Kako se stara godina primiče kraju, tako zbrajamo i oduzimamo … Podvlačimo crtu, stišćemo tipku „total“ i izvlačimo konačni rezultat ili bar približnu ocjenu godine koja curi… Odlazi u nepovrat. Obično krajem godine zaključujemo kakva je bila – dobra ili manje dobra. Loša ili katastrofa! Tako barem radim ja. Krenem s početkom prosinca. Preturam i vrtim cijelu godinu u glavi i razmišljam što sam mogla bolje, što mi je trebalo, a što mi baš i nije bilo potrebno. Nekih se situacija malo i posramim, neke situacije želim skroz zaboraviti (čitaj izbrisati), a neke me nasmiju i zagriju mi srce 🙂

Moja je 2014. godina startala borbeno, ali sretno. Vukla sam rješavanje zdravstvenih problema iz 2013.-te. Bila sam sretna i zahvalna jer sam zdrava, no sve ostalo je „plutalo“. S bivšim dečkom navlačila sam se dvije godine nakon prekida, na poslu sam njurgala i samo dobivala nove zadatke i obaveze kojih sam i prije imala preko glave, financije su mi bile na knap i nikad dovoljne da izdrže do iduće plaće… I već sam pomislila kako sam ponovno nešto skrivila kad me „opet ne ide“  onako kako bi htjela i kako ponovno plivam u masi nezadovoljnih ljudi!

I onda se odjednom dogodio prevrat! Ništa spešl nije se dogodilo u mom malom životu, osim što sam promijenila čip u glavi i odlučila se „pustiti“ i biti svoja! Odlučila sam pustiti malu Ivanu koja je sve ove godine čučala u meni 🙂 Dobila sam priliku za biti svoja i iskoristila sam je!

Znači, sve ove godine bila sam dobra i poštena … Vrijedna. I sada sam isto takva.  Lajava jesam bila i prije kao što sam lajava i sada! Dragi Bog me podario govorom tako da vjerovatno pričam i u snu!!  Trudila sam se govoriti drugima ono što sam mislila. Trudila sam se biti iskrena – međutim ne uvijek i ne svakome. Ne, nisam lagala – čak niti ne znam lagati – jednostavno sam preskakala ili prešućivala istinu. Nekako mi nije bilo u redu niti prikladno biti brutalno iskrena prema svakome i reći mu u facu ono što ga pripada. Pogotovo ne prema onima koje ne poznajem više od „toliko“ ili prema ljudima iz poslovnog đira.

Micala sam se od nekih situaciija i prijašnjih godina radije bi istinu zapakirala u celofan i stavila fijok nego rekla istinu. Smatrala sam kako jednostavno nema potrebe za istinom jer istina boli. Ali tim zataškavanjem i prešućivanjem dovodila bih samu sebe u situaciju da se od nekih ljudi ili prilika jednostavno odmaknem jer sam smatrala kako nisu za mene ili kako mi to jednostavno ne treba jer je ili preveliki zalogaj ili sam imala strah od komentara i mišljenja drugih ljudi.

Ne znam zašto mi je to uvijek bilo važno: Što će reći drugi? Hoću li ga povrijediti istinom?! Hoću li ovo ili ono… Bez veze! Previše sam razmišljala i analizirala, a to za mene nije bilo dobro.

Kako sam rekla, bivšeg partnera razvlačila sam dvije godine nakon prekida. Fakat smo se navlačili i nikako nismo definitivno prekinuli jer smo se redovno čuli, a i viđali. Jebiga jesmo! To je bilo jače od oboje! Premda smo oboje znali kako smo prekinuli odavno – svako malo bi se vraćali jedno drugome i „zapišavali“ teren. Nisam osoba koja se vraća nazad ikome nakon prekida! Ali on mi je tada bio nešto posebno u životu – pa valjda zato, nemam drugog objašnjenja.  Kad mi je bilo najteže ili najljepše samo bih ga zvrcnula da to podijelim s njim ili bi on nazvao mene iz istih razloga i opet bismo nastavili tamo gdje smo stali.

I onda bi tako gurali mjesec-dva pa onda pauza – uopće se ne bi vidjeli i onda opet iz početka! Takav odnos definitivno je nervirao sve oko nas. Moje frendice i naši zajednički prijatelji bili su ludi od nas dvoje i našeg odnosa. A u konačnici taj odnos najviše je nervirao mene jer zaista nisam tip koji voli „drž-ne daj“ situacije i kojoj je vlastiti bivši dečko – ljubavnik i utjeha! Duže vremena taj me je odnos nervirao, ali sam smatrala kako sam slaba na njega i nisam si mogla pomoći, (a vjerovatno nisam ni htjela).

I tako su se stvari dvije godine vrtjele u začaranom krugu. Zamorno jako! Pokušavala sam s drugim frajerima izaći, barem probati zakoračiti dalje – međutim,  ovaj je tako  visoko postavio ljestvicu – da na manje od tog livela nisam pristajala. Nisam se ni trudila. Nije mi se niti dalo! I tako sam plutala s njim…

Slično je bilo i s vlastitim stavom i samopouzdanjem. Plutala sam. Nikada se nisam znala izboriti za sebe do kraja. Ako me je išlo glatko – nastavila bi, a ako bi negdje “zapela“ po putu, odustala bih! Nije mi se dalo zamarati niti boriti previše za samu sebe, a kamoli za nekog drugog. Mislila sam: nije mi suđeno! Ko ga jebe! Idemo dalje – nešto drugo!

Tako je bilo i na poslu. Rastezali su me svi kako su htjeli i zakrcavali me poslom, a ja sam htjela biti dobra kolegica, dobar radnik pa sam se pustila. Pomagala sam svima, a samu sebe sam bez potrebno opterećivala s onim što je i što nije u mojoj domeni. Počela sam njurgati i osjećala sam se kao Pepeljuga … Brižna i jadna. Sada kad vratim film u rikverc lovi me smjeh na te scene i gubljenje vremena na takve i slične gluposti! Fakat nisam bila normalna!

Prijatelji su bili uz mene i kada mi je bilo dobro i kada mi baš i nije išlo. Neki su se iskazali i dokazali više puta, a neki su me s vremenom počeli gušiti do te mjere da sam se uz njih osjećala manje vrijednom – a to baš i nije dobar osjećaj. Stekla sam dojam da je nekim mojim prijateljima više odgovaralo dok sam bila u nekom problemu i osjećala se jadno, nego kad sam stajala na svojim nogama i išla naprijed. A to nisu pravi prijatelji, jel?!

Želim reći da je moj vlastiti život prolazio mimo mene. Nisam imala muda preuzeti uzde svog života i furati ga onako kako ja to želim! Nisam imala muda – super sam to napisala hm… Fakat ih fizički niti nemam 🙂

Plutala sam i život me nosio i sve sam nekako odrađivala po difoltu ili sam ostavljala „sa strane“ pa kad bude. Ili sam čekala u stilu one najgluplje fraze „riješit će se samo od sebe“ – e pa neće! Nikad!

Ali, od kada sam se razvela počela sam kužiti neke stvari i polako slagati život oko sebe. Slagala sam stvari oko sebe – a za finiš sam ostala još samo ja! Stoga mislim da je ova godina bila početkom kraja mom prošlom životu i da sam se u 2014. – toj godini izgradila u totalno drugu osobu: još bolju, još otvoreniju, još direktniju i konkretniju! Da, to sam ja!! Ivana Grabar!  S mudima 🙂

Svoje sam tekstove počela pisati još 2010. godine u kolovozu! Nisam ih imala hrabrosti pokazati nikome! Pisala sam ih iz srca i za sebe – znala sam da će jednoga dana ti tekstovi negdje izaći – ali nisam znala niti gdje niti kada!! I tako je protutnjalo 4 ljeta. A ja sam samo odgađala. Nikako i nikada nije bilo vrijeme za „to“ nešto!

Isto tako, obzirom na posao kojeg radim punih 15 godina, od uvijek sam imala „mota“ i smisla za pisanje tekstova, projekata, PR objava… Pisala sam sve to za medijske kuće gdje sam radila. Također sam imala mota za pripremiti cijeli projekt i odfurati ga do kraja, ali „iza kulisa“ i u paketu s kolegama. Nikada mi nije palo na pamet kako bih nešto mogla do kraja „odvoziti“ i sama.. sve do ove godine!

Jednostavno se dogodilo TO NEŠTO u mojoj glavi i shvatila sam da imam nevjerojatno glupa vjerovanja i tako smiješne strahove od nečega što sada ne znam niti opisati! Jednostavno sam se „toga nečega“ bojala i strepila sam od neuspjeha! Minirala sam samu sebe u startu i odustajala bih, a da nisam niti počela! Bojala sam se istupiti negdje i reći: „To sam ja napravila!! Ili „Ja sam odgovorna za to!“ ili „To je moje“. Bojala sam se izdvojiti iz mase! Bojala sam se biti ja….

Nisam išla kod psihologa, ne! Pomogao mi je razgovor s dragom prijateljicom koja me je samo jednom prilikom pitala: „A čega se ti u stvari bojiš!? Što ti u stvari želiš?!“

To je bilo presudno! A ja sam se bojala nečeg neopipljivog!! Bojala sam se zamišljenih demona iz svoje glave koji su me trovali godinama! I ti strahovi su me blokirali da idem naprijed!

Bojala sam se renovirati stan – jer neću imati para za to!! Bojala sam se reći na poslu neke stvari – jer se za to može dobiti otkaz! Bojala sam se uzeti mikrofon i odvoditi reviju do kraja! Bojala sam se reći bivšem dečku da ga ne volim više „onako“ i da je gotovo! Bojala sam se nekome nasmijati – jer će pomisliti da sam luda – kriza u zemlji, a ona se smije! Bojala sam se vlastite sjene i stvarno sam bila u banani žešćoj! Tek sada to vidim!

Od veljače 2014. su krenule promjene. Važno je samo što želiš i kako se postaviš! A sve kreće iz glave – dovoljno je nešto jako željeti i težiti k tome! Potrebno je posložiti se u glavi i na papir staviti što želiš od života i krenuti! Definitivno je tako!!

Htjela sam riješiti situaciju s bivšim dečkom. Htjela sam se prestati viđati s njim! Otpustila sam ga. Prestala sam se javljati na pozive i odgovarati na poruke. Prelomila sam to – bilo je i vrijeme! Zabavila sam se s drugim stvarima! A kada sam se odmakla od njega shvatila sam da sam bila slijepa pored zdravih očiju. On definitivno nije bio muškarac za mene.

Sve možeš – ako to jako želiš! Nevjerojatno kako se sve posloži kada nešto jako želiš i težiš k tome!

Htjela sam renovirati stan, ali nikako nisam imala dovoljno novaca za to. Ali stvarno sam ga željela srediti i promijeniti neke stvari unutar: izbaciti stare predmete i namještaj koji su me podsjećale na brak i život iz onog doba. Novci su mi došli od strane roditelja bez da sam ih pitala. Stan smo renovirali skroz i tada sam skužila kako je sve u glavi – samo ne smiješ imati ograničenja!! Otpusti strahove i miniranja kako to ne možeš – jer možeš!! Sve možeš -ako to jako želiš! Nevjerojatno kako se sve posloži kada nešto jako želiš i težiš k tome!

Išla sam dalje…Kao i do tada pripremala sam projekt u kojem je finale bila modna revija. Pisala sam sponzorirane objave, hendlala medije i bila nešto tipo glasnogovornika… PR-a.. vodila FB stranicu, pisala sinopsis za samu reviju. Godinama sam u tom poslu i sve to radim lijevom rukom – hendlam butike, sponzore, organizatora…medije. Sve pripremim za voditelja, a on ili ona samo „odvodi“ pred gostima.  Ovaj put sam i stala pred uzvanike na samoj večeri i odfurala reviju kao da to radim oduvijek. Nevjerojatno! Trepnula nisam! Spletom okolnosti došla sam u priliku da to bude tako – a ja sam bila spremna! Prije bih rekla: „Ne, pa nisam ja voditelj!“ A ovaj put sam rekla: „A zašto ne – i ovako mi je sve u glavi!“

Nisam imala niti treme niti greške u tom poslu! Ova revija otvorila mi je vrata za idući veliki projekt kojeg sam sama pokrenula i izgurala do kraja, uz pomoć dva organizatora koji su me u tom projektu pratili! Radi se o humanitarnoj modnoj reviji za „Dolinu konja“ koja je bila u Opatiji krajem studenog 2014.! Odradila sam priču od početka do kraja, ujedinila sponzore, brendove, sve medije na ovom području i šire i dokazala da mogu i više od svega što sam radila do sada!! Od početka sam znala kako ja to mogu! Niti sekunde nisam posumnjala u to! Ovaj projekt mi je svjetla točka u 2014. godini i jako sam ponosna na sebe i sve ljude koji su bili uključeni bilo kako u ovu priču o „Dolini konja“ <3

O kolumnama i pisanju da i ne govorim. Jednostavno se dogodilo! Kao u filmu!  Samo sam se jedno jutro probudila s tom idejom. Poželjela sam pisati za jedan regionalni portal. Samo sam jedan dan urednici poslala poruku u inbox. Odgovorila mi je. Našle smo se na kavi i odmah kliknule. Teme su joj se svidjele. Tražila je da joj pošaljem koji tekst na e-mail. Poslala sam. Nazvala me i rekla da ne može vjerovati koliko su tekstovi dobri, način pisanja…tema … I da krećemo s tjednim kolumnama! I evo nas.

U život su mi ušli neki novi i jako kvalitetni ljudi! To su ljudi s kojima se družim i provodim slobodno vrijeme. Neki su prijatelji ostali iz prijašnjeg vremena, a naš je odnos čvršći nego ikada.

Postala sam iskrena do boli! Otvorena i direktna… i skužila sam kako mi je tako najlakše funkcionirati. Nekima je to pasalo – a nekima baš i ne!

Moju 2014 godinu zaključujem kao jako, jako dobru i kreativnu! Bila je ovo prijelomna godina za mene i godina u kojoj sam puno naučila, a najviše biti JA!

Naravno da su neki ljudi koji su me gušili ostali u prošlosti. Bez svađe i ružnih riječi. Samo su ostali tamo gdje im je mjesto. Oni su jedni od tih kojim je smetala moja nova osobina: iskrenost!

Moju 2014 godinu zaključujem kao jako, jako dobru i kreativnu! Bila je ovo prijelomna godina za mene i godina u kojoj sam puno naučila, a najviše biti JA! Otpustila sam sve kočnice i bila sam ja – onakva kakva jesam inače: vedra i nasmijana! Bez straha hodam po svijetu sa širokim osmjehom na licu i radujem se životu! A dovoljno je samo jako željeti!! Željeti svim srcem i biti uporan u ostvarenju cilja. Ne odustajati! Pičiti samo naprijed i ne bojati se neuspjeha! Razmišljati pozitivno i biti vedar! Ne imati ograničenja i strahove – pustiti se i uživati u životu! Ako ne probate ono što želite – nećete nikada znati kako je!

Kraj godine je idealna prilika za okretanje nove stranice i početka novog života!

Poslušajte me!! Uzmite papir i olovku i napišite sve ono što želite ostvariti u Novoj i ono što ne želite nikako! Zapišite sve i držite se toga! Ono što želite – tome težite i ne odstupajte!! Ono što ne želite – toga se pridržavajte.

Onda … jeste počeli vrtjeti tu godinu koja odlazi kao filmić u glavi? Jeste li bili zadovoljni ovom godinom koja je na izmaku ili baš i ne?

U svojim tekstovima često ističem kako smo kovači vlastite sreće i opet to ponavljam. Jesmo, zaista! Znači, dok se ne pobrinemo za sebe i vlastiti život – ništa od toga! Ne možemo biti usputni promatrači i očekivati čudesa – to se nikada neće dogoditi ako se pustimo da nas vrijeme šamara! Vrijeme će nas šamarati, a godine će prolaziti i u konačnici… kada se okrenemo … čega ćemo se sjećati? Propuštenih prilika … Ne riješenih problema i ne pokušaja da išta promijenimo u vlastitom životu!

Napravite popis želja. Zabrijte samo pozitivu i neka vas ona nosi! I smijte se redovno! I volite! Iskreno i čisto! I oprostite ako još niste, a za Božić smo se dogovorili da ćemo oprostiti i otpustiti! Nemojte da se ljutim na vas!! OPROSTITE i čisti uđite u Novu!

Sve ono što je bilo lijepo u 2014. ponesite sa sobom u Novu…A sve ono što je bilo loše neka ostane u Staroj! Svemu lošemu mjesto je u prošlosti! Stoga, neka iduća bude godina promjena za svih nas… Godina puna zdravlja, veselja, sreće i osmjeha u svakom danu koji dolazi!

U Novoj godini pronađite sebe i one koje želite uz sebe! Budite svoji! Budite sretni! Živite i radujte se!  I imajte muda 🙂

Autor: Ivana Grabar