Dobijem neki dan porukicu u inbox:
„Hej, čitam te pa te želim nešto pitati, ako mogu? Dakle, imao sam vezu dugu osam godina. I uz tu vezu imao sam paralelno još jednu vezu od tri godine. S obje cure sam hodao i obje su iz istog grada. Sve do unazad par mjeseci nisu znale jedna za drugu. Ova prva je nešto posumnjala pa mi je kopala po telefonu. Jebiga, našla je poruke od ove druge. Što da ti kažem … Napravila je scenu i meni i ovoj drugoj i mojim starcima! Cijelo sranje. Prekinuli smo žestoko i jako ružno. Sada sam s ovom drugom. Ona bi pak htjela korak dalje, što je logično nakon toliko vremena i svega što je prošla sa mnom … a ja ne znam što želim. Viđam se još s par drugih žena. Ne znam jesam li ja poremećen ili što, ali ne mogu biti samo s jednom ženom. Volim svoju partnericu i sve, ali, samo jedna nije mi dovoljna. Kada vidim zgodnu ženu – moram je imati – fokusiram se dok je ne dobijem. Neka se zadrži, a neka ne. I onda mi se ovo dogodi pa sam uvijek u paralelnim vezama. Što ti misliš o tome? Jesam li ja normalan? Godine mi idu… Možda bih se trebao smiriti, imati ženu, djecu, obitelj … dom. Ali jednostavno me je strah da sve to ne sjebem… Hvala na odgovoru. Pozdrav, K.“
Sjedim ja, čitam i mislim si brate mooooj, u kojem si ti filmu! Pa gdje me nađe, nisam ja Žuži??!?! Pa,kakve su ovo sada poruke?? I vratim mu:
„Hvala na javljanju, ali nemoj se ljutiti, tebi treba psihijatar, stari moj! Mislim da bi taj imao puno posla kod tebe! Znaš ono..kopanje od kad si bio mali pa nadalje… netko te negdje „obilježio“. A ja nisam psihijatar. Pišem iz iskustva. A moje pisanje nije nauka nego život. Oprosti, možda sam malo gruba, ali zaista mislim kako ti treba stručna pomoć. Pozdrav! I.“
I čim sam to poslala onako, u afektu i svom stilu, pomislila sam kako sam možda ipak mrvicu pretjerala. I bilo mi je žao. Napisala sam mu još jednu poruku:
„Nemoj mi zamjeriti, ali samo sam bila iskrena. Nisam te htjela uvrijediti.“
I riječ na riječ, slovo na slovo on i ja smo se počeli tipkati. Pomalo, ali sigurno uvlačio me u taj svoj svijet prepun žena, paralelnih veza i kombinacija. U nekim situacijama nisam mogla poloviti niti pratiti koja je koja, pa sam ih pamtila po brojevima.. Strašno brateee!!
Brzo sam primijetila da je natprosječno inteligentan. Ne samo što je obrazovan, nego je i načitan i pun životnog iskustva. Strašno je šarmantan, zgodan, jednostavan i drag. Pun je života i humora, a s druge strane sjeban jer se ne može vezati uz jednu ženu!
Što ima više žena u kombinaciji to mu je veći adrenalin, to se više zabavlja i više mu je napeto kad je situacija „gušća“. Svaka mu je žena draga – to je ono što me fascinira. Za svaku izdvoji ono nešto lijepo i za svaku ima vremena. Čovjek sve to hendla fantastično! Divim mu se s jedne strane, a s druge strane ga žalim.
Primijetila sam kako nema onaj osjećaj „odgovornosti“ kada je s nekim.. Nema osjećaj pripadanja… zauzetosti.. Njemu je normalno nastaviti „živjeti dalje“ kao da je slobodan.. Ne vidi ama baš ništa lošeg u tome što radi i kako živi. A prema svakoj svojoj partnerici je nježan i dobar. Nema teoretske šanse da posumnjaju kako on, uz nju, mulja još nešto paralelno. Svaka misli kako je ona jedina! Eh, kada bi znale pravu istinu …
On se u principu želi vezati, biti vjeran, međutim, ovakav „napeti“ način života mu se sviđa. A koliko sam skužila, ne bi ga se baš preko noći odrekao. Mislim kako taj čovjek nije osjetio pravu ljubav – još! Jer da je, ne bi to radio.
Išli smo kopati dalje. Pitala sam ga što mu znači imati dvije do tri partnerice paralelno. Odgovor je bio:
„SIGURNOST kako nikada neću biti sam i kako mi nikada neće dosadno. Jednoj će se uvijek dati izaći sa mnom, zabavljati se, ili seksati… Ne mogu živjeti bez seksa niti dana!!
Nije on ni lud ahahah, frajer se osigurao kako će uvijek imati ispunjeni dan. Zanimljiva mu je teorija. Hm… čak ga nekako i kužim…
Vratimo se nekoliko godina u rikverc. Poznajem od prije osobu sličnu ovome iz današnje priče. Ta osoba je mene povrijedila jer me varala. Iz inata i znatiželje htjela sam provjeriti kako to izgleda: imati dva partnera s kojim izlaziš.
U tom periodu, kada sam bila u tzv. paralelnoj vezi, nisam imala previše milosti niti je bilo previše emocija s moje strane niti prema jednome od tih mojih partnera. U biti, sve su te vezice bile površne jer se meni niti nije dalo ići dalje od toga.
Da skratim – dok mi je tip bio zanimljiv bio je u blizini. Kad je postao naporan – izbrisala bih ga iz života. Nemate pojma kako to brisanje ljudi ide lako. Jednostavno bih se prestala javljati. I doviđenja. Bez drame, kaosa i neugodnosti. I nakon nekog vremena i oni popuste i prestanu gnjaviti. Problem riješen!
Čak sam probala, kao bivši, izlaziti paralelno s dvije osobe. Dakle hendlala je Grabar ta dva frajera nekih mjesec i pol. Olakotna okolnost je bila ta što je jedan od njih radio u Zagrebu i samo je vikendima dolazio, dok je ovaj drugi non stop bio tu. Inače, ne bih izdržala duže od tjedan dana jer bih završila na psihijatriji.
Vjerujte mi – biti u paralelnoj vezi jako je iscrpljujuće! Brijem kako to ne može svatko! Ali, zaista!! Umorila sam se od toga i ne bi mi više nikada nešto slično palo na pamet!
Finale moje paralelne veze bilo je kada sam s jednim dogovorila provesti Božić, a s drugim Novu. Toliko su me psihički iscrpile te laži i muljanja, oprez što sam rekla jednom, a što drugom, jesam li stišala telefon dok sam s jednim, a drugi zove – pa, eto, nisam jer sam zaboravila pa mobitel zvoni. Pa onda javljanje, pa muljanje i laganje – a to mi nikako ne ide. Ma, katastrofa! Baš sam se umorila, a i počela sam se ne sviđati sebi takva!! Ponavljam – ne bi to ponovila više nikada – hvala lijepa!
Na kraju sam se toliko umorila od obojice, toliko su me psihički iscrpile te kombinacije da sam odjebala obojicu! Da! U konačnici nisam završila niti s jednim. Bilo me strah da ne navučem na sebe lošu karmu. Nisam ih htjela povrijediti, poljuljati im muškost… ne bi bilo u redu s moje strane. Povukla sam se.
Paralelne veze jako iscrpljuju. Ključ problema je u psihi i strahu od napuštanja, samoće, dosade…: „ ne želim biti nikada sam, ostavljen, bez redovnog seksa. Zato uvijek imam rezervu – zamjenu. Uvijek imam đokera zovi!“
Po meni se takvi ljudi nikada i ne trebaju trajno vezati. Oni jednostavno nisu materijal za osnovati obitelj – budimo realni. Stoga, neka uživaju u svojim kombinacijama i višestruko paralelnim vezama. Pa, dok ide, ide. Dok se „diže“ – diže se!
Što će biti onoga dana kada se alatka više ne bude dizala? Gdje će biti sve one ljepotice iz paralelki? Eeee, prijatelju, imati će svoje živote! Imati će muža, djecu, svekrvu…šogoricu i ostale family sheme.
A što ćeš imati ti????
U finalu – mojem frendu s početka priče, ostvarit će se najcrnji san, obistiniti će se najgori mogući scenarij.
Da, na kraju će ipak ostati sam, bez ikoga… i crkavati će od dosade. Neće mu imati tko dodati niti čašu vode.
Nisam mu to imala muda reći. Zato sam i napisala ovu kolumnu u nadi kako će je pročitati, shvatiti poruku i trgnuti se dok je još vrijeme.
Autor: IVANA GRABAR
Ostavite komentar