Nikada neće biti jasno zbog čega se ljudi predstavljaju da su ono što nisu? Zbog čega kupuju lažne uloge kako bi upali u neki “tal” među “jače igrače”?! Zbog čega misle da je tamo gdje žele doći bolje, sretnije, ljepše, lakše i da teče med i mlijeko, a novčanice se ubiru po putu, a uspjeh pada s neba?

Koliko vremena provodite na internetu i društvenim mrežama? Koliko objavljujete i pokazujete javnosti svoj privatan život, a koliko informacija držite za sebe? Koliko puta pozavidite nekome na izgledu, uspjehu, poslu ili osmjehu, a čiju sliku upravo gledate na najpopularnijoj društvenoj mreži? Koliko vjerujete objavama? Koliko ste puta i vi pokušali prikazati svoj život upravo tako – savršeno na društvenoj mreži?

Pa idemo redom. Krenuti ću od sebe, a bilo bi u redu da isto tako krene svatko od vas ponaosob. U glavu i pošteno. Spremni?

Dakle, svoj sam profil otvorila u ljeti 2009. godine zbog školske prijateljice koja i danas živi u predalekoj Australiji. Ova platforma zvana Facebook i njegov inbox, za mene i moju prijateljicu, bili su fantastični kanali brze i besplatne komunikacije, razmjene fotografija i informacija. Prije smo to radile klasičnim pismima, pa e-mailom, a od 2009-te preko Fb-a.

Zadnje 4 godine Facebook je za mene odličan kanal komunikacije sa čitateljima i obožavateljima. A imam ih zaista puno. Većina komunikacije, objava citata, ulomaka, novih kolumni i brojnih drugih tekstova, akcija knjiga i svih ostalih informacija vezanih uz moj rad – koji je javan – jer je definitivno javan i transparentan – odvija se preko ove platforme na Facebooku. Svojim ljudima sve informacije puštam preko ovog kanala. Svoja razmišljanja, svoje stavove, svoj rad, svoje emocije… Sve iznosim van. I kada sam sretna i kada sam zbog nečega tužna ili ljuta… Moj alat su slova pretočena u riječi i zaokružene u emocije koju puštam van. To sam ja i ono što prikazujem na van zaista je tako. Ja sam zaista JA: majka djevojke od 23 i pol godine, žena od punih 46 godina, kolumnistica, autorica dvije knjige, vlasnica portala i agencije za promidžbu, nekadašnja dugogodišnja medijska djelatnica, razvedena žena, ljubiteljica životinja, osoba uvijek spremna na pomoć, zajebant, zvrkan sa širokim osmjehom i srcem kao kuća. To što govorim, to i mislim, to živim i to jesam.

Neki kažu uspješna, a ja kažem sretna jer radim ono što volim. Jer sam ono što jesam… Oslobodila sam onu malenu Pink Penicu koja je skoro cijelo jedno polu stoljeće čučala u meni i čekala da je oslobodim i pustim van.. Da, to sam ja – s osmjehom kakvog vidite, bez previše peglanja fotografija / jer to ne dozvoljavam i ljudi koji su me ikada fotografirali TO znaju. Ja sam ja! Sasvim jedna obična žena koja nije fan filtera i boja, efekata pomlađivanja na fotografijama, skrivanja godina i bora.

Na Facebooku provodim dosta sati svakodnevno, jer to iziskuje posao kojim se bavim. Dosta stvari obavljam, kako sam rekla, na ovoj društvenoj mreži. Imam i svoju stranicu, a sve informacije sa svog portala vučem na FB jer je on definitivno najjača platforma za svaku objavu.

Ovo je sve bio uvod u ono što slijedi. Želim da kristalno steknete dojam o onome što tek dolazi.

Kako dosta vremena provodim na FB u zadnje sam vrijeme počela primjećivati sve veći porast eksploatacije i bujanja vegetacije, fluktuacije – eksponiranja ljudi na van, masovnog kopiranja drugih ljudi, poistovjećivanja čak s nekima, obožavanja i idealiziranja pojedinih „javnih osoba“ ili uspješnih ljudi, predstavljanje na van u iskrivljenom PR-u, ponekada čak lažnom – jer prava istina nikome ne bi bila zanimljiva… Takvi ljudi polako se guraju u krugove ljudi koji su uspješni u nečemu, poznati u svom poslu, struci, šta god. Odjedanput ulaze u takve krugove i nitko ne pita niti tko je – niti što je ta osoba?! Pa, pobogu, poznaju je s Facebooka, a tamo je ta osoba ful uspješna, sposobna, kreće se u zanimljivim krugovima ljudi… Odjedanput postaje cijenjena  i popularna u društvu, ima sve više frendova na fejsu (što je jako važno), osmjehuje se kao s reklame, ušićari po koji posao ili angažman – jer kada se krećeš u takvom krugu tu i tamo uleti po koja kuna.

Gledam i ne vjerujem. Gledam i dođe mi da plačem. I pitam se: Zbog čega, pobogu?! Zbog koga? Zbog ljudi na fejsu? Lajkova? Ozbiljno?! I???

Što mi ljudi izvodimo? Na što se sveo naš život? Na ono što se vidi na Facebooku? Na ono što će reći naši FB prijatelji ili obožavatelji? Na fejk PR kojeg prezentiramo na van? I što imamo od toga? Što nam to nosi? Lajkove? Slavu? Nosi nam lažne vrijednosti, lažni život koji ne vodi nikamo!

U zadnje vrijeme ljudi mi čestitaju na uspjehu. Sretnemo se, oni mi čestitaju i dive se meni i onome što radim – a kažu da to radim JAKO uspješno. Malo zastanem i pomislim si: NA ČEMU?! Na tome kako TO što radim – radim? Pa, hvala, jer ja to radim od srca! A izdavanje dvije knjige u dvije godine, pisanje kolumni svaki tjedan već tri godine (ima ih više od 130 + bezbroj ostalih tekstova), vođenje portala, promocije i predavanja, gostovanja na nacionalnim televizijama, portalima, novinama, bezbroj putovanja… I dalje da ne nabrajam… Kompa, od toga se ne živi! To se ne radi da se bude slavan ili da se od toga obogatiš! TO ili voliš raditi ili ne voliš! Trećeg nema! Od knjiga se ne živi! Od pisanja kolumni isto. Od portala također. Živi se od rada – ne od slave, lajkova, fotografija u novinama! Ja živim od svog posla kojeg radim 18 godina. Živim od svog znanja i savjetovanja u poslovanju firmama kojima je potreban PR, oglašavanje, promocija, zakup medija, organizacija nekog eventa, vođenje neke kampanje. Tu se zarađuje plaća i tu je sigurnost, od toga se kupuju namirnice i plaćaju računi, a ovo sve skupa kada se zbroji donosi jedan dobar džeparac koji je nekada malo veći, nekada manji, a ponekada se dogodi da ga uopće nema…

Ja nisam uspješna! Što uopće znači biti uspješan? Ja sam samo vrijedna, jer hendlam više poslova paralelno uz svoj bazni posao. Ja sam samo normalna, jer se ne zanosim intervjuima i interesom medija za onim što jesam i što radim, kao što se ne zanosim pozivima na gala evente. Ja sam samo ostala svoja, jer nisam izgubila kompas i samu sebe zbog svega što mi se iz događalo zadnje 4 godine. Ja sam samo ja – sa istim osmjehom i sjajem u očima kakva sam bila i prije 4 i prije 14 godina! Ja sam ja – svoja verzija sebe koja se ne predstavlja u nikakvom spektakularnom vatrometu i svjetlu! Ja sam sasvim obična žena koja radi svoj posao i ne paća se u tuđi.

I zato mi nikada neće biti jasno zbog čega se ljudi predstavljaju da su ono što nisu? Zbog čega kupuju lažne uloge kako bi upali u neki “tal”, više društvo, među “jače igrače”?! Zbog čega ljudi masovno žele biti ono što nisu? Zbog čega misle da je tamo gdje žele doći bolje, sretnije, ljepše, lakše i da teče med i mlijeko, novčanice se ubiru po putu, a uspjeh pada s neba?

Možda zbog toga što život takvih savršenih ljudi “na van” izgleda upravo tako: savršeno. Možda zato što život savršenih ljudi na slikama Facebooka izgleda jebeno i savršeno dobro za razliku od vašeg ili nekog drugog „običnog“ života. Možda… Možda… A nitko nije pomislio kako MOŽDA savršeni ljudi ne postoje. Nitko nije pomislio kako je danas puno onih koji su izmislili famu „savršenih ljudi“ iz „savršenog tala“, koji igraju savršenu ulogu lažnog života ne bi li se dopali drugima i za to dobili jedan dugi, spontani aplauz, aplauz za ulogu (ne) savršenog života. Hm? To nitko nije pomislio, nego se išao uspoređivati s takvima.

Otkriti ću vam tajnu: SAVRŠENI LJUDI NE POSTOJE!

Postoje ljudi koji su dobri, vrijedni, ustrajni, marljivi i strpljivi, pametni i sposobni, simpatični i talentirani za nešto u što su uložili puno svoga znanja, rada, vremena i života da bi to što se vidi na van kao USPJEH odradili kvalitetno i dobro, drugačije i zanimljivo, lijepo, zabavno i u tome uživali, kao i u svome privatnom životu u svoja četiri zida. To su ljudi koji nose iskren osmjeh kako na slikama, tako i u stvarnom životu. To su ljudi koji su normalni i tako jednostavni.

A danas je to najteže postići: biti normalan i jednostavan.

Zato ekipa, ne igrajte nikakve uloge kako bi se dopali drugima! Ne kupujte role u predstavama koje ne želite igrati! Ne poželite biti tamo gdje i sami osjećate kako vam nije mjesto. Ne znate što se krije iza kulisa, vjerujte mi. Živite svoj život bez maski, lažnih osmjeha na fotografijama, lažnih prijateljstava i lažnih uspjeha, lažnih novčanica… Lažnih ljudi.

Budite svoji. Tako jednostavni, a tako posebni… Jer, najljepši ste upravo takvi kakvi jeste! Pa kome se svidite-svidite se, a kome ne-ne! Bar znate na čemu ste i na koga se možete osloniti. Mislim, osloniti se na nekog normalnog i stvarnog iz stvarnog života, a ne na nekog „savršenog“ iz savršenog tala virtualne družine.

Autor: IVANA GRABAR

SVE KOLUMNE AUTORICE – OVDJE 

Kontakt: