Sve ima svoje vrijeme: kako izlasci i provodi, tako i zajednički život ili brak
Već ti dulje vrijeme mislim pisati, ali nikako da se pokrenem i napišem taj mail. Naime, imam jedan problemčić i zbilja bih htjela čuti tvoje mišljenje na temu.
Uskoro ću trideset kao i moj dečko s kojim živim 5 godina. I svo to vrijeme kroz našu vezu provlači se moje nezadovoljstvo njegovim ponašanjem kada se radi o izlascima i to me izluđuje. On je užasno spontan i uzima si za pravo raditi ono što želi i kako mu što dođe. Česta je situacija da mi vikendom navečer kaže kako ide van s prijateljem. Znači kaže mi oko 19h da ide van u 22h.
U početku mi je to bio šok, poludjela bih, urlala na njega jer mi je bilo neprihvatljivo da se po vani vucara s prijateljem koji nema curu i koji još uvijek živi s roditeljima. Znači, prijatelj je slobodan dečko i može raditi i ići gdje god poželi.
Radi tih izlazaka moj partner i ja smo se nebrojeno puta posvađali i prekidali. I kasnije se mirili. Ja njega volim i ne mogu zamisliti da sam s nekim drugim, ali taj njegov obrazac ponašanja teško prihvaćam.
S druge strane, tijekom svih godina naše veze, izolirala sam se od ljudi: zapostavila sam prijateljice i ženska druženja, a sve zbog njega kako bih mu bila na raspolaganju.
Svaki moj dan je isti. Nakon posla jurim u dućan u nabavku, pa trčim doma kuhati ručak, obaviti kućanske poslove i onda za kraj dobijem pljusku. Tako se barem ja osjećam kada mi kaže da ide van bez mene.
Znam da mu je potrebno muško druženje (kao i meni žensko), ali taj način na koji on to radi ne mogu prožvakati. Osjećam se kao da mu nije stalo do mene i da su mu svi drugi bitniji. Milijun puta sam mu rekla da mi smeta to što izlazi bez da se sa mom dogovori oko toga, na što mi on vrati kako ga ja želim zatvoriti u kavez i da mu ne dam disati, te da ga na taj način samo udaljavam od sebe.
Kada njegov frend ima neki drugi dogovor, onda ipak pozove mene van, ali uvijek nekako imam onaj osjećaj kako više voli biti vani – u muškom društvu – nego bilo gdje sa mnom.
Ne znam ako ja dramatiziram bez razloga, ako radim problem gdje ga možda nema i ako ga na taj način tjeram od sebe … Ali ne mogu više. Zna što mi smeta i to uporno radi.
Nisam tip cure koja pije, popit ću malo kada izađemo van, ali ako to naše još potraje ovako, tko zna u kakvog ću se ovisnika pretvoriti. Da, počela sam sama sa sobom malo nazdravljati, s vremena na vrijeme, a sve radi njega. Usamljena sam.
Kaže on meni da je preveliki zalogaj za mene, zamisli. Kao treba mu jača cura, očito neka koja će se moći nositi sa svim tim jer ja to očigledno ne mogu.
Pokušam se ponekad utješiti, gledam tuđe profile na fb i mislim si: „Gle ove, ona vikendom sa svojim društvom a on sa svojim, njima očito to uspijeva.“
Ali uzalud, svaki petak/subotu ja sam na rubu živaca i čekam da ga netko nazove pa da se pokupi i ode. Pišem ti ovo, eto tako, jer nemam kome. Mamu više ne želim zamarati svojim jednim te istim problemima, a prijateljice ne razumiju. Jedne kažu da ga ostavim, druge da pretjerujem.
Kao sto ti pišeš često u svojim kolumnama, mi smo jedan od onih parova gdje je na van sve savršeno, a iznutra (barem kod mene) pakao.
Ne bih mogla život provesti s njim na ovakav način. Što da dobijemo dijete, on po vani a ja doma sama. Grozota. Život je prokleto težak moja Ivana…. Koji je tvoj savjet za mene? Što da radim?
Da li je normalno za dečka u ozbiljnoj vezi da se tako ponaša?
Čudno, ali uvijek mi doleti tema o kojoj razmišljam neko određeno vrijeme. Sva sreća dugo vremena nemam problema s ovim demonima. Ali da sam alergična na ovakve odnose – jesam. Uf! Do ibera!
Jer… Poznaje Grabi taj osjećaj. I moj dragi ex je volio izlaziti i to me smetalo. U početku je to bilo „s vremena na vrijeme“ uz dugu predpromociju i fanfare za najavu nekog muškog izlaska zbog rođendana i slično. A kasnije se to podrazumijevalo pod normalnim da se okupljaju svaki petak. Uvijek je imao opravdanje i izliku… I nikada nisam sumnjala da me vara – dok se nije pred vratima pojavila ONA! I da, bili su u vezi godinama.. Kada sam to saznala bili su već 6 god skupa. Možda su me htjeli poštedjeti pa su mi malo slagali da zvuči manje strašno… Uglavnom, DNO!
Vjerujte, njemu sigurno nije bio plan varati me, ali izaći s muškom ekipom na večeru, pa kasnije na cugu, dvije… E, to je već postao nezaobilazni običaj kojeg su uklesali u kamen. Ti izlasci „samo na cugu-dvije“, njima su s vremenom postali nešto nezaobilazno i neprocjenjivo! I normalno!
Međutim, te njihove „samo cuga-dvije“ brzo su se rastegle do sitnih jutarnjih sati, pa je povratak s cuge-dvije oko 03 ili 04 ujutro također postao normalan! Međutim, meni je to sve skupa bilo daleko od normalnog! Izlaziti s bekrijama po vani gotovo svaki petak i vraćati se doma oko 04 ujutro, a u istom tom domu imaš obitelj, ženu i dijete ili curu s kojom živiš i koja ti pere gaće i kuha, brine se o tebi – meni nije bilo niti lijepo niti normalno..
Jer, van izlaze slobodni. Vani se popije. Događaju se poznanstva.. I malo-po malo… Zalomi se i koja cura – žena. Prva je najteža…kasnije je lako.
Ne kažem da te tvoj dečko vara, ali… pitanje je vremena kada će mu se zalomiti! Ok, izaći na cugu popodne, ići na trening, nogomet pa kasnije na cugu – ako mu je do cuge i do druženja s prijateljima – muškog druženja, bilo što – nekako mi je prihvatljivije, ali gledati ga da se vikendima uvečer vucara po lokalima i klubovima, a ima partnericu s kojom živi, nije lijepo kako od njega – tvog dečka, tako niti od njegovog prijatelja koji ne poštuje niti tebe kao osobu, niti vašu vezu.
Meni je situacija iz braka ostavila gorak okus tako da se meni na takve priče diže kosa na glavi. Ponavljam, nije moj bivši imao u planu varati, pa je zbog toga tražio spas u izlazi s dečkima. Ne, nije me mislio varati, ali – desilo se! Noć ima čudnu moć, jebiga! Društvo, on i njegovi frajeri… Cuga, mjuza… Adrenalin.. Pa društvo nekih cura… Pa smjeh i zajebancija… Pa jedan uleti jednoj curi, pa se svi pridruže jedni drugima.. Pa cuga – dvije.. i op! Mom suprugu doma nije falilo ništa, ali je na kraju priče ipak završio s drugom!
Nakon toga braka i razvoda bila sam sjebana duže vremena. I nepovjerljiva. Ali sam ipak nešto naučila.
U jednoj od mojih idućih veza bio je muškarac koji je prije nego smo se upoznali, lomio i izlazio svaki vikend. Kako smo počeli vrlo polako i oprezno – pogotovo s moje strane, pratila sam njegovo ponašanje.
Prvih cca mjesec dana intenzivno je provodio vrijeme sa mnom i bio je na miru što se izlazaka tiče. A onda je lijepo najavio izlazak jednu subotu – jer nije dugo izašao s dečkima. Presjeklo me je – odmah sam se sjetila bivšeg muža i sranja koja mi je priredio… Međutim, nije bilo razloga da mu zvocam jer smo stvarno svo slobodno vrijeme bili zajedno i u redu je da se druži i sa prijateljima. Međutim, ovaj put sam i ja okrenula ploču! Bez riječi sam prihvatila tu njegovu najavu izlaska s dečkima, pa sam organizirala svoj izlazak s curama – jer, imala sam i ja život prije njega, zar ne?
I tako, izašao bi on s dečkima, a ja bi se spakirala i izašla sa svojim curama u đir. Čak smo se znali i sresti po vani u nekom od lokala. Iskre bi frcale na sve strane, ali … On je s dečkima, mora biti frajer.
Kao što običaj nalaže, kada se izlazi van, lijepo se dotjera, zar ne? Pa sam se i ja malo više potrudila urediti. Sjećam se jedne situacije gdje smo u jednom trenu oboje bili u istom klubu: On na galeriji, a ja dolje za šankom. Bila je gužva. Samo smo si mahnuli. Tada smo bili nekih dva mjesec skupa.
Biti ću iskrena. Meni je smetalo to što on uz mene ima potrebu izlaziti, a tek smo nešto zajedno počeli. Nikako mi se to nije sviđalo i bila sam ga spremna ostaviti ako se nešto ne promijeni.
Ne, nisam mu zvocala, dapače. Mislila sam kako niti ja ne viđam prijateljice jer sam non stop s njim, a ovo je odlična prilika da se i ja malo podružim sa svojim curama. I tako… I ja sam izlazila. Ako može on – mogu i ja. Pa neću sjediti doma.
Vratimo se na večer kada smo se u isto vrijeme našli na istom mjestu – u istom klubu.
Uglavnom, držala sam ga “na oku”, ali kao neprimjetno – da me ne skuži 😉 Svako malo bi pogledavao bi i on dolje u mom pravcu i nasmiješio se, ali je i nadalje stajao gore s dečkima, blesirali su se i cugali.
Ja sam se zabavljala s curama u donjem dijelu lokala, a on gore sa svojima. Ali je svako malo pogledavao dolje i smješkao mi se. I ja njemu, ali sam nastavljala dalje sa curama i zabavom. Vani smo. Ti si htio izaći sa svojima – sad uživaj i pusti mene da uživam sa curama – mislila sam.
Nije prošlo dugo vremena kad nam je od nekamo i od nekoga “stigla cuga”. Bile smo nas tri frendice za šankom. Piće su nam poslali neki frajeri. Logično. Ove moje dvije frendice su bile free. Naravno da su odmah nazdravile pošiljateljima ture i frajeri su nam se priključili – logično. Njih trojica – nas tri. Tako to vani ide, po difoltu.
Dakle, sad smo za šankom bili nas šest. One su čavrljale i zajebancija je krenula. Klasika. Ja sam se držala po strani, ali je svejedno jedan od njih htio pričati sa mnom. Kako je buka, tako bi mi se približio i pričao na uho..
A ovaj gore!!! LUD! Dakle, lud. Spustio se nakon 5 min nakon što je primjetio da su ovi stali s nama. Došao je do mene, pozdravio cure, dao mi pusu i stavio ruku oko struka. I nastavio stajati tako. I sad ovaj drugi frajer gleda, ništa mu nije jasno, a ovaj kao da mu pokazuje orden: Ovo je moje! Miči se.
Muški ego!
To je bilo zadnji put da je izašao s dečkima. Shvatio je poruku. Nakon toga je jednostavno PRESTAO izlaziti! Čak se čudio sam sebi kako mu se više ne izlazi po zadimljenim klubovima – jer mu je ljepše izaći sa mnom na večeru ili jednostavno ostati doma, pogledati film. Svi idući izlasci vikendom van uključivali su i mene skupa sa zajedničkim prijateljima i njihovim curama / ženama. Dakle, može se.
Sve ima svoje vrijeme: kako izlasci i provodi, tako i zajednički život ili brak. Neki muškarci odrastu, a neki se i dalje vole igrati. U redu je da imaju svoj đir s dečkima – ali i za to postoji neko normalno vrijeme. Po meni su vikendi za drage ljude i obitelj te zajednička druženja, a ne ludovanje po noćnim klubovima i crkavanja do podne.
Želim ti reći da s tobom i tvojim partnerom očigledno nešto ne štima. Ili mu je sve to dosadilo i traži zabavu na drugim mjestima, ili jednostavno nije tip za vezanje – što je isto u redu ako je to njegov odabir. Samo, ako tebe to toliko opterećuje, onda si moraš pomoći.
Razgovaraj s njim još jednom. Stavi karte na stol. Reci mu koliko te njegovo ponašanje boli i smeta. Pitaj ga što njemu predstavlja vaša veza i što mu predstavljaju učestali izlasci s prijateljima koji su slobodni. Pitaj ga – odgovoriti će ti. A na tebi je onda da odlučiš što želiš, odnosno, što ne želiš.
Među svojim sam čitateljima napravila jednu kratku anketu vezano uz ovu temu: izlaske. Mogu vam reći kako nisam jedina koja o izlascima ima ovakav stav.
Za sve postoji vrijeme! Kako za izlaske, tulumarenja i neprospavane noći, tako i za zajednički život. Smatram kako oni ljudi koji se odluče na zajednički suživot nemaju što tražiti u učestalim vikend izlascima bez svojih partnera. Ne znam čemu onda vezivanje i odluka o zajedničkom životu ako za to oboje nisu spremni ili dovoljno zreli.
Autor: IVANA GRABAR
Kontakt: marketing@pinkpen.com.hr
Uf,i moj suprug je godinama vikendom išao na kartanje k prijatelju a ustvari je uredno odlazio ljubavnici u stan.I sad očekuje da mu oprostim,a on se čak ni ne trudi da popravimo naš 30-god.brak.fuj,mogla bi knjigu napisati.
Au 😣
Eh, kakvih sam ja sve priča od muških prijatelja, kolega i partnera čula, što su radili i kako su lagali, ne vjerujem više nikome… Najgore je kad sumnjaš, a ne možeš dokazati pa ispadaš ljubomorno zanovijetalo, a to ne treba nikome, s tim ga otjeraš od sebe… Pa ne znaš da li da prigovaraš i ispituješ i čačkaš, ili da šutiš i promatraš i grizeš se uz to… Ako nisi u mogućnosti da hodaš za njim po gradu i pratiš mu svaki korak, a ne vjeruješ, onda bježi…
Kod nas je tako znalo biti u početku braka. Dok smo bili u vezi bili smo nerazdvojni. 3 god hodanja, svaki slobodan trenutak skupa. Onda se oženili i nakon nekog vremena on počeo malo po malo van s dečkima. Uvijek su tu bili neki razlozi, rođendan, novi posao….. A bilo je često i petak ili popodne ode na kavu pa zalome do kasno u noć. Klinci su bili mali. Ja kući s njima i pizdim. Onda sam odlučila e dosta je. Ides ti van, idem i ja. Ne moramo čak ni isti vikend. Uglavnom, kako sam ja počela izlaziti da “svojim drustvom” tako su se i njegovi izlasci smanjili i sada više ne izlazi. Rijetko kada, i uglavnom skupa idemo van. Nisam mišljenja ni da moramo uvijek skupa biti, nekad stvarno treba otići dam sa svojim društvom i podržavam to. Ali ne treba ni pretjerivati. I treba uvijek imati povjerenja u njega ali i u sebe 😉