Povjerenje je važna stavka u vezi. Kada se jednom naruši, teško ga je vratiti. Zato je komunikacija u vezi/braku od izuzetne važnosti. S komunikacijom i iskrenošću prema partneru bit ćemo uključeni i “u toku” sa svim njegovim/njenim svakodnevnim planovima i obavezama. Ovako bi trebale funkcionirati normalne i zdrave veze.

Moj partner je imao dva telefona, kao i većina ljudi koji rade. Dakle, poslovni i privatni telefon. Ovaj poslovni uvijek je bio svugdje po kući, a ovaj privatni držao je rezervirano i vrlo ga je rijetko koristio. Nisam imala razloga za ikakvu sumnju jer je naša veza zaista bila ok. Taj telefon nije mi padao na pamet uopće.
Međutim, nakon godinu dana veze i zajedničkog života, počeo je povremeno ostajati duže na treningu nego što je to bilo uobičajeno do tada! Zasmetalo mi je to “nikad-ne-znaš-kad-će-doći-doma-ponašanje”, a ujedno je tim neodgovornim ponašanjem i meni oduzimao dio dana. Pustila sam neko vrijeme da vidim što će biti. I nije mi se svidjelo ono što je slijedilo.

Nikad, ali nikad ga do tada nisam provjeravala! Nisam imala razlog niti potrebu za tim. Beskrajno sam mu vjerovala. Zaslužio je to povjerenje jer mi je uvijek govorio gdje je i s kim u društvu. Znala sam u principu sve. Ali, u svemu tome negdje je bio “prazan prostor” i to me strašno nerviralo. Naravno da sam ga pitala za razlog dužeg ostanka na treningu, on je to opravdavao s pričom kako je nekoga sreo pa su popili piće … I sve je to kao totalno nebitno. Čak bi ispala ljubomorna što ga to uopće pitam. Zato sam dalje šutjela i promatrala.

Privatan mobitel držao je spremljen u torbi. Torba s tim telefonom stajala je na ormariću u hodniku. Danima sam držala oko na toj torbici… I na njemu. I primijetila sam da tu i tamo baci oko na taj telefon. Onako, nonšalantno što bi se reklo! Znači, nešto ga je ipak zanimalo! Glasić u glavi govorio mi je da neki klinac ipak je!
Žena sam s iskustvom, prepredenija i snalažljivija. Naučila sam na vlastitim greškama i “znanje” sam u ovoj situaciji iskoristila.
Dakle, pustila sam ga da se tako “šunja” još kojih tjedan dana. Uopće nije primjećivao da  promatram i  njega i njegove rituale s telefonom. I onda sam odlučila krenuti u akciju. Nisam htjela dozvoliti da me povrijedi. Nikako to nisam htjela. Htjela sam znati ako me mulja. Imam pravo na to. Dakle, prvi put sam bacila oko na njegov telefon jedno jutro. Inače sam se dizala prije njega. Uf, imala sam strašnu tremu za taj čin: otvoriti njegov “super sack” i pogledati mu u telefon. I gle čuda, bila je jedna nepročitana poruka. Sadržaj poruke me protresao iz gaća. Pisalo je: “Zlato moje, laku noć.” Pošiljatelj Ona. Vrijeme slanja: 01.28 h.

Oooooooooooo Bože! Tko je OVA sada!?! Kakvo jebeno zlato, nabijem i tebe i njega u zlato!! I sad sam se sva iznervirala kad se samo sjetim toga!

Poruku sam izbrisala. Bila je samo ta jedna poruka u dolaznim porukama. Znači da je sve poruke iz dolaznog spremnika obrisao. Zanimljivo. Ništa mu ni tada nisam rekla. Nastavila sam se normalno ponašati premda mi je samo ta poruka zujala po glavi. “Zlato moje!!! Jaooo! Najrađe bi mu zveknula taj telefon u glavu! Klikeri su mi radili sto na sat. Što i da mu nešto kažem?!  Mogao me pobiti s čim god je htio i još bi na kraju ispala blesava i ljubomorna! A i posvađali bi se, jer sam mu kopala po svetinji zvanoj “telefon” – što znači kako mu ne vjerujem! Dakle, što god da napravim ne valja! Stoga sam čekala iduću priliku… “Strpljen – spašen”. Jebem ti izreku!! Izgarala sam od nervoze. I samo sam razmišljala o toj poruci.

Ono što me najviše brinulo je činjenica da je u ulaznom spremniku bila samo ta jedna pristigla poruka… Nije bilo niti poziva… Ništa! Sve prazno! Zar je sve brisao prije spavanja?!?! Čudno da nije bilo nikakve druge poruke ili poziva… Bogme, baš je ažuran. Što mu to sad znači? Ne kužim?
Ja ne brišem poruke mjesecima – sve dok mi se ne napuni spremnik! Tko o tome još vodi računa? Ako ništa ne skrivaš –  naravno da ne vodiš računa o tome, no ako skrivaš, e onda si jako oprezan. A moj dragi je očito bio to – jako oprezan! Koliko god sam bila lukava, imala sam posla s pametnim muškarcem, to sam znala i prije… Ali, zašto bi me varao?! Naša veza je i više nego dobra!! Što se događa!?!?! Koji klinac je sad?? Tko je “zlato”?

Uglavnom… Nakon tog prvog puta svaki idući put bilo je lakše uzeti telefon u ruke. To sam činila gotovo svakog jutra. Navučeš se na to lako, jebiga 🙂 U većini slučajeva mobitel je bio isključen! Pametno moje!! On se i dalje ponašao kao i prije. Sve je ko´ fol štimalo – osim što sam ja bila luda i živčana ko´ pas! Dakle, gdje je jebeni problem? Zašto gasi taj telefon? I došao je taj dan!!!
Imali smo problema s internetom pa je tu subotu ujutro došao tehničar popraviti kvar. Međutim, došao je u nezgodno vrijeme. Ovaj moj se taman spremao za odlazak iz stana. Uglavnom, kad je došao barba za servis muvao se oko onog famoznog ormarića u hodniku gdje je stajala njegova torba i privatan mobitel. Kod tog ormarića nalazio se i priključak za telefon tj. internet, pa je moj dragi svoju torbu s mobitelom prebacio u kuhinju na stol. U svoj toj strci i žurbi oko čovjeka iz servisa, kvara i interneta, muvanja po stanu i kašnjenja na dogovorenu kavu s frendom, moj je dragi jedva čekao da čovjek završi kako bi odjurio. I otišao je, ali je zaboravio torbicu s mobitelom na kuhinjskom stolu. Niti ja nisam skužila u prvom trenutku, međutim, kad sam krenula kuhati kavu… Primijetila sam “super sack. Uf!

Dakle… Skuhala sam si kavu i sjela. Tek sam tada otvorila torbu i uzela mobitel. Ruke su mi se tresle. Hoću li ili ne?! Ma hoću!!  Želim znati što se dodgađa!

Mobitel je bio isključen! Nisam se dala smesti. Probala sam ga uključiti i gle čuda!!! Mom iznenađenju nije bilo kraja! Uspjela sam! Mobitel nije imao pin!!! Đizus, pa nisam mogla vjerovati!

Dakle, moj je dragi imao vrlo prisnu komunikaciju s nekom meni nepoznatom djevojkom. Pisali su o svemu i svačemu i skužila sam kako je ona bila dosta upućena u njegov život, dnevni đir, obaveze – osim jedne jako važne činjenice, a to je da on ima osobu s kojom živi. Iz poruka sam shvatila kako su izašli i na cugu. Nisam mogla vjerovati. Bilo je i poruka i poziva od zadnjih nekoliko dana. Opustio se. Nije više brisao sadržaj, zato je najvjerojatnije gasio taj telefon kad je bio doma, pa je bio na miru! Međutim, kad tad sve sjedne na svoje mjesto!
Čitala sam poruke nekoliko puta. Nisam se mogla dignuti sa stolice. Nisam mogla vjerovati da mi je ipak muljao iza leđa.

Nazvala sam ga – odmah je skužio što je. Pa nije blesav – još se po putu sjetio da je pustio onaj telefon doma! Kad nešto skrivaš onda imaš i strah od razotkrivanja i istine! A to se mu upravo dogodilo!

Nisam ga napadala uopće. Samo sam ga pitala ZAŠTO. Uporno je ponavljao da nije napravio ništa i da se smirim. Poklopila sam mu telefon. Pokupila sam svoje osnovne stvari i otišla kući.
Pustio me je nekoliko sati na miru. Znao je što je napravio i koliko sam luda. Zujala sam po gradu, ispijala kave i luftala mozak! Ručala s frendicom, šopingirala… Trudila se ne misliti na njega, a bila sam povrijeđena i ljuta!
Već je bilo kasno poslijepodne kad me nazvao i pitao zar nećemo barem porazgovarati o svemu. Smatrala sam kako je ipak u redu da razgovaramo. Nakon godinu dana veze bar to je zaslužio.

Znači, s tom je curom imao samo komunikaciju i jednu cugu. Jedna ili deset cuga meni je u tom trenutku zaista bilo nevažno! Luda sam bila! Imao je strašnu grižnju savjesti radi svega što se događalo. Upoznao ju je u kafiću gdje su se dečki nalazili prije ili nakon treninga. Bila je tamo konobarica. Počeli su sa zezancijom i izmijenjali brojeve telefona. Ma, zamisli! U početku ga je to zabavljalo, hranilo ego… No kasnije, kad se zakuhalo, počelo ga je opterećivati. Pa, naravno! Mala nije znala da je zauzet i da živi s curom godinu dana, jebote. Zvrckala ga je i slala poruke. Još veća glupost bila je ta što je i dalje odlazio u taj birc na cuge s dečkima! Nije se mogao izvući iz sranja u koja se sam uvalio. Čak ga je i želudac bolio u to vrijeme. Kako neće! Sav se uzjebo i nije znao kako se vratiti nazad, na staro – kako izaći iz tog horror filma! Rekao mi je: Ništa loše nisam napravio! Samo sam se s njom zezao.
Meni to  nije bilo dovoljno opravdanje za učinjeno!

Prešla sam mu preko toga, jako teško, ali jesam, jer sam ga voljela… I vjerovala sam kako zaista nije bilo baš ništa! A on se morao jako truditi da povrati povjerenje koje je ovim činom izgubio. I trudio se. Bio je svjestan koliko me povrijedio radi gluposti. Strašno ga je boljelo to što je izgubio moje povjerenje. Uložio je puno truda da to povjerenje povrati. Na kraju mi je i njegov privatan telefon bio dostupan. Više ga nije skrivao. Mogla sam ga pogledati kad god sam to htjela.

Međutim – bit ću vam iskrena – više mu nisam vjerovala onako slijepo – koliko god se on trudio. Bila sam ko´ kobac koji prati plijen i čeka. A to jako umara. I koliko god sam ga voljela – nikako se više nisam mogla opustiti do kraja i vjerovati mu – kako sam mu vjerovala prije tog događaja. Uvijek sam bila na oprezu. Šteta. Uništio je nešto lijepo. Povrijedio me i izgubio povjerenje koje je imao.

Dakle, koliko god imali dobru i kvalitetnu vezu uvijek postoje “oni strahovi”. Po meni je dobro je da postoje (u granicama normale), jer nas tjeraju da se uvijek iznova trudimo oko partnera i veze.
Ti strahovi su opravdani, jer, u današnje vrijeme mobitela, e-mailova, facebooka, poslovnih ručkova i putovanja, kliznog radnog vremena i svega ostalog jako je teško ostati vjeran. Prevariti partnera je postalo tako lako. Krene se obično iz zezancije kroz povremenu komunikaciju i u tome se ne nazire ništa loše. Međutim, kasnije ta zezancija može prijeći u “nešto učestalo” i vrlo opasno.
Sve je ovo bezazleno i vjerojatno se svakome od nas dogodilo barem jedanput. Ako s partnerom imamo zdrav odnos, ako razgovaramo o svemu, onda ćemo sigurno popričati i o ovome. Sve dalje od toga nije dobro i vodi k tome da poljuljamo povjerenje koje smo s partnerom izgradili i da (blago rečeno) sjebemo vezu koju imamo!

Muškarci su lovci i ako im samo malčice postane “dosadno” u vezi, oni (opet) počinju “primjećivati” druge žene! Momci, nemojte se ljutiti – ali to je tako! Niti kod žena nije puno drugačije. Ženama kada ponestane nježnosti okreću se drugim stvarima koje ih vesele.

Koliko god bili sigurni kako je s vašom vezom sve u redu – ne smijete se opustiti. Niti vi niti vaš partner! Znam, nije lako! Uvijek se treba truditi i redovito “zalijevati” ljubav. Ali, isto tako dobro je znati namirisati i prepoznati signale kada nešto u vezi ne štima, a prije nego krene u krivom pravcu.

Zbog čega se uopće muškarci uvlače u sranja? E to je već misterij kojeg sam pokušala odgonetnuti duuugo vremena i nikako mi nije bilo jasno zašto ONI to čine. Evo (djelomičnog) odgovora 🙂

Dakle, muškarci pate od ega – definitivno su veliki egotriperi i to davanje broja telefona nekoj curi koja je btw zgodna i fuuuul simpa (i ne daj Bože slobodna), podiže im muškost, ego: ja sam joj zgodan, napet! Jao…zamisli!! To im je duševna hrana! Muški ego! Dokazivanje samome sebi da je još uvijek u opticaju! I tu kreću problemi! Dakle, macan joj je dao broj telefona.
On je u vezi, a nije joj to rekao jer bi ispao papak, a mala ga gleda kao da je sam dragi Bog! Kako će joj reći da je s vama u vezi? Ha? Nikako! Prešutjeti će to naravno! Pa, on je frajer! I osim toga – ne radi ništa loše…

Počeli su se tipkati. Baš je bilo simpa!! Pa su se uvukli u teme i dileme… Pa su se počeli i čuti…. pričati i to obično u ono vrijeme kada nije u vašoj blizini. I tako to kreće. A ona ne zna da je on u vezi. Prva laž i katastrofalna pogreška! Dao joj je broj mobitela i mala ga sad može zvrcnuti kad joj to padne na pamet ili poslati poruku…što sad?!?! Ajoooj! Na stotine problema…kaos u glavi! I što čini?? Počne utišavati telefon – stavlja opciju “bez zvuka” prije nego uđe u stan u kojem ga čeka njegova voljena s večerom i širokim osmjehom na licu…(ahaha). Znači, vaš je dragi napravio već nekoliko krivih koraka do sada, a sada je napravio i onaj drastičan – prikrivanje. Onda slijedi drugi drastični korak – laganje. A to već nikako nije dobro.

Vi naravno niti ne sanjate što se događa. Mobitel stoji negdje u kući, vi ga niti ne primjećujete. Sve se odvija normalno – pa ništa se nije niti dogodilo. Čim se vi negdje maknete – on će pogledati u telefon i ako je neka porukica na njemu vratit će! Jer hoće! I tu kreće sranje koje uopće nije bilo potrebno! Ni njemu, ni vama, a niti trećoj osobi koja se uplela u cijeli ovaj osinjak niti ne znajući.
Vaš će dragi iz zabave nastaviti tipkati, komunicirati s djevojkom, s kojom se uvalio u probleme za koje još ni sam nije svjestan, jer ga sve ovo skupa jako zabavlja. Vi za sve to nećete imati pojma. Doma će sve biti đast fajn. Telefon će biti na bešumnom 🙂
Ukoliko je vaš partner dovoljno mudar i svjestan da je u vezi do koje mu je stalo sve će ovo zaustaviti još na početku. Zaletio se, malo zanio, no skužio je na vrijeme kuda to vodi. Reći će curi, na fin način, da je u vezi, da živi s curom ili da je oženjen. Komunikacija će prestati ukoliko je cura normalna i sve će biti ok. Međutim…

Ako je blesav i voli se igrati i nepotrebno dizati samopouzdanje, e onda ste svi u problemu! Komunikaciju će nastaviti. Počet će se sa dotičnom osobom nalaziti… Pustit će je u svoj život i uvući će se u još veći problem. Stvar se može i zakomplicirati samim time što će vaš dragi odjednom početi muljati, kasnije se vraćati s posla, duže se zadržavati na treningu pa će početi izmišljati kave s ovim ili onim frendom. Cijelo to vrijeme on vam neće reći ništa, koliko god da ste imali zdravu i normalnu komunikaciju, a i odnos.

Počet će vam tajiti, skrivati neke stvari, a s vremenom i lagati. Počet će imati svoje tajne… A to je već početak kraja.

Meni osobno nikad neće biti jasno koji je pravi razlog zbog kojeg muškarci vole očijukati i u konačnici varati svoje partnerice. Nisu ni žene daleko od njih! Nikad mi ove prevare neće biti jasne! Valjda je fora s jednim dupetom sjediti na dvije stolice.
U vremenu u kojem živimo lako je otkriti prijevaru i to na vrlo jednostavan način. Nema tu puno mudrolije i filozofije. Dakle, ako ste u partnerskom odnosu imate potpuno pravo znati što se događa ako imalo sumnjate da nešto nije u redu. Ne mučite se. Ako vam vaš partner ne želi reći o čemu se radi, pobrinite se sami. Nije to zadiranje u ničiju intimu pa dovoljno ste intimni kad živite skupa, spavate skupa, kakite u istom wc-u, šetate goli, seksate se, ne kužim kakva je to privatnost / intima u običnoj spravi zvanoj mobitel?
Dakle, svi imamo mobitele i svi preko istih imamo komunikaciju, bilo poslovnu ili privatnu. U mobitelu se nalaze imena ljudi i njihovih brojeva telefona. U mobitelu se nalaze poruke. Također se mogu gledati dolazne, poslane i one gluposti spremljene u memoriju telefona. Isto tako, dodirom samo jedne ikonice možemo vidjeti koji su bili zadnji dolazni ili odlazni pozivi… Preko mobitela možemo primate i čitati e-mailove, ulaziti na facebook…hmm… Zajebana stvar je taj mobitel – jel da?! Bogme jeste! I to jako!!! Zato i je svrstana u najintimniju stvarčicu u većini veza.

Ne možete mi reći da muškarac koji odjednom počne sakrivati telefon od svoje partnerice nešto ne taji? Znači – nešto nije u redu s tim telefonom kao niti s njim. Takve se stvari i sitnice brzo primijete – pa niste blesave.
Ako je vaš dragi do tada ležerno imao telefon svugdje po stanu i ako ga je bolilo briga ako taj isti zvoni iz kuhinje dok je on u boravku i mrtav hladan gleda TV i viče vam da se vi javite na poziv – onda nemate razloga za brigu. Međutim, ako je napet ko struna i stišće ga u džepu i stalno pazi da ga nosi sa sobom – zabrinite se.
Ja sam možda takva. Nepovjerljiva. Teško se vežem za osobu (imam svoje opravdanje za to, a oni koji me čitaju od početka, znaju i zašto). A kada se vežem uz nekog, dajem se cijela. I ne razmišljam o drugim frajerima niti očijukam s njima. Uopće ih ne primjećujem. Isto takvo ponašanje očekujem i od “njega”. Ne da očekujem – nego inzistiram! I ne volim nerazriješene situacije. Ubijaju me! Volim iskreno, čisto i transparentno.

Možda sam luda žena, ali takva sam! I smatram kako je fer priznati partneru u facu kada se izgubi “ono nešto”, kada nestane ljubavi.

Zar nije lakše reći: “Zanimaju me druge žene. Naša veza nije ono što je nekada bila. Ne volim te više. ” – nego varati, muljati i šunjati se kroz život, skrivati telefon, izigravati budalu, voditi računa jesi sve obrisao, što si rekao, kojoj si uopće to rekao … Čemu sve to uopće?!
Život je jedan. Ne trošimo ga na krive ljude i krive trenutke… Trenuci čine uspomene … Uspomene ostaju u nama i u našim srcima. Budite kreatori svojih trenutaka i svojih uspomena!! I ne dozvolite da vas itko povrijedi! Život je lijep!

Autor: Ivana Grabar