Držite se onog svog prvog dojma o nekome. Taj dojam je uvijek ispravan.  

Ponekada mi neki ljudi ne sjednu od prve. Jednostavno, imam taj neki svoj poseban osjećaj za njih i gotovo. I koliko god mi drugi govorili “Ma, daj on/ona ti je divna osoba, draga… Što si tako kruta prema njemu/njoj” i koliko god se trudila prihvatiti tuđe mišljenje, odmaknuti one svoje misli i dojam s početka i bolje ih upoznati, nakon određenog perioda shvatim kako upravo tim boljim upoznavanjem, slušanjem i promatranjem potvrđujem onaj svoj prvi osjećaj. I tada znam da sam ipak bila u pravu. Tada znam da je moj feeling bio dobar feeling. Do sada mi se to potvrdilo više puta. I od tada, kada mi osoba ne sjedne ne prvu – uvijek imam to na umu. I budem oprezna. Budem jako oprezna.

Držite se onog svog prvog dojma o nekome. Taj dojam je uvijek ispravan.  

Do ovog zaključka nisam došla na konto jednog iskustva, nikako ne. Čak sam dugo vremena korila samu sebe da „nisam okej“ što uopće imam „taj feeling“, pa sam se trudila pustiti te ljude s lošim prvim dojmom ipak u svoju blizinu i na svoj teritorij. Čak i tada sam se dugo vremena klackala je li – ili ipak nije tako. Da li brijem ili ne brijem? A onda se potvrdilo da ipak ne brijem. I boljelo je jako.

Eh… Da li žalim? Pa i ne. Bili su mi jebena škola. Od tada znam pa se držim tog svog prvog dojma o nekome – jer je taj dojam u mom slučaju uvijek, ali uvijek ispravan. Znam to jako dobro.

U svom životu mnogima sam pružila šansu da mi budu bliže bez obzira na loš prvi dojam. Naime, i nakon što sam određenim osobama dala priliku da ih upoznam i da budu u mojoj blizini – jer su se i oni potrudili uvjeriti me u suprotno od mog prvog dojma – na kraju smo došli do početne točke i tog prvog dojma. Nos me nije prevario. Jednostavno imam taj feeling i nekakvu malu kočnicu prema osobi od starta. I opirem joj se… Nešto mi “ne štima..” kod te osobe, nešto me odbija, a ne mogu si to nikako objasniti. I onda me ili ta osoba ili drugi uvjere u suprotno. I ja popustim, prekrižim svoj unutarnji osjećaj da to osoba nije dobra po mene i idem glavom kroza zid zbog te osobe, zbog drugih, zbog ne znam kakvih pravila i gluposti. Čak sam se znala posramiti u nekim momentima kako sam uopće mogla pomisliti da je nešto krivo..

Dogodilo mi se to više puta, je! Priznajem. Klackala sam se i ja, jesam. A onda se nakon (čak) i više godina priča vratila na startni položaj i onaj prvi feeling. Sjećate ga se. Nešto mi nije štimalo?! Nešto mi je smduckalo, bilo čudno?! Nešto me odbijalo… Nisam si mogla objasniti ŠTO, ali dovoljno da podvijem rep i maknem se čim dalje.

Što mi se dogodilo? Pa ista ta osoba za koju nisam imala dobar dojam na prvu i koju sam ipak pustila u svoj život me na kraju balade toliko povrijedila, razočarala i pokazala se upravo onako kako sam i “namirisala” na početku naše priče… A ovaj sam gorak okus polizala više od nekoliko puta. I polizala i progutala. I morala probaviti. Bilo je grozno. Ali, druge nije bilo nego tu osobu s lošim prvim dojmom čim prije probaviti i dobrano zapamtiti: Drži se onog svog prvog dojma o nekome. Taj dojam je uvijek ispravan.

Zadnja takva priča dogodila mi se u jesen 2017. s osobom koja mi je bila najbliže u životu, a nije mi sjela od prve. Mislila sam da je čudna i da nešto s njom nije u redu. Ali okolina i kritike na moj stav dovele su me do toga da sam osobi dala jebenu šansu. I bila mi je najbolja osoba u životu skoro dvije godine. I u mojoj najbližoj blizini. Bliže od toga nije mogla. I tu i tamo mi je na refule dolazio „onaj prvi dojam“, no ta gluma, prefriganost i igra, ooo jebenu igru je igrala dotična osoba, dovele su me skoro do ruba živaca, zdravlja, financija i egzistencije. Izvlačila sam se mjesecima i žvakala, žvakala.. Nikako to probaviti. Jako me razočarala i povrijedila. Zgazila me ko´ crva.

Prvi dojam kažeš? O da…

Od tada vjerujem tom svom prvom dojmu. Ne zanemarujem ga. Definitivno svakoj osobi dam priliku – ali mi intuicija drži oprez. I to se pokazalo kao jako dobra opcija.

U skladu sa svime ovime nisam tip koji će slušati tuđa mišljenja o drugima da li je dobar ili loš. Ne, nikako! To ne donosi sud ili moje mišljenje o nekoj osobi. Sama s tom osobom pišem priču i gradim odnos. I prvi dojam. Ne dam da mi ga nitko otme. On je najvažniji u mom slučaju da li ću osobu pustiti u svoj život ili ne.  Svatko ima svoje način i svoje mišljenje,  a ja sam do svoga došla iskustvom na terenu i trkom u nogama. Stoga ponavljam:  Ne zanemarujte onaj svoj prvi dojam o nekome. Taj dojam se gotovo uvijek pokaže ispravan. Slušajte svoj unutarnju glasić. Vjerujte sebi!

Autor teksta: Ivana Grabar

Kontakti autorice: