Kad muškarac voli ženu – a ona voli drugog

Upoznali smo se ljetos. Odradili smo zajedno jedan predivan event. Dojmio me se kao poslovan čovjek, pravi domaćin i muškarac koji zna što radi i kamo ide. Posložen, organiziran, točan.. Pravi džentlmen i kolega. Vrijedan i sposoban. Uzeo je moju prvu knjigu i nakon odrađenog projekta nismo se čuli sve do jednog popodneva u kolovozu kada mi je poslao poruku:

• Ona frendica što je rekla da joj se javiš dok je živa. Kako je ona sada?
• Čitaš me? – iznenadila sam se da ipak čita knjigu koju je uzeo za mamu.
• Da – odgovorio je, premda sam već znala da je na kraju knjige prema pitanju koje mi je postavio.
• Ok je. Vidjele smo se u Zagrebu prije par mjeseci. Imala je operaciju i kemo. Mislim da je sad ok. Vidim da se kupa – odgovorila sam mu na pitanje iz knjige.
• Hvala Bogu – rekao je.
• Hvala Bogu, da. Dobro je sad. Borac je – bila sam ponosna na nju.
• Čovjek ni ne zna koliko je sretan dok je zdrav. Sve drugo je sasvim sporedno.
• Nije svjestan tog blagoslova – složila sam se s njim.
• Uglavnom i napisala si to – bome me je detaljno pročitao 🙂
• Zdravlje je najvažnije. Jebeš sve ostalo – odgovorila sam mu.
• Slažem se. Ajde može jedna ljepotica uz zdravlje! Ahaha! Da me Bog ne čuje jer će kazat da sam nezahvalan – malo se našalio. Malo sam ironičan. A ona je naravno na ručku sa svojim prijateljem. I jučer je naravno bila na piću sa svojim prijateljem. A meni to sve naravno strasno ide na k…rac! Vežem se malo za priču o prijateljima. Muško-ženskim, jel´ – okrenuo je naglo temu.
• Ahahah! Nek si ti živ i zdrav i tvoji najdraži, sve drugo će doći! Pričaš mi o curi svojoj? Ona da je na piću s nekim prijateljem? – pokušala sam poloviti što mi piše.
• Da, da – rekao je.

Znači, tu smo. Već smo pričali o tome jednom prilikom i strašno ga je smetala ta udaljenost. Živjeli su udaljeni jedno od drugog svega sat i pol. On je preko ljeta bio tu nekoliko mjeseci, a ona je radila sezonu u jednom gradiću uz obalu. Preko zime ima stalan posao u Briselu.

• Ja ti ne pušim te priče muško-ženskih prijateljstava – rekla sam ono što mislim.
• Ni ja – rekao je ono što već znam.
• Neki poslovni odnos, povremeni prijateljski.. Sve ostalo je nešto više od tog! I meni bi isto išlo na živce – jako. Nisam ljubomorna, ali da mi dečko ide s prijateljicama na piće, a ja da sjedim doma – srala bi mu ful! – i definitivno bi.
• A što da ti kažem?! I ja serem i niš od toga. Ona i dalje ganja svoj film. Sad su na ručku. Pa ja ću popizdit od tih gluposti! Izgorit! – bio je vidno uzrujan.
• Jebene su te veze na daljinu.. U principu ih isto ne volim. Nakon nekog vremena izgubi se “ono nešto”. Iskreno, ne sviđa mi se to što mi govoriš: piće, ručak.. – bila sam baš iskrena.
• Ni meni, kao i puno toga. Iako mislim da nema ništa s njim. Ali nikad ne znaš, jel?! – tješio se, a meni je sve to oko te njegove cure smrduckalo.
• Ali ti svejedno ide na živce jer ti radi nervozu! – primijetila sam.
• Naravno da mi radi nervozu! Lud sam! I svake godine ide 5 dana na godišnji s društvom. Ja nisam pozvan nikad! – sad je već bio lud.

Iskreno, bilo mi ga je žao, jer je bilo očigledno da ga cura zajebava, a on se zatelebao kao tinejdžer.

• Ne znam zašto se mučiš. A život ti prolazi.. Zašto si ne nađeš curu tamo gdje jesi? Vidim da te ovaj odnos ful iritira. Nisi sretan. A to je najvažnije da si sretan s osobom s kojom si u vezi, a ne našpanan i nervozan stalno… – stvarno mi nije bilo jasan taj njihov odnos.
• Jebiga, volim ju. – zaključio je i zatvorio temu.
• Eh, da! Na taj „detalj“ sam zaboravila. – i fakat jesam.

Poslije toga smo se vidjeli još jedanput u Rijeci na jednom primanju, a onda je otišao za Brisel. Jučer mi je poslao kilometarsko pismo:

12.12.2016.,  16:06 h

„Počeo sam pisati nešto …. Sebi više nego bilo kome. Eto dijelim s tobom. Mislim da ćeš me ti razumjeti.

Danas 12.12.2016, godine napisala mi je da je upoznala nekog.

Ovo mi se učinilo kao priča koju sam već proživio. Već sam jednom tako i umro, samo s drugom ženom, međutim … ovo mi je palo jako teško.

U malom gradiću kraj Brisela, u usamljenoj, luksuznoj kućici u vlasništvu jedne od najvećih brodarskih firmi, proživljavam neke od najtežih trenutaka u svome životu, jer me ostavila najveća ljubav. Ostavila me po već šesti ili sedmi put, ne znam niti sam,  ali ovaj puta ostavila me ipak malo drugačije. Ovaj puta ima nekog.

Grozan je to osjećaj. Ne znam da li sam sa svojih 38 godina još uvijek dijete koje ne kuži kako svijet funkcionira i kako ljudi vrednuju život, ili sam prema godinama već odrasla i zrela osoba,  ali ovo je za mene svojevrstan šok.

Kažu ljudi da mi u životu niš´ne fali: Zgodan sam muškarac i svjestan sam svog izgleda, kao i svojih kvaliteta. Uspješan sam poslovni čovjek. Volim sport i redovno treniram, ali u tom ljubavnom segmentu nikako, ali nikako da pronađem nekoga s kime ću biti sretan. Nikako da pronađem samoga sebe.

I pazi sad ovo! Što vrijeme bude više prolazilo moja draga i taj njen će se sve više zbližavati i uživati u tom nečemu što joj ja nisam uspio priuštiti, a ja ću, sam kao pas, krepavati tražeći nešto svijetlo u svom životu.

Nisam neki (pre)dobar muškarac, ne – nemoj to misliti. Nisam niti blizu dobroga. Imam te muško ego-tripovske komplekse, ali nisam toliko niti loš. Za sebe ću reći da sam dobar, emotivan i osjećajan čovjek koji ne trpi nepravdu i bol. Najviše me bole svjetski ratovi, djeca u ratovima, obitelji koje gube svoje najmilije. Mi smo sasvim daleko od toga u svome svijetu postojanja, ali meni je gubitak osobe, gubitak emotivnog partnera jednak kao gubitak nekoga s ovoga svijeta … Bol je vrlo slična boli kad sam izgubio oca, mog najvećeg prijatelja, poslovnog partnera i savjetnika.

U ljubavi se predajem maksimalno osobi sa kojom jesam i u njoj vidim oslonac u svim poslovnim i životnim izazovima. Dajem se potpuno, a na kraju kada tako nekog izgubim, a izgubio sam ih nekoliko, ostajem sam. Sam ko´pas! Sam u ovom usamljenom svijetu menadžmenta,  daleko od obitelji, prijatelja i svega onoga što mi je sveto i blisko. Kako vrijeme prolazi nekako definiram to kao svoju sudbinu i živim s njom u nadi i strepnji za nečim ljepšim … veselijim. I nadam se da će to jednom ipak doći, međutim …

Bol koju živim ponekad je zaista toliko velika da mi se teško nositi sa time.

Ja nisam običan i prosječan muškarac. Ja sam čovjek sa životnim uspjehom ali s toliko duboke, osjetljive i krhke duše da me ubija kada netko iz moga života ode. U životu zaista nemam puno osoba na koje mogu računati tako da odlazak tih dragih u meni budi nesigurnost, tugu, bol, patnju i vječnu strepnju za nekim drugim, ljepšim snom. Uza sve te tečajeve koje sam prošao kao menadžer, uza sva ta životna iskustva koja su me trebala učiniti još jačim i još tvrđim muškarcem, još uvijek ne nalazim načina izboriti se sa usamljenošću.

Moja najveća sudbina je samoća hotelske sobe, samoća gradova po državama cijelog svijeta. U životu sam boravio u više od dvije stotine gradova i sedamdeset država svijeta. Proputovao sam zrakom, morem i kopnom gotovo cijeli svijet i trebao bih biti, ne znam, bogat tim iskustvima. Spavao sam u najluksuznijim hotelima, jeo najbolja jela i pio najbolja pića, međutim to ne umanjuje moju bol, usamljenost i prazninu koju osjećam u ponekim trenucima. A ti trenuci ponekad se pretvaraju dane, dani u tjedne, tjedni u mjesece, mjeseci u godine …. Patnje i boli.

Imam predivno dijete s jednom predivnom ženom sa kojom sam se razveo ( ah, ja ko´ ja). Moja kćerkica ima deset godina, a u četverogodišnjoj vezi s mojom bivšom dragom, ona ju nije niti jednom upoznala, niti vidjela. Često sam se pitao zašto je to tako i čime sam to zaslužio? I jesam li ičime to zaslužio? Međutim, mojoj dragoj čak nije niti palo na pamet upoznati moje dijete. Da, smetalo me je to, pobogu! Koga ne bi?! No opijen ljubavlju tog za mene toliko vrednovanog ženskog bića oprostio sam joj i to. Da jesam. Odvratno zvuči, ali prešao sam preko toga.

Mislim da u životu previše energije pridajem ženama i previše nekako cijenim tu njihovu prisutnost kraj mene. A na kraju me te iste povrijede. Meni to povrjeđivanje ubija sposobnost za životom, radom. Ubija mi normalno funkcioniranje. Toliko me to ubije da jednostavno ne mogu ništa. U tom trenu postanem ništa…

Tako je i sada bilo. Identično.

Otišao sam na put sredinom listopada. Otišao sam iz njenog stana. Rekao sam joj na odlasku: „Molim te idem raditi daleko od svih, bez prijatelja i bez ikoga … Molim te nemoj mi servirati opet nešto što smo već iskusili, jer će me to ubiti.“

Mjesec i pol kasnije prekinula je sa mnom preko telefona da bi mi danas 12.12.2016. rekla kako je upoznala nekoga … Slučajno, kaže. Super za nju … Manje super za mene,  jer sam pročitao tu poruku dok sam držao predavanje. Inače, predajem sigurnost u pomorskim i offshore kompanijama. Srušio sam se skoro od te poruke, a nekako sam predosjećao da će mi doći. Osjetio sam to. Kao da sam znao što ću pročitati.“

Eh,da… Kao da sam to i njušila.

Stari moj… Sjebala te žešće… Predobar si ti za nju. Samo…pliz nemoj se promijeniti nikad, jer su divan čovjek! Mislim da je ovo najbolje što ti se moglo dogoditi jer si već duže vremena nesretan u toj vezi. Skinuo si ogroman teret s leđa. Znam da ti je sada grozno, ali … Zaslužuješ bolje. Zaslužuješ puno bolje od nje! I nemoj mi cvrljiti sada: Jebiga, kad je volim! Jebeš to kompa! Očigledno je da ONA nikada nije voljela tebe niti bilo što oko tebe! Kvalitetna si osoba. Smiri se malo i posveti se sebi. Odmori se od ovog pakla od veze. Zavoli se, frende! Upoznaj malo samoga sebe. Podruži se sam sa sobom. Udahni. Izdahni. Život je lijep, rekla sam ti to 🙂

A nju pusti neka uživa. Neka te ona više ne zamara. Oprosti joj. Izbaci sav gnjev koji je u tebi. Kraj godine je prava prilika za to. Očisti se od sveg i potpuno novi zakorači u Novu godinu. Nije te bila vrijedna! Zaslužuješ pravu ljubav, a ona to sigurno nije bila.

Samo se nemoj mijenjati! Molim te nemoj sada postati muško đubre koje mijenja žene kao na traci – zato što ga je povrijedila neka žena. Molim te, nemoj. Sjeti se što smo pričali – zdravlje je najvažnije. Budi sretan za sve što imaš u životu. A prava će doći. Svatko ima svoju puzzlu. I tebe tvoja negdje čeka. Sretno!

Do iduće srijede,

Vaša Pink Pen / Ivana Grabar

Autor teksta: Ivana Grabar

Ivana Grabar autorica je dvije knjige: “Pink Pen” & “Život može biti lijep”. Knjige možete naručiti: ivana@pinkpen.com.hr 

• Tekst napisala: Ivana Grabar, autorica dvije knjige & kolumnistica
• Foto naslovne fotografije: Josip Čekada
• Foto oglasa za knjigu: Knjigožderonja
• Kontakt: ivana@pinkpen.com.hr
• Sve kolumne autorice od 2014.: pinkpen.com.hr/pink-pen