Koliko vam se puta dogodilo da ste se odlučili vratiti bivšem/bivšoj i pokušali obnoviti „stare“ strasti? Ha?! I, kako je bilo? Kakvo je vaše iskustvo s povratkom na „staro“?

Ja sam se vraćala bivšima nekoliko puta (jebiga, emotivac sam – kad volim volim!),  i isto toliko puta požalila što sam se vratila. Jesam! I svaki put, kada bi se vratila, bilo mi je još teže prekinuti nego prethodni put. A prekidali smo više puta. I vraćali se. I fol, sve smo se nadali kako će ovaj put biti đast fajn! Ali jok!

Možda sam specifična (neki bi rekli čudna) osoba što se emocija tiče, ali, u ovakvim trenucima, obnavljanja već prekinutih odnosa, naučila sam razmišljati glavom. Dosta je bilo toga da me srce vodi 😉

Prvi povratak na staro dogodio mi se s dugogodišnjim partnerom. Razišli smo se zbog prijevare. Njegove prijevare. Odlučili smo spasiti ono što je ostalo zbog obitelji, nas i naših roditelja… Djeteta.  Koliko sam ga morala voljeti kada sam se odlučila (bar) pokušati prijeći preko svega što mi je učinio! Uf!  Gurali smo kratko vrijeme, par mjeseci, i sve je bilo kao „normalno“ … Međutim, mene je ta situacija proždirala. Jednostavno, što je vrijeme više prolazilo to sam ja više razmišljala o svemu što se dogodilo i jednostavno nisam mogla progutati sva sranja koja mi je napravio. Žvakala sam, žvakala…ali nikako nisam mogla progutati! Stajalo mi je sve u grlu i gušilo me. I stalno mi je to što je napravio bilo u glavi. Non-stop! Izluđivalo me! Ujutro čim bih otvorila oči – prvo sam pomislila na ženu s kojom me prevario. Nisam bila sretna. Nisam se mogla više boriti s demonima. Odlučila sam staviti točku na „i“ i napraviti drastičan rez. Svi su se čudili mojoj odluci … Međutim, živjeti niti na nebu niti na zemlji, hodati po rubu – za mene je bilo prestresno i preemotivno. Razišli smo se zauvijek. Plakala sam. Dramila. Razmišljala o obnavljanju tog odnosa… I on je htio, ali čemu?! Čak zadnji dan prije razvoda nudio mi je pomirenje i obećanje “kako će se sve promijeniti”. Ali, znala sam da je to nemoguće promijeniti. Ljudi se ne mijenjaju nikad!

Drugi povratak na staro dogodio mi se s osobom s kojom sam bila u vezi par godina. Dva puta smo prekidali i isto toliko puta smo se mirili i nastavljali gdje smo stali. Kratko vrijeme nakon povratka bilo bi lijepo i sve pet, a nakon određenog perioda opet sve po starom. Opet isti problemi, opet ista sranja.. Opet smo se oko istoga kačili i ljutili jedno na drugo zbog istih situacija koje su nas razdvojile oba puta. Nakon što smo se zatrovali do kraja razišli smo se zauvijek!

Pametnom je par puta bilo dovoljno. Ne bih to više radila. Sada kada s nekim prekinem odnos kojeg imam – isključim se totalno. I nema povratka! Ne, neee!! Nema ni kave niti „Di si maco, šta ima?! Niti kako si!?“

Poznajem ljude koji rade slične stvari: vraćaju se na staro nebrojeno puta. Ne govorim nikome ništa o tome. Samo ih promatram sa strane i slušam ćakule. To su ljudi koji su prošli razvode i imali su opciju odabira partnera kakvog su oduvijek htjeli jer su oboje prošli sranja i razočaranja u životu! A kada prođeš sranja, e onda si ekstra oprezan. Međutim, oni su odabrali jedan drugoga. I bili su skupa. Dugo su bili skupa. Pa su prekinuli jednom. Pa su se pomirili. Kratko je trajala pomirdba, svega par mjeseci. Na njima se baš vidjelo koliko se guše i koliko taj odnos forsiraju. Ali su se pomirili i opet su bili skupa! Samo sam ih gledala…. I čekala do kada će trajati.

Hm.. Opet su prekinuli žestoko nakon svega par mjeseci! Svi su znali kako više nisu skupa – sami su se potrudili za to! Zlo i naopako. Nakon malo mira i tišine, on je krenuo dalje s drugom ženom, a za nju se šuškalo kako je isto s nekim tipom. Trajalo je to tako par mjeseci i taman sam pomislila kako su napokon krenuli svatko svojim putem – kad šok i nevjerica! Opet su se pomirili i ponovo su počeli zajedno! Sada to već izgleda smiješno – bar meni!

Da li je to ljubav ili je to ludost? Što mislite? Mogu li takvi povratci na staro – potrajati zauvijek?
Ja mislim da ne!

Kada jednom prekineš vezu / brak…kada se jednom iseliš iz zajedničkog stana – to bi trebalo biti konačno – po meni! Neki klinac je doveo do toga, zar ne? Zbog nečega je i došlo do kraja i tako bi trebalo ostati. Probala sam pa znam! Ono što me je kod partnera dovelo do same pomisli na kraj – ponovilo se i drugi i treći put. Ista stvar!! Isti problem! Čemu ponavljati pogreške? Čemu se nasukati na isti problem i pasti na istim greškama? Čemu povratak na staro kada to staro ne valja!! Zato smo i prekinuli. Zato smo se razišli… Jer to nešto nije valjalo.

Emocije su zajebana stvar. Kada srce dirigira životom – rade se krivi potezi. Znam da treba pustiti srce da vodi kada je prava ljubav u pitanju, ali ne baš uvijek i u svakom pokušaju forsiranja ljubavi nakon prekida! Ponekada treba misliti i glavom, a srce staviti sa strane… Zdravije je.
Teško se oduprijeti emocijama nakon prekida. Teško se naučiti biti sam. Isto se tako teško zamisliti s nekim drugim pokraj sebe. Teško je. Znam. Prošla nekoliko puta. Ali, vrijeme zaista liječi sve. Pa tako i emotivnu bol. I prekid. S vremenom se sve iskristalizira i sjedne na svoje mjesto. Ako smo zbog nekog razloga odlučili prekinuti s partnerom / partnericom onda bi nam taj razlog, taj kamen spoticanja uvijek trebao biti pred očima, jer … ljudi se ne mijenjaju, ponavljam. Za kratko vrijeme možda se potrude promijeniti, da! Ali, dugoročno ne! Taj isti kamen spoticanja, taj isti problem uvijek iz nova ispliva na površinu. I onda se opet vraćamo na start. A svaki start daje novu nadu… I nova razočarenja. I novu bol.

Pred malo vremena sam upravo na ovu temu razgovarala s dragom osobom. Vrlo, vrlo otvoreno. Rekao mi je:

„Volio sam je ko´ Boga! Ona je bila jedina cura do sada koju sam baš volio. Ali, bilo je kako je! Pokušavali smo to nekako spasiti, vratiti na staro..ali …Razvodnili smo se.. I što se više vuklo … To se više razvlačilo. Ona sebi, ja sebi.. Čemu? Svi su mi govorili da nisam normalan što sam odlučio to prekinuti. Ona je lijepa, pa toliko ste skupa, pa volite se… Ja sam prekinuo. Strašno mi je bilo. Danima nisam izlazio iz sobe. Od kada smo prekinuli nismo se niti čuli niti vidjeli. Bolje za oboje. Lakše. Nikada mi nije palo na pamet javiti joj se. Pozvati je na kavu. O čemu mi možemo nakon toliko godina veze pričati? O vremenu ili krizi u svijetu? Šta? Ma, to su gluposti! Voljeli smo se. Prekinuli smo. Gotovo!”

I slažem se s tim. Nešto što je jednom završeno na tome treba ostati. Reprize nečega što je već završeno nikada dobro ne završe. Čitali ste knjige, gledali filmove … Koliko puta ste pogledali isti film koji je imao tužan kraj i na kraju svakog gledanja kraj je ostao tužan. Nije se promijenio u sretniji završetak – koliko god mi to željeli. I svaki put ste plakali na istom tom kraju, na istoj toj sceni, bez obzira na to što ste znali kako će scena završiti, zar ne?

Isto tako i knjiga… Jednom pročitana knjiga od početka do kraja, od korica do korica, uvijek ima isti sadržaj i kraj.  Ako je pročitamo drugi, treći put … Sadržaj i kraj uvijek će ostati isti! Nema promjena.
Tako je i u životu. Neke stvari se baš nikada ne mijenjaju. Pa tako niti uzroci / razlozi / problemi zbog kojih smo se odlučili na prekid.

Jednom završena priča neka i ostane završena. Život ide dalje. Toliko još ima knjiga za pročitati i filmova za pogledati 🙂

Ne volim ponavljanja. Ne volim reprize. Ne volim podgrijanu večeru. Ne volim vraćanje na staro. Više ne! Opekla sam se. Zažmirim… pustim suzicu – dvije i idem dalje. Uzdignute glave 🙂

Život je stvarno lijep. Scenarij pišemo sami. Potrudimo se da imamo čim manje ponavljanja u tom scenariju 😉

Uživajte u svakoj sekundi i ne ponavljajte greške!

Autor teksta: IVANA GRABAR

• Tekst napisala: Ivana Grabar, autorica dvije knjige & kolumnistica
• Foto naslovnice: Josip Čekada
• Kontakt autorice: ivana@pinkpen.com.hr