Svi imamo bivše. Svi smo nekome bivši. Svi ti naši bivši imaju nekakve sadašnje kojima smo trn u oku – jer smo bivše! Logično! A i one će jednog dana biti bivše – pa će im biti isto! Znamo to, jer kada smo mi bile s njima (bivšima), nismo baš previše voljele njihove bivše (one prije nas) jer je to tradicija. Valjda 🙂

Svi ti naši bivši nekada su bili naše ljubilice i mazilice. Nekada bi za njih napravili sve – a sada… Sada jedva da razgovaramo – pa zato što su bivši!

Ne znam kako vi, ali ja svoje bivše ne bih više taknula niti dugim štapom! Znači: niti taknula! Prvo: jer se ne volim vraćati na staro (ne ponavljam se nikad), a drugo jer su nakon mene imali druge žene, a dirati ih nakon drugih i nije neki gušt! Bar se meni to ne sviđa.

Svi ti naši bivši nečemu su nas naučili. I hvala im na tome! Zaista im trebamo biti zahvalni do neba!
Naučili su nas da budemo još bolji, još jači, još sretniji i da znamo što od života želimo, a što od života ne želimo! U prenesenom značenju: što od partnera / veze želimo, a što definitivno ne želimo i to zaobilazimo u širokom luku.
Dakle, na bivšima (i greškama) smo se (valjda) ponešto i naučili. Pa, nećemo (valjda) iste greške ponavljati?! To stvarno baš i ne bi bilo normalno, šta ne?! Ali, kada nam u život uđe neka nova i zanimljiva osoba obožavamo je uspoređivati s bivšim! Svi to radimo, nemojte me sada lagiti da to ne radite!! I ja to radim. Uvijek!

Dakle, u život nam ulazi nova osoba. Draga nam je. Sviđa nam se i s tom osobom želimo nešto lijepo. I onda krenemo uspoređivati bivšeg (obično to bude onaj zadnji) i njega – ribicu novu. E sada, znam da me čitaju (mislim na svoje bivše) i da se ne bi zanosili kako ih uspoređujem po dobrome… Ne, neee! Neka si ne laskaju baš toliko!! Obično ih uspoređujem po onome lošem. Znači, kada nešto ne valja, onda znamo reći, barem ja tako kažem:

„Evo, isto tako se i moj bivši ponašao i to me izluđivalo!“ – Što god to bilo! Ahaha!

Jeste se ulovili u uspoređivanju? Radite li i vi to? Znate one šprehe: kako se ljubi, kako hoda, kako priča, kakav je prema vama, kakav je u krevetu, kako razmišlja, kako se ponaša, kako je organiziran… na na naaa!!
I onda nakon uspoređivanja slijedi „slaganje“ novog partnera u „okvire“ bivšeg partnera i analiziranje koliko odstupa od bivšeg. No, jeste li možda razmišljali o tome kako možda u toj analizi propuštate primijetiti neku lijepu kvalitetu novog partnera? Jeste li možda razmišljali o tome da ih prestanete uspoređivati u muzeju bivših veza u vašim glavama?? Niste?! E, pa ja jesam! Razmišljala sam. (Bar sam se potrudila razmisliti o tome)

Hvala Bogu, nisam opatica 🙂 Imam neke čvrste stavove od kojih zaista nikad, ali nikad ne odstupam jer su ti čvrsti (nekima možda staromodni i zatucani)  stavovi dio mene i mog načina života. S druge strane, zaista volim kada sam zaljubljena. Tada najbolje funkcioniram i definitivno se najbolje osjećam 🙂 Zato me dragi Bog okružio ljubavlju sa svih strana (i hvala mu na tome), pa tako imam bivših na pretek. Hahaha

Moji bivši i ja smo na bok, bok. Ne pijemo kave, komuniciramo onoliko koliko baš moramo. Svi oni nekada bili su dio mog života i imali su posebno mjesto u mome srcu. Inače ne bi bili „moji“. A sada… Sada se nalaze u muzeju bivših veza pohranjenih u ladicama u mojoj glavi. I sjetim ih se obično kada nekog novog uspoređujem s nekim od bivših iz mog muzeja.
Pred nekoliko mjeseci u život mi je ušao skroz novi čovjek. Poznavala sam ga iz đira. Samo to. Ništa više niti manje. Počeo mi se javljati, pa cuga, pa druga… Upoznavanje je krenulo. Da mi se nije dopao „na prvu“ ne bi s njim popila ni onu prvu cugu. Takva sam. Koliko god mi je bio spešl i drugačiji, svejedno sam ga u startu počela uspoređivati s jednim od bivših. Sličio mi je na njega fizički i ta usporedba krenula je automatski. Sličan su đir, premda je ovaj novi definitivno više muško od njega: em pametniji, em konkretniji, em otvoreniji i direktniji. Zna frajer što želi od života. A što želi to i dobije. I ne da se zajebavati. Pravo muško! Konkretan frajer. Kod njega odmah znaš na čemu si, ako me razumijete?!

Znači, sviđalo mi se to sve „novo“ kod njega. U njegovom društvo osjećala sam se kao princeza, jer me tako i tretirao 🙂 Međutim, svejedno, on je kod mene bio na testu. A dok je bio na testu bio je u sistemu analize i usporedbe. Svaku sam riječ i gestu vagala i analizirala u svojoj glavi i s frendicama poslije na telefon. Takva sam. Prije nego definitivno steknem 100 % povjerenje u osobu – na klackalici je, a ja sam na oprezu.

Davno sam se zaklela sama sebi kako me niti jedan muškarac nikada više neće povrijediti. Jednom sam to prošla u životu i ne želim više nikada ništa slično tome osjetiti na vlastitoj koži!  Zato sam se zaklela sama sebi. I zato sam oprezna. I imam pravo na analizu i sud u svojoj glavi prije nego nekome dam cijelu sebe bio to partner ili prijatelj / prijateljica. Amen.
Dakle, uspoređivala sam ga s onim bivšim na kojeg mi je sličio. I to je trajalo sve do jednog dana dok mu nisam, u šali,  „spustila“ na svoj način. Dobio je od mene lagani „podjeb“ u stilu:

„Tko zna kolikim si se ženama želio svidjeti i približiti na ovakav način??! I tko zna koliko ih je palo na ova tvoja sladunjava upucavanja!?! Dobar si u tome, znaš?! Maštovit si i kreativan, vrlo! Ide to tebe, baš, baš!

Pogledao me je  ful uvrijeđeno i ovako mi je rekao: Ja ne znam na kakve si ti tipove nailazila, ali bogme ti mogu reći da i nisu bili nešto! Strašno si nepovjerljiva. U stvari, ti mene vrijeđaš s tim svojim komentarima jer si me stavila u neke krive okvire! Ako misliš da sam neki klošar i seronja koji te pokušava smotati samo iz razloga kako bi te odveo u krevet, onda se više ne moramo niti čuti niti vidjeti. Stvarno si me uvrijedila s ovim stavom!

Iskreno, čak sam se malo posramila. Pomislila sam kako sam fakat zabrijala i da bi se mogla ipak malo „opustiti“.  I jesam. I ispričala sam mu se. Nikada mi isprika (ako sam bila u krivu) nije bila problem. Nastavili smo s komunikacijom i izlascima. A njegovo ponašanje prema meni bilo je i više nego savršeno.

Hm… da je li  moguće da postoji savršeni muškarac? Čak sam si u par navrata pomislila kako je i suviše dobar za mene ovako zvrkastu i munjenu jer je predobar i prerealan i prestvaran. „Gdje si bio do sad, mamicu ti!!!“ –  to sam si pitanje postavljala svaki dan 🙂
Ali, vrag nikada ne spava, pa tako niti moja intuicija. Čovjek je fakat bio presavršen – a to ne postoji! Znači, vjerujte mi, nitko nije savršen. Baš nitko. A kako mene Onaj gore čuva ovak´ ludu, tako me je pričuvao i taj put. Poslao mi je „znakić“ kojeg sam znala pročitati i prokužiti … I hvala  mu na tome.

Dakle, meni redovno u inbox dolaze poruke od ljudi koji me čitaju. Okej, dolaze i poruke tipova koji mi s uvaljuju. Na takve poruke rijetko odgovaram. Uglavnom, baš dan prije vikenda kojeg smo Mr. Savršeni i ja (napokon) dogovorili da ćemo provesti skupa, dobivam poruku u inbox od cure koja čita moje kolumne. Cura mi je napisala cijeli elaborat, zahvaljuje mi se na lijepim kolumnama, uživa me čitati, voli moje savjete, govori kako sam joj otvorila  oči da se promijeni itd., itd.
Ja joj se zahvalim jer mi zaista bude drago kada dobijem takvo nešto u inbox ili na e-mail. I kako sam joj se zahvalila i tu krene dopisivanje. I riječ na riječ, slovo po slovo dođemo i do teme kako je i ona pred malo vremena upoznala muškarca, kako se čuju i viđaju, kako je divan i poseban… Kako ovo, kako ono.. bla bla. A, meni neki vrag ne da mira!! Ja stvarno ne znam što je meni došlo u tom trenutku. Dakle, pokušajte si zamisliti kako mi na svakom ramenu sjedi po jedna Ivana Grabar: na lijevom jedna zločesta I.G., a na desnom jedna dobrica I.G.

Kaže zločesta I.G.: – „Daj je pitaj kako se taj njen frajer zove!! Pitaj!!
A dobra I.G. s druge strane: – „Pa, ne možeš to pitati curu, ne poznaš je! Nisi normalna!“
Onda opet zločesta:- „Pitaj je, što te briga! Smrdi ti nešto, jel tako?! Pitaj je!“
Pitaj!! Ne pitaj!! Pitaj! Ne pitaj! Pitaj!! Ne pitaj!! Pitaj! Ne pitaj! Aaaaaaaaaaa! (fajt dvije I.G. s lijevog i desnog ramena). I što mislite?!?

Ipak, pitam curu kako se zove taj njen. Malo je ostala iznenađena što me taj podatak uopće zanima i što će mi to u konačnici,  ali ipak mi kaže njegovo ime. A ime, vjerovali ili ne, ime isto kao od mog Mr. Savršenog. Ahahahahaha!
„A, kako se preziva?“ – ja ću. (u međuvremenu su se one dvije I.G: s mog ramena maknule jer su vidjele da se prava I.G. kao kobra digla i piska jezikom. Uf, fakat sam zamračila. Nisam mogla vjerovati da ću sada čuti i da mu je prezime isto. Cura je, malo je reći, ostala u šoku. Natipkala mi je: – „Ne kužim! Zašto te to zanima!“

A meni ful bed… I pomislim kako je sve ovo glupo i da stvarno nisam normalna pa curi odgovorim: „Ma, zaboravi! Ne znam što mi je došlo?! Pitam onako bez veze!“
I dok sam ja razmišljala kako stvarno nisam normalna i da ne mogu tako razgovarati s nekime koga ne poznajem osobno… i kako ću je sada lijepo pozdraviti..vidim da mi nešto tipka… I stiže odgovor:

„Ne laži lažova! Prepametna si da bi me to pitala bez veze. Znaš da te čitam.  Preziva se …“ – i kaže mi prezime.

Pa, naravno, već mi se sad svi smijete dok ovo čitate jer kužite da je prezime isto kao od mog Mr. Savršenog. Opa, miki!! Situacija se zakomplicirala i nije više bilo smisla da se tipkamo.

„Daj mi broj telefona da te nazovem moram ti nešto reći, a bogme te moram nešto i pitati!“ – zamolila sam je. Natipkala mi je broj. Nazvala sam je i trkeljale smo dugo. Podosta dugo. A, bogme …  Imale smo i o čemu trkeljati!

Uglavnom, Mr. Savršeni bio je u kombinaciji s obje i to je vrlo dobro hendlao. Svaka mu čast! Samo Mr. Savršeni ipak nije toliko savršen kad su pametne žene u pitanju. Razvalile smo ga. Čak smo se mislile poigrati s njim malo i pojaviti se obje na dogovorenom mjestu za naš isplaniran savršeni vikend, međutim, meni se nije dalo gubiti vrijeme na nekoga tko to ničime ne zaslužuje.
Poslala sam mu porukicu na viber, posrala ga do kraja (znala sam čime ću ga dokrajčiti i što ga najviše boli) i rekla mu što sam saznala. Takve situacije Grabar rješava odmah i sad! Bez igrica. Ne da mi se, brate mili. Zahvalila sam  mu se na suradnji, otkazala taj naš planirani vikend i zaželjela mu sve naj u životu. Pusa-bok!

A on!?!? Šok i nevjerica! Bio je uvrijeđen i iznenađen. Tko se tome nadao?! Frajer je imao rezervne kombinacije i sad je razvaljen. I nije baš neki napet osjećaj izvisti od obje žene s kojima se viđaš, šta ne?

Pustio me na miru i otišao svojim putem. Ostao je bez obje, ali se ne brinem. Kako je imao nas dvije u kombinaciji, sigurno ima i rezervne, za svaki slučaj i izvanredne situacije  🙂 Nije ušao u moj muzej bivših veza jer nismo bili u vezi, sva sreća. Ali je ostavio traga i bogme me i naučio nečemu. Sva sreća pa imam u glavi ladice s pohranjenom memorijom i imam trke u nogama. Teško je je prevariti osobu koja je u treningu.

Pokušao je – ali mu nije uspjelo.

Stoga, kada upoznate novu osobu, ne stavljajte je u okvire bivših partnera. Pustite je da se pokaže u svom svijetlu. Dozvolite da vam pokaže svoje osobine. Kvalitete stavite na jednu stranu, a mane na drugu. Mane možete uspoređivati s onima iz muzeja. Slobodno! I puno će vam pomoći bogata muzejska arhiva. Zašto? Pa, zato što vam ta arhiva neće dozvoliti da se dva puta nasanjkate na istom ledu!

Sve ono što vas je prije smetalo kod bivših partnera smetati će vas i kod svakog novog. To je ono protiv čega jednostavno ne možete. Sve vrijedi i obrnuto. Znači, i dečki imaju muzeje bivših veza u glavi! Samo oni to vjerojatno zovu drugačije… Na primjer: Zona sumraka! Ahahahaahaha!!!

Ja ne podnosim laž. I preko laži ne mogu prijeći. Sve mogu progutati, ali laž nikako! Stoga jako dobro čuvajte svoje muzejske arhive bivših veza koje imate u glavi. Koristiti će vam kada se tome najmanje nadate! Iz svakog odnosa, bilo partnerskog ili prijateljskog izvucite ono najbolje – naučite nešto iz toga i to ponesite sa sobom. Njegujte ta znanja, primjenjujte ih u svakodnevnom životu. A one loše spremite u muzej. I vadite ih samo onda kada vam zatrebaju. A trebati će vam, vjerujte mi! Nemate pojma koliko će vam pomoći da zaštitite sami sebe!

Savršeni ljudi ne postoje! Svi imamo mane, isto kao i kvalitete. Zbog toga smo ljudi, a ne roboti.

Budite ono što jeste i svaki ulazak nove osobe u život nemojte shvatiti olako, jer … Ništa nije slučajno. I ova cura koja mi se javila u inbox baš taj dan kada sam trebala ići s Mr. Savršenim na vikend nije slučajnost! Dakle, sve se događa s razlogom, pa tako i ljudi koji nam ulaze u živote ostavljaju traga. Neke od njih pohranimo u muzeje, a neke čuvamo u svojoj blizini. Svakome prema zasluzi 🙂

Autor: IVANA GRABAR