Kada vam partner kaže da mu treba prostora ili vremena za sebe – znajte da je kraj.
Čuli ste ovaj izraz, sigurna sam. I kada ste ga čuli znali ste da to neće dobro završiti. Znali ste da je to početak kraja vaše veze ili braka.
Evo priče…
Prijateljica je bila u dugoj vezi. Predugoj. Bila je to veza koja je nakon puno zajedničkih godina došla u fazu stagnacije: ni vrit ni mimo. Nekako je sve plutalo bez zajedničkih planova za budućnost, bez daljnjih koraka… Bili su skupa godinama i stalno su stajali na jednom te istom mjestu. Ona se nekako čak i pomirila s tim i nije niti pilila da se ožene ili krenu živjeti skupa. Bilo joj je dovoljno to što su provodili slobodne trenutke zajedno. Bila je sretna što su zajedno. Voljela ga je. Možda čak i previše.
Meni se on i njegovo ponašanje prema njoj nikada nije sviđalo. Bila sam mišljenja kako je ona previše ulagala u tu vezu i da se nije toliko davala i žrtvovala – ne bi niti bili zajedno sve te godine. On je bio taj koji je bio previše statičan. Mišljenja sam da par koji je skupa toliko godina planira barem zajednički život i budućnost, a kroz neko vrijeme i obitelj, brak i sve ono što bi trebalo ići po nekom redu. On mi nije bio taj tip. I ona se s time pomirila. Bila sam i mišljenja da on nju ne voli dovoljno, jer da ju je volio sve bi napravio da ostanu skupa i da se pomaknu s mjesta. Ovako, plutao je on i povukao nju sa sobom, pa su plutali oboje.
Pratila sam njihov odnos godinama. Znala sam joj čak reći otvoreno kako mi se to kod njih dvoje nikako ne sviđa, no kada sam shvatila kako to što joj govorim kod nje izaziva nervozu i otpor prema meni, kako se ponekada čak i naljuti na tu moju direktnost i uplitanje u privatan život – povukla sam se i prestala ispitivati. I bilo mi je žao jer sam znala kako to kod njih dvoje fakat neće dobro završiti. Jer, veze bez plana i budućnosti i razgovora o tome – ne vode nikamo nego u propast. Jer veze bez zajedničkog života dovode do razdvajanja. Jer veze bez ljubavi upravo tako i izgledaju. I to nisu prave veze. Žalosno je samo što sve to ispliva na površinu nakon previše potrošenih godina koji su u takvu vezu uloženi. Žalosno je što takve veze ostave (pre)gorak okus u ustima.
Ja znam da je ona htjela od njega i njihove veze sve, no… Kako ga ne bi „prestrašila“ ili „poremetila“ u plutanju – nije na ničemu inzistirala. A nije niti imala na čemu, jer se na takvim stvarima ne inzistira. One se dogode spontano kada je o pravoj vezi riječ.
Ne kažem da takve veze nisu lijepe, strastvene i lude u početku. Ne kažem da su ti ljudi skupa bez neke vrste ljubavi – čudne vrste ljubavi. Veže takve parove puno, ali očigledno ne dovoljno. Na takve veze ili pristanete nadajući se kako će se s godinama možda ipak nešto promijeniti ili se odmaknete čim primijetite kako od svega toga neće biti ništa. Sve zavisi što od te veze želite. Ako s osobom s kojom ste u vezi želite budućnost, a druga osoba o toj budućnosti ne želi razgovarati, onda je najpametnije maknuti se jer nemate iste želje. Na kraju ćete izaći samo povrijeđeni i to jako.
Upravo se to i dogodilo mojoj prijateljici. Na kraju ove balade ostala je jako povrijeđena.
Što se dogodilo?
Nakon toliko godina plutanja i stagniranja njoj je sve to skupa počelo ići na živce. Čak mi je to i sama priznala. Bila je nezadovoljna tim odnosom jer ju je to iznutra izjedalo. I to je normalan osjećaj. Mi ljudi jednostavno, priznali mi sebi to ili ne, osjetimo neke stvari i znamo kako nisu u redu. Znala je to i ona. A kada je to počela osjećati već je bila debelo povrijeđena. Uvijek mu je išla niz dlaku i ugađala. Kad bi zapucketao prstima, bila je tamo gdje je on htio. I dalje se tako ponašala – za njega sve. Međutim, on je počeo vrludati i gubiti se u svome plutanju. Upao je u neke svoje misli i faze i povukao se u posao i obaveze, a nju iz svega toga isključio. Još i to na sve što je u njihovoj vezi bilo nedorečeno.
Ljubav je fakat zajebana stvar. Još je zajebanija kada jedno voli puno više od onog drugog. A ona je njega voljela i previše. I to mu je dozvolila i pustila ga da pluta dalje.
Meni se to nikako nije sviđalo kada mi je to priznala. Šetale smo i dugo razgovarale. Bilo je to prije par mjeseci. Nisam se htjela petljati niti joj stavljati soli na ranu. Kako je vrijeme prolazilo primijetila sam da i ona ful tone jer ju je doveo do faze u kojoj nije znala da li su uopće skupa ili nisu – toliko se dugo vremena nisu vidjeli. Patila je. A on je svoje ponašanje opravdavao s puno posla i obaveza, umorom. Javljao joj se redovno i održavao s njom kontakt, a to ju je još više boljelo.
Pustila ga je još neko vrijeme tako, a onda ga je pitala što se s njima događa. Usudila ga se to napokon pitati. Odgovor je bio da je u nekoj svojoj fazi te da mu treba prostora i vremena da se posloži. I ona mu je dala prostora i vremena. I plakala je svaki dan jer je znala kako je taj prostor i vrijeme samo kupovanje međuprostora do kraja. Znala je to, a znala sam i ja. No… i nadalje se nisam petljala. Poštivala sam njihovu potrebu da se stvari same iskristaliziraju. To su njihove stvari.
I to je potrajalo. Dva mjeseca. DVA MJESECA je dobio vremena i prostora. Situacija je bila ista kao i na početku. A njoj su ta dva mjeseca bila previše. I pukla je nakon što me pitala za mišljenje. A moje je mišljenje dugo čekalo da izađe van. Rekla sam joj sve što mislim. I isto sam joj rekla da prekine to vrijeme i uzme ga za sebe, pribere se i krene dalje – jer je ovo čekanje suludo.
I uspjela sam je prodrmati iz temelja. Uspjela sam je natjerati da počne voljeti sebe! Natjerala sam je da prestane gledati kroz njegovo vrijeme. Natjerala sam je da pogleda samo koliko je vremena prošlo od ničega i koliko je svoga vremena potrošila na ništa! Jer, ništa se nije dogodilo sve ove godine… Ništa se nije dogodilo sve ovo vrijeme… Ništa se ne bi dogodilo niti s kupovanjem vremena.
Kada čujete da vam partner kaže da mu treba prostora ili vremena za sebe – znajte da je kraj. Vjerujte mi, onaj tko vas voli neće tražiti prostor i vrijeme da se odmakne od vas. Onaj tko vas voli neće tražiti takav međuprostor uopće. Onaj tko vas voli ostati će s vama i razgovarati o problemu koji ga tišti, pokušati će ga riješiti. Neće bježati od vas. Onaj tko vas voli neće se morati maknuti od vas, iz vašeg prostora i vremena kako bi sabrao misli. Onaj tko vas voli to vam nikada neće moći niti izgovoriti: treba mi malo prostora i vremena. To vam može izgovoriti samo sebična osoba koja nema hrabrosti pogledati vas u oči i reći: Ne volim te više. Ne želim biti u tvojoj blizini. Želim ići dalje i bez tebe graditi svoju budućnost!
I vama treba prostora i vremena od takvih veza. Uzmite i vi sebi svoje vrijeme, jer očigledno je kako s tom osobom zajedničkog prostora i vremena nikada nećete imati iz razloga što druga osoba s vama to ne želi. Neka si svatko uzme svoj prostor i vrijeme za sebe i ide svojim putem.
Tako je najpoštenije.
Autor: IVANA GRABAR
Majice #jednosrce narudžbe link: WEB SHOP MAJICE JEDNO SRCE BY PINK PEN
Stara poslovica: “Boje sam, nego slabo kumpanjan”
🙂