila sam kroz edukacije i rad na samoj sebi. To sam često isticala i više puta ponavljala upravo kroz svoje tekstove. Moja smirenost, sigurnost u sebe, samostalnost, britkost, koncentriranost, talent komunikacije, ogromna količina pozitive i na tone ljubavi, isplivali su van u najvećoj mjeri nakon tečaja 2014. Do tada nisam znala niti prepoznati kvalitete koje sam posjedovala, nisam znala što bih sama sa sobom i svojim životom nakon razvoda, nisam znala kako si pomoći da prestanem zamjerati i vući taj teret gnjeva kojeg sam osjećala prema bivšem partneru, nisam znala kome vjerovati, a kome ne – nakon silnih razočaranja koje sam prošla, nisam se znala nositi niti sa sobom i sve me to činilo vrlo nesretnom i nezadovoljnom životom kojeg sam živjela. A za mnoge kvalitete i sposobnosti koje su bile skrivene duboko u meni, nisam niti znala niti su me zanimale, sve dok nisam upoznala samu sebe i zavoljela se u cijelosti. To je bio moj početak rasta u osobu kakva sam sada, to je bio početak putovanja do cilja koji se zove „najbolja verzija sebe“! To je bila moja snaga, snaga žene u meni!

Ali.. isplatilo se biti strpljiv sve ove duge godine. Sav put kojeg sam prošla i svi poslovi koje sam ikada radila i sve vještine koje sam sa svojih 43 godine stekla, sve suze koje sam isplakala – koristili su mi da puno više razumijem i prihvatim s razumijevanjem.

Puno sam narasla kao osoba u posljednje dvije i pol godine. Puno sam i uložila u sebe jer da nisam – zid koji je bio preda mnom nikada ne bi bio savladan.

Kada odlučite raditi na sebi, okrenuti se duhovnosti ili nekim stvarima koje vas posebno smiruju i vesele, sigurno ste došli do određene točke u svom životu kada više niste zadovoljni stanjem u kojem se nalazite ili jednostavno želite postati bolja osoba, snažnija, odlučnija, posloženija. Odluka rada na sebi je već veliki korak prema boljoj verziji sebe. Odluka da se pozabavite sobom već je jako dobra odluka.

Mene je kaos života, iscrpljenost od više godišnjeg šamaranja s jedne na drugu stranu obale, umor od borbe da mi glava bude iznad površine – jer ako samo malo zadrijemam – zagušit ću se, trka za boljim životom i novcem, karijerom, razočaranje i nepovjerenje u muškarce, razočaranje u ljubav … Sve me to dovelo do napuknuća i konačne gromoglasne eksplozije. Raspala sam se u dijelove. Rad na sebi složio me u novu cjelinu i to još bolju verziju same sebe! Ne znam jesam li produhovljena ili sam mudrija, hrabrija ili snažnija, ali znam da živim kvalitetnije i da su moji prioriteti danas totalno drugačije posloženi nego prije nekoliko godina.

Na tom svom putu upoznala sam more novih ljudi. Svi su ti ljudi bili drugačiji od svijeta u kojem sam godinama živjela. Ti su ljudi bili smireni i posloženi. Godila mi je njihova prisutnost. Htjela sam biti kao i oni te prihvaćati život i sve što život nosi. Htjela sam naučiti razmišljati na drugačiji način i ne trošiti se na nebitne situacije, nebitne ljude i trenutke … Htjela sam pomoći samoj sebi kako bi mi bilo lakše živjeti. I jesam. I jako sam ponosna zbog toga. Osjećam se drugačije. Osjećam se na miru.

Kada mi je prije 10 mjeseci moja draga prijateljica Tamara Zubak, koja je inače predavač i osoba koja drži silne radionice „rada na sebi“, rekla kako ima ideju organizirati višednevni seminar namijenjen ženama, kroz koji će iste te žene naučiti puno više o sebi kroz predavanja i radionice vrhunskih predavačica i stručnjakinja, kroz zabavu te na ugodan i lak način steći neke informacije i vrline kvalitetnog života, a sve na jadnom mjestu – bila sam oduševljena. I koliko god je njena ideja izgledala kao san, koliko god je bilo uspona i padova po putu, jer vjerujte mi, organizirati ovako nešto nije bilo lako. Trajalo je predugo, bilo je na  momente toliko teško i nemoguće da je mislila odustati od svega. Da, to je pomislila više od jednom. A to smo pomislili i mi iz tima. Put do ostvarenja sna bio je trnovit.

Osam predavačica. Sve raznih profila i energija. Žene. Već to zvuči nemoguće: okupiti 8 žena u jednoj misiji. Cijena projekta je bila astronomska i do zadnjeg dana nije se znalo hoće li se projekt pokriti ili ne. Strah, stres… na stotine detalja i vanrednih situacija, uspona i padova, suza …  A projekt je po putu toliko narastao da više nije bilo govora o njegovom ne održavanju! Za ove situacije znaju ljudi koji su bili dio tima.

Ali, kada se radi o dobrim stvarima i iz srca, onda se i čuda događaju. Tako je moja Tamara dobila donaciju od oca s kojim nije komunicirala 12 godina i kojemu nije rekla „tata“ sve te godine. Novac je sjeo na račun dva dana prije početka sna zvanog Womanary. Zvuči nevjerojatno? Ne, zvuči logično! Jer kada je nešto zacrtano da se ostvari, onda se ruše sve prepreke po putu. Womanary se trebao održati. Netko je odozgo baš htio da se ovaj projekt dogodi! I je – dogodio se!

Došla sam u petak na sastanak u rano poslijepodne. Već su skoro sve predavačice bile prisutne. Sve sam poznavala, osim dvije: Renatu i Adrianu, ali sam se i snjima vrlo brzo kliknula. Sjedile smo, pile kavu i ugodno čavrljale. Tamara nas je okupila da održimo kratki dogovor vezano za program, raspored i protokol. Tamarina prijateljica, moj facebook frendica Ines iz Šibenika, žena-zmaj koja inače radi u policiji, bila je zadužena za koordinaciju i protokol. Mislim da nitko drugi to bolje niti ne bi odradio. Trebalo je sve te energije držati pod kontrolom, a ona je to uspjela 🙂

Sastanak je bio ugodan. Brzo smo završili jer je sve bilo pripremljeno. Zaista smo se svaka za svoj dio pripremile vrhunski. Čekale smo početak i otvorenje Womanary te dolazak svih sudionica seminara. A dolazile su iz cijele Hrvatske, pa čak i iz zemalja van Hrvatske. Uzbuđenje je raslo i bližio se i taj trenutak.

18:00 h i svečano otvorenje. Petak, 07.10.2016. sredile smo se i okupile u dvorani „Oleander“ u hotelu „4 opatijska cvijeta“. Počele su dolaziti žene. Slikanje, upoznavanje… Uz Tamaru i moju dragu Mariju Mažar, koja je bila moderator i PR projekta i mi smo, i mi smo kao dio Womanary tima, pozdravljale uzvanice. A bilo ih je… Žene… Predivne.. Željne novih znanja i iskustava.

Moje je predavanje bilo tu prvu večer i moram priznati da nikada prije nisam imala veću tremu i neki poseban, drugačiji feeling nego taj dan. Odradila sam niz promocija i predavanja do sada, a vezano uz teme o kojima pišem. Ovaj put, na Womanary-u, imala sam zadatak predstaviti se kroz vlastiti rad na sebi, kroz svoje putovanje i tehnike koje sam naučila i primijenila ih u svom životu. Već na samom početku stajala mi je knedla u grlu, a emocije su divljale na milion! Suze su mi se kupile u očima, ali sam se držala jakom. Samo se nemoj slomiti – zvonilo mi je u ušima. Možeš ti to! Uf…

Predavala sam, a pogled mi je pratio izraze lica žena koje su me slušale. Neke od njih su bile duboko ganute, neke su ostale iznenađene što se to sve skrivalo u Ivani Grabar, dok su neke brisale suze. Emocije su bile prisutne i kod mene i kod njih. Erupcija emocija.

Vrijeme je letjelo brzinom svjetlosti. Imala sam 90 minuta za svoje izlaganje, a proletjelo mi je kao 5 minuta! Da mi je bilo još barem toliko da im kažem sve što želim, mislila sam u sebi, ali me je Ines podsjetila na vrijeme koje je isticalo.

Dugi aplauz … Osmjesi na licima … Srce mi je skakalo od sreće! I one me razumiju – pomislila sam – zato su i došle. Po odgovore na neka svoja pitanja.

To večer predstavila se kratko još jedna predavačica, motivacijski govornik, žena koja me osvojila na prvu. Renata Ćurković. Znala sam da je posebna, a njeno kratko predstavljanje bio je tek uvod u radionicu koja je bila u subotu, odmah iza Jasenkine.

Jasenka Zubac nas je u subotu dobro prodrmala predavanjem iz svog područja Louise Hay. Slušali smo pozorno hrvatsku Louise i upijali svaku njenu riječ. Super mi je bilo njeno iskreno priznanje:

I ja sam tračala i ogovarala! I uživala sam tada u tome. I muža sam ogovarala.. A onda sam shvatila da sve to što izgovorim o njemu i drugima – o sebi izgovorim!

Sve smo se pronašle u tome. Koliko je bilo simpatično i smiješno, toliko nas je ostavila zadubljene u svoje misli. Da, to sam i ja radila prije, čak sam i pisala o tome. Pogledala sam žene po dvorani – sve smo mislile isto.

A onda je došla Renata sa svojim dijelom i radionicom, te nas svih izbacila iz gaća, doslovce. Njeno predavanje o intuiciji, egu, ljubavi prema sebi … odnosu prema drugim ženama .. te na kraju potrebi za ljubavlju i zagrljajima, ostavilo je na meni doživotni trag.

Napisala je flomasterom na pano:

Nakon toga nam je pokazala kako se grli – srce na srce, jak stisak, a onda nas je upitala koliko se puta grlimo na dan.

Malo sam ostala zbunjena na to pitanje, jer ne stignem se baš grliti 12 puta dnevno, pomislila sam, a onda nas je pozvala da zagrlimo osobu do sebe. Krenulo je grljenje i erupcija emocija. Svima nam je falio upravo taj topli, ljudski zagrljaj. Dakle… grljenja svih prisutnih na radionici i suze… potoci suza i smjeh od sreće i zadovoljstva! Osjećaj je bio neopisiv! Isplakala sam se kao kišna godina i izgrlila kao nikada u životu 🙂

Nakon Renate, radionicu je imala poznata hrvatska nutricionistkinja Diana Gluhak, koju često viđamo na RTL-u. Žena je rasturila s predavanjem i radionicom o načinu prehrane, trendovima, nametnutim marketinškim trikovima o namirnicama, a dala nam je par fantastičnih sugestija vezano uz prehranu. Njena radionica okusa, gdje su žene kušale hranu zavezanih očiju, bila je top!

Poslijepodne bile smo free, ali je za sve posjetiteljice bio organiziran sajam Stilueta corner – u kojem su se sve sudionice seminara mogle urediti za posebnu noć koja je bila pred nama: našminkati se i napraviti frizuru, kupiti nakit ili dizajnerske haljine. Glamurozna večer u predivnoj Royal Hall – pri samom je dolasku izazivala oduševljenje. Od silnih fotografa koji su nas čekali, od večernjih toaleta u koje smo se obukle, do pjenušca kao pića dobrodošlice…  Večera u četiri slijeda, predivna modna revija poznatih riječkih dizajnerica, druženje, glazba, ples koji je osmišljen samo za Womanary, smjeh i zabava. Prava noć glamura. Vrh! Gledala sam naše žene, sudionice seminara, kako su se sredile i dotjerale za gala večer. Predivne haljine, make up i frizure.. I to ženi treba! Da se osjeti lijepom i posebnom, glamuroznom. Blistale su! Ne znam koja mi je bila ljepša!

Nedjelja, nastavak radionica s Adrianom Josipović koja me oduševila svojim načinom rada. Žena je vrhunski terapeut, psiholog … Čudo! Njena radionica disanja i izbacivanje nakupljenog stresa kroz puštanje čudnih zvukova – totalno me fasciniralo! To ću nastaviti vježbati i dalje jer zaista pomaže 🙂

Već lagano umorne od svih silnih predavanja i radionica – vjerujte, nije bilo niti malo lako, ali punih srca i novih iskustava, došao je na red i Romanin dio. Romana Krstekanić je meni posebno draga osoba. Ona je naša Učiteljica. Žena je visoko obrazovana što se TH tiče. Među rijetkima je u Hrvatskoj koja nosi tu titulu i svoju posebnu energiju. Dakle, Romana nas je „izula“ do kraja i ogolila sve naše predrasude. S njom smo dotakli posebnu točku Womanary-a i doživjeli vrhunac, krunu svega. Ona je bila točka na i. Ona je bila točka na kraju ovog puta kojeg ću zauvijek pamtiti.

Nakon nje, mnogi su ostali duboko ganuti. Obzirom da sam prošla slične radionice, mogla sam razumjeti žene koje su bile van sebe od emocija i pod totalnim dojmom. Na pauzi i kavi, nakon Romanine radionice, a prije zatvaranja Womanary, uzela sam izjave nekih žena, sudionica seminara. Želim ih prenijeti i vama.

„O ovome nisam znala apsolutno ništa, uglavnom sam nešto čitala i poznam jednu ženu s kojom sam malo na ovu temu pričala. Fenomenalno mi je stvarno sve bilo, ne znam šta bih baš posebno izdvojila. Najviše me se dojmila tvoja knjiga koju sam i kupila zato što mi je super da slušam o muško-ženskim odnosima iz tog ugla, pogotovo zato što su žene malo zatvorenije na tu temu, pogotovo u našoj regiji i ne pričaju na taj način, vrlo rijetko. Čak ni s prijateljicama ne pričaju na takav način, samo sa odabranima. Super mi je cijela ova priča! Voljela bih da se Womanary ponovi!“ Petra / Beograd

„Aaaaah… ne mogu sada riječima opisati, a ono što mogu svakako reći i ono što sam osjetila cijelo vrijeme, uvijek je savršena grupa, ali ovaj puta je zaista bila grupa žena koja je zaista trebala biti zajedno i proći ovo iskustvo i vjerujem da će svaka s ovog Womanary-a otići drugačija, bolja, ljepša i ispunjenija.“ Jasenka / Rijeka

„Ja sam oduševljena, ja sam rastavljena i ponovno sastavljena u dijelove. Dakle, totalna transformacija i jedno prekrasno druženje i povezivanje s predivnim ženama i jednostavno kruna svega, Womanary!“ Ariana / Rijeka

„Predivno iskustvo. Puna dojmova još uvijek, pod istima idem doma i vjerujem da će se ovako nešto ponoviti uskoro. Dojmile su me se sve i jedna predavačica. Pri tome mislim na radionice, svaka posebna za sebe a opet bitno drugačija. Znači, svaka je ostavila nešto drugačije u meni, nešto … ne mogu to izraziti riječima. Još uvijek sam pod dojmom ove zadnje.“ Sandra iz Rijeke.

„Uvijek imamo neka očekivanja kada dolazimo bilo kuda, apsolutno iznad svih očekivanja. Prekrasna druženja, prekrasne emocije, prekrasni ljudi, oni će me obogatiti za jedno veliko iskustvo i želim to ponoviti ponovno, da li iduće godine ili kako, vidjet ćemo.“ Jelena, Požega

Na pitanje kakav je dojam na tebe ostavio Womanary, odgovorila je:

„Strašan! Strašan! Preispitujem sebe da se pitam tko sam! Ne znam tko sam. Uplašena sam. Strah od sebe. A oduševljena sam sa spoznajom ovog svega. Nešto prekrasno, a u biti me strah. Imam blokadu sada. Da li želim ići dalje.. da li se želim stvarno pronaći? Od straha šta ću naći..“ Josipa iz Rijeke

„Evo baš nas dvije upravo sada komentiramo. Zapravo, nisam bila na onoj prvoj radionici kada ste se svi upoznavali, ali recimo bilo bi super da je bila ta prva radionica gdje smo se svi upoznali. Danas sam komentirala sa suprugom baš ovo što si ti govorila o svom odnosu s bivšim mužem i kako si o tome napisala knjigu, kako bi bilo super da je bila neka oprečna tome radionica, o nekom drugom odnosu, gdje su ljudi u dobrom odnosu i što bi trebali poraditi na svom odnosu da takav i ostane. Ali sve u svemu super, baš odlično! Svi smo nekako poradili na sebi.“ Jadranka iz Lovrana.

„Na početku sam bila malo zbunjena, a to je stvar upoznavanja – dok se nismo svi upoznali, jer u principu kad god sam na nekakvim radionicama prvo kreće da se svi međusobno upoznamo, da je lakše komunicirati. E onda mi je trebalo da subota dođe pa da se svi već malo opustimo. U subotu mi je sve to sjelo! Moja poruka bi bila snaga, jedinstvo i čim više žena osvijestiti da rade na sebi.“ Jelena iz Rijeke

„Dobila sam ono što sam i došla podržati! Vidim veliku energiju žena, žena koje su se oslobodile, pustile ono nešto što se nalazilo u njima i to me čini jako sretnom. Čini me sretnom jer znam da možemo ako hoćemo i da ovisi samo o nama. A jedna velika veličina, dodana vrijednost u Womanary po meni je bila ta različitost radionica, različitih tehnika, koje  nam u stvari mogu na neki način pokrenut onu strast da počnemo nešto mijenjati u svom životu.“ Yasmina, B&B, Krk

„Jednostavno sam oduševljena! Oduševljena! Malo imam zbrku u glavi, ali sam prije svega prezahvalna Tamari i svima vama koji ste je podržali više nego ja. Mislim, ja sam je podržala, ali nisam ništa pripomogla. Ali sam je podržala mentalno u tom njenom planu. Osjećam se super. Bilo je divna energija, jedva čekam drugi Womanary i već sam odlučila da idem!“ – rekla mi je Vesna iz Rijeke.

Na moje pitanje koja je njena poruka nakon tri dana Womanary-a, odgovorila mi je:

„Womanary je potreban svakoj ženi!“  

A na zatvaranju Womanary, podijeljene su diplome, kipići, cvijeće, Jasenkine afirmacijske kartice, Arianine Womanary majice… Sve koje smo prisustvovale seminaru dobile smo poklone. Obratila nam se i Tamara, vrlo emotivna i ganuta našim izrazima lica i emocijama. Zaplakala je na kraju u tom zadnjem obraćanju svim prisutnima… zaplakala je kao mala djevojčica, a ipak toliko jaka kao žena. Zaplakali smo svi, duboko ganuti svom silinom emocija koje smo proživjele u ta tri dana. Dugo, dugo smo joj pljeskali. Čak smo se podigle na noge! Zaslužila je!

Krenula je glazba. Zaplesale smo, ispunjene i sretne. Dok smo plesale, po nama su padali papirnati konfeti, a suze su tekle u potocima… Ajme meni koliko emocija….

Moram istaknuti da je ovo bio trodnevni seminar za žene na kojem je bilo do stotinjak žena: što od polaznica, što od predavačica, što od Womanary tima.

A među svim tim silnim ženama, bilo je i 7 muškaraca 🙂 Da, da!! S nama su bila 3 fotografa, 2 snimatelja, 1 DJ i 1 tehničar (razglas+rasvjeta). Da, ti su momci proveli s nama sva tri dana! Bilježili su svaku našu emociju koju su prenijeli u slike, video, glazbu … Pratili su nas sa strane i do kraja, a sami su ostali ganuti svom silinom energije  koju su doživjeli. Uživali su s nama i pokazali nam svoje oduševljenje, bez obzira što su muškarčine. Kada sam ih pitala, nakon svega, kako im je bilo na ovakvom okupljanju žena i ženskih tema, dobila sam odgovor koji me raznježio i naježio:

„Ajme, bilo je posebno i extra dobro! Jako mi se svidjelo i baš sam pod dojmom i ja, a mislio sam, bit ću ti iskren, kako ću poludjeti s toliko žena u tri dana! Međutim, totalno suprotno. Ej, super ste!“ Martin DJ

Vjerujte, bilo je ovo jedno čarobno putovanje za svih i nezaboravno iskustvo. Jedino ovakvo snažno zajedništvo, rad na sebi i podizanje svijesti da budemo još bolji ljudi, može pomoći u iscjeljenju cijelog svijeta, jer priznajte … Svijet je u komi! Vrijednosti i prioriteti totalno su poremećeni. Vrednuju se neke druge stvari, manje važne od onih najvažnijih. One najvažnije vrijednosti totalno su van prioriteta. Trošimo se na gluposti. Toliko je tužnih ljudi. Toliko je nesretnih, nezadovoljnih, željnih ljubavi. Zato, poradimo na svojoj svijesti i pomozimo sebi i drugima dok možemo. Izvucimo iz sebe ono najbolje što imamo – jer imamo!

Mi smo na Womanary-u napravile jedan veliki korak. Izvukle smo snagu žene koja se godinama skrivala u nama! Spojile smo u jednu cjelinu i djevojčicu i ženu, i hrabrost i ludost, suze i smjeh, snagu i volju za rastom i napretkom!

Ah, žene moje drage… Womanary-ce moje! Soul sisters, kako bi rekla Jasenka :  Moram vam reći da su ova tri dana ostavila dubok trag na meni. Svima vam želim čestitati na odlučnosti da budete dio promjena i rada na sebi, svog osobnog rasta i spoznaje da ste žene. Snažne žene… Vaše su me suze, zagrljaji i silne emocije zaista dotakle do kosti. Kad samo pomislim na jedan trenutak od ova tri dana… sva se naježim… Preplavi me poseban osjećaj i posebne emocije… Svoje sam emocije od ova tri dana pokušala ispustiti iz sebe i pretočiti ih u riječi i tekst, moj najjači kanal izražavanja emocija, a misleći pri tom na svaku od vas, na vaše osmjehe i suze, poglede i zagrljaje … I tako… mislila sam na vas, a suze su se kotrljale same od sebe dok sam pisala i nizala sve te silne emocije…

Djevojčice, žene! Ovo je moj poklon svima što ste me obogatile za jedno novo i predivno životno iskustvo. Hvala Tamara! Hvala Marija! Hvala svim sudionicama i svim predavačicama! To je ona prava snaga žene. Iskrena i čista ♡ Love you!

I što reći za kraj nego:

Vidimo se na Womanary-u već iduće godine, jer, ovakav vikend potreban je svakoj ženi!

Voli vas Ivana Grabar!

Foto: Ivor Mažar & Ivo Šubić

Video: Martin Knapić