Osvojiti partnera / partnericu nije baš lako! Puno se zvijezda na nebu mora posložiti da se dvoje poklope i imaju sretnu i kvalitetnu vezu. Baš puno. A to već znamo svi. Međutim, nakon osvajanja voljene osobe, poklapanja zvijezda i svemira, sreće u životu da si napokon pronađete osobu koja vam odgovara, a to je tek pola posla, slijedi manje ugodan dio „posla“, a to je „osvajanje“ njegove mame odnosno, „osvajanje“ njenog tate! A to je težak zadatak! Jebeno težak! Budimo realni, vaš vam partner može fantastično odgovarati, ali, ako ne „sjednete“ njegovoj mami, ili ako on ne sjedne vašem tati – kreću problemi koji se ne mogu i neće popraviti, ali se mogu „eskivirati“!

Dakle, kada sam počela hodati sa bivšim mužićem, u paketu s njim došla je i njegova mamica. On je jedinac i njegova mama je za njega centar svijeta. I ja sam centar svijeta svome tati i mami, ali nas smo tri sestre, njihove kćeri – pa se ta briga nekako podijelila na tri dijela. Moji su roditelji više išli logikom: „Ako tebi odgovara – odgovara i nama! Ok, dosta je stariji od tebe – ali, ti si birala i ti si s njime u vezi, a ne mi!“ Tako je bilo kod mojih, no njegova mama… au šit!

Gospođa svog sina obožava i ja to razumijem jer, i ja obožavam svoje jedino dijete i gledam joj svakog tipa ispod mikroskopa (to svaki roditelj radi – samo što se ja, recimo, previše ne pačam). Njegova mama je stravično vršila pritisak na njega da me dovede k njima na ručak i upoznavanje. Iskreno, baš i nisam bila spremna na to (još) – ali, jebiga! Mamica je tako naredila i spremila je ručak. Nikada neću zaboraviti taj prvi susret…

Ona je bila izuzetno draga, ali ja sam vidjela da joj baš i nisam „sjela“. Čitala sam joj iz očiju..
Rodom sam Slavonka koja je došla studirati u Opatiju. Ona je silno željela da joj buduća snaha bude „domaća“ cura, a ja to nisam bila. U startu sam imala minus. Testirala me je, međutim, ja sam znala izvršiti sve zadatke koje je stavila pred mene: i skuhati i snalaziti se u kuhinji i u domaćinstvu, peglati košulje – iz ugostiteljske sam familije i košulje peglam vrhunski… Čišćenje – mama mi je freak od čišćenja i urednosti – to sam položila s pet! Moja mama nas je sve tri kćeri tako odgojila, tako da sam fakat znala osnovne stvari domaćinstva, bez obzira što sam bila (definitivno) premlada.

Njegova stara me je testirala, o bogami je, nisam to niti kužila tada. Tek kasnije sam to sebi sve fino posložila u glavi. Da. Htjela je za svog sina sve najbolje – a mala (ja) znala je puno toga. Nije mu mogla prigovoriti ništa! A jesam sposobna 🙂Međutim, kada smo se oženili, uselili smo se u obiteljsku kuću njegovih roditelja. Mi smo imali svoj stan u prizemlju, a njegovi starci živjeli su kat iznad. Moja svekrva, a njegova mama, znala je za svaki naš pokret. Dakle, kada bismo, na primjer, nedjeljom poželjeli duže spavati, pa se obući i otići u dugu šetnju i negdje van na ručak, ona je znala prigovoriti zašto trošimo okolo novce, da je ona spremila ručak „kada već ja nisam!”

Pojeli bi kod nje, pa bi tek onda otišli svojim putem, no s vremenom me je to počelo nervirati  jer sam ja recimo baš bila naložena na pizzu ili neke njoke u Istri, a ona je inzistirala da pojedemo kod nje i da okolo ne zujimo gladni! Sve je to bilo u dobroj namjeri, znam… No s vremenom meni je to ful počelo ići na živce jer nam je stara počela jebeno remetiti planove. Jer, doma je najbolje jesti, kakvi restorani i kakve gluposti i bacanje para (nije da nismo imali), ali baš je prigovarala i vukla nas kod sebe na ručak.

Živjeli smo kat ispod. Da jesmo. To nam se činilo logično jer je kuća velika i bilo je glupo da se skrasimo negdje drugdje.

I koliko god smo fizički bili odvojeni – toliko smo bili zajedno. Pa, živjeli smo u istoj kući! Nismo mogli otići nekamo, a da nas ona ne skuži ili ne čuje kako nekamo odlazimo. Sve nas je pitala jer je bila prisutna, a i sve ju je zanimalo! Čak je znala provjeriti ako sam nešto skuhala za ručak, jer ako nisam ni počela kuhati, da se ona pripremi na vrijeme i nešto skuha. U startu nisam bila spremna na takve utakmice s njom. Bila je brža i spretnija. Par puta me preveslala i nisam se osjećala ugodno. Dapače, osjećala sam se nesposobnom kao žena. Ali… s vremenom me umorila pa sam popustila, na svoju štetu. Dakle, radije bih skuhala nedjeljom i tek bi onda išli šetati i zujati okolo po kavama s prijateljima, nego da mi ona kuha, zvoca i gleda u štednjak.

Kada je došla mala, stalno sam bila doma: brinula se za bebicu, kuhala, prala, peglala.. Non stop sam bila u kući i barem jedan dan u tjednu, kada ne bih visila u kuhinji i kuhala – fakat bi mi dobro došao čisto da odmorim. Međutim – isti scenario. Razapinjala sam se da sve stignem – čisto iz razloga da me ona ne jebe, a i htjela sam se za svoju familiju brinuti sama, pa imam dijete! Tko će skuhati nego ja! S godinama je sve skupa uzelo maha pa se njegova mama polako uvukla u sve pore našeg braka i života. Sve ju je zanimalo: i kuda idemo mala i ja, jesam li skuhala, zašto nisam pokupila robu sa štrika, zašto idemo bez njega na more, zašto sam malu presvukla tri puta taj dan, koliko puta tjedno perem robu, koliko struje trošimo, zbog čega sam sada baš to kupila u kuću  – što će mi to… itd..itd.
Dugo vremena sam šutjela – jer je to njegova mama, jel´, a i ja sam bila balavica! Njegova mama mogla mi je biti baka, doslovce, i fakat sam prema njoj imala respect! Jeben respekt. A osim toga, bila sam i u njihovoj kući.

Njegov otac me volio baš jako. I ja njega. Kužio je stari sve to, jer je gospođa i njega redovno „trenirala“ i planirala mu dan, organizirala obaveze i njurgala mu za sve što joj nije pasalo. On se na to navikao.. S godinama se prepustiš jer izgubiš volju boriti se. Tako sam se pustila i ja, a ona nam je počela dirigirati život, petljati se u odgoj male; zašto sam je upisala u vrtić ako sam ja doma i ne radim, pa mogu učiti po noći i davati ispite… Zašto ovo i zbog čega ono.. Jebeš mi sve – počela mi je jako ići na živce! Baš mi je radila pritisak i nervozu pa sam joj se počela suprotstavljati i čak joj tu i tamo odbrusiti, što joj uopće nije pasalo. Pokupila bi se pokunjena i onda bi me išla svom sinu cinkati kako sam lajava i neodgojena balavica. Jebeš mi sve! Luda sam bila!

Njemu sam isto u par navrata dala do znanja kako me to njeno petljanje u naš život smeta i molila sam ga da reagira. Pokušavala sam mu objasniti kako baš i nije normalno da njegovu mamu baš svaki naš korak zanima i da na sve ima primjedbe i automatski svoje rješenje,  a on mi  je na to znao govoriti: „Pusti je, daj! Što te briga! Radi po svom!“

Vraga ću raditi po svom, kada je sve bilo po njenom! Godinama se sve to kuhalo. Ona je dirigirala, a mi smo plesali. S vremenom smo se nas dvoje kao par udaljili i razdvojili, a kasnije i razveli. E, kada se dogodio taj trenutak, da se razvodimo, onda je počela druga igra: Što će reći ljudi!?! Ja sam kriva za sve! Neka ostanemo u braku! Ajme, sramote!… I tako, sve u tome stilu.

Kada smo se razveli i kada su se stvari posložile na svoje mjesto, molila me da nas dvije ostanemo u dobrim odnosima. Plakala mi je i tek tada priznala neke stvari. Rekla mi je da sam zaista kvalitetna mlada osoba i da on nikada neće naći takvu. Tada mi je to bilo nebitno. Zaista!

Iskreno – gospođa me koštala živaca u životu. Za neke sam joj stvari zahvalna – jer sam iz tih situacija puno naučila o sebi i o njemu, kao i o životu.

Bio je slabić koji nije lupio šakom o stol i rekao: „Ajmo se preseliti i živjeti sami! Ne trebaju nam moji starci, niti tvoji…niti da nam itko gleda u lonac! Kako nam bude – bit će nam! Kako si prostremo, tako ćemo leći!“ Međutim…to je sada povijest….

Kada gledam mlade parove koji počnu živjeti skupa ili kada se ožene i svoj novi život započnu u obiteljskoj kući njegovih ili njenih roditelja – točno znam kako im je!! Rijetko se mladi par i njegovi (ili njeni) roditelji poslože, pa sve funkcionira u harmoniji. Teško!! Stvarno, bez lažne skromnosti – ali baš teško! Malo je takvih – i Grabar zna kako vam je! Jebu vas uzduž i poprijeko! Za iskočiti iz kože je – a nemate kamo – nego živjeti tako kako je! Onda se svađate, prepucavate… Tvoja mama mi je rekla to, tvoja mama je napravila ono.. Ili kod frajera je obrnut problem – oni imaju problema s njenim tatom, pa ih stari pegla redovno – jer za tatinu curicu, sve najbolje! A to je pakao!

Vremena su jebena. Mladi parovi nemaju mogućnosti odlučiti se na samostalan život, bez jednih i drugih, pa se odluče, zbog situacije, prilagoditi situaciji i useliti se u nečiju kuću ili dio stana i potpisati si suživot sa starcima: njegovim ili njenim. A to je u većini slučajeva šou program! To je, vjerujte mi na riječ, pravi pakao koji gotovo nikada ne završi dobro!

Oni koji imaju sreće i mogućnosti, pa si mogu priuštiti svoj život, svoj stan, pa kako im je – tako im je, bez maminog i tatinog nadzora – takvi (još) imaju šanse biti sretni i biti svoji! Njima skidam kapu! Tada obiteljski ručkovi i skupovi izgledaju fantastično. Poručaš i odeš u svoj mir – nitko te ne jebe u mozak sa svojim nebulozama i svojim načinom života – jer ti imaš, brate mili – svoj život, svog muža ili svoju ženu, svoju obitelj, svoje račune i obaveze.. Odeš svojoj kući, zaključaš vrata i fućka ti se!! Hoćeš li jesti janjetinu pod pekom taj dan, ili ćeš namazati kruha i paštete da bi stigao otići na more cijelo popodne, pa kasnije kod prijatelja na večeru – to je tvoj odabir i tvoj život, tebe i tvog partnera – i u to se nitko, ali nitko nema prava petljati!

Zato, mili moji… Ako želite zajednički život i budućnost s partnerom, kojeg ste jedva pronašli u moru raznoraznih ljudi (koji vam nikako nisu pasali) … Ako ste napokon sretni i ispunjeni i imate s tom posebnom osobom poseban plan – pazite se njegove mame i njenog tate! U startu si iznajmite stan i maknite se!! U startu im dajte do znanja da je vaš život samo vaš, kao što je i vaša zajednička sreća i budućnost samo vaša – jer ako im previše date da se petljaju u vaše planove – najebat ćete, vjerujte mi! I nikada nećete biti dovoljno dobri za maminog sina ili za tatinu curicu!

Život stvarno može biti lijep ako si ga pametno posložimo…jer ako ga posložimo pod tuđim uvjetima i pravilima – neće biti niti lijep, niti naš.

Autor teksta: Ivana Grabar

Knjige autorice Ivane Grabar naručiti možete putem njene službene stranice Pink Pen Ivana Grabar ili e-maila: ivana@pinkpen.com.hr