Kad je otišla na posao upalio sam njen kompjuter i spojio se na njen profil na fb. U tom trenu, dok sam bio na njenom profilu, paralelno se počela dopisivati s njim! S bivšim. Da, s onim kojeg je „ostavila radi mene”.

Javio mi se vrlo sramežljivo.

„Muči me nešto vrlo slično što se i tebi dogodilo, pa… Zato sam te se sjetio i poslao poruku. Volio bih razgovarati s tobom….“

Iz prakse znam kako je ljudima najlakše izbaciti problem u pismenom obliku – izbaciti dušu “na papir”, pa sam ga zamolila da mi pošalje mail. Protivio se, jer kako je rekao: „Nisam baš tip od pisanje pisama, pogotovo kada se radi o ljubavnim problemima.“ No uspjela sam ga nagovoriti da se ipak usudi sjesti i napisati. Znala sam kako će mu biti teško krenuti, no kada krene… Ide samo od sebe. Uspomene naviru, riječi se nižu. Pa je tako stigao i njegov mail. Nakon svega dobila sam njegovu dozvolu da podijelimo priču, čisto iz razloga da pomognemo nekome, a oboje smo sigurni da hoćemo.

*****

Ne znam od kuda da počnem, ali hajmo ovako. Najbolje da krenemo iz početka…

Prije tri godine upoznao sam vani jednu curu. Ona je inače iz unutrašnjosti, ali je tada u Zagrebu studirala. Dala mi je do znanja kako u svom rodnom gradu ima dečka već dugi niz godina, ali kad sam odlazio iz kluba u kojem smo se upoznali, svejedno smo razmijenili kontakte na društvenoj mreži. Nisam joj se javio odmah drugi dan, nego cca mjesec dana nakon. Poslao sam joj poruku, u stilu, kad ćemo na kavu.

Pristala je i otišli smo. Jedno vrijeme sve je bilo čisto prijateljski, ali nakon nekog vremena počeli smo se sve više dopisivati i osjetio sam kako da se tu nešto događa. Pozvala me kod sebe. Otišao sam kod nje strogo prijateljski, jer nekako, da ti budem iskren, i nije me previše fizički privlačila. Kao osoba je bila skroz super i pasalo mi je njeno društvo, no fizički nije bila  moj tip.

U tim našim druženjima znala mi se žaliti na svoju vezu. S tim dečkom u vezi je još iz srednjoškolskih dana i jednostavno je, s vremenom, prema njemu počela osjećati odbojnost. Rekla mi je da više ništa ne osjeća prema njemu i da se često svađaju.

Obzirom joj je on bio prvi dečko i prva prava veza, smatrao sam kako je možda došlo do zasićenja. Pitao sam je zašto ne prekinu ako se zaista tako osjeća? Njen odgovor uvijek je bio da je pokušavala s njim u više navrata raskinuti, međutim da jednostavno ne zna kako. Taj njen je otišao raditi van Hrvatske, doma je dolazio svakih mjesec dana na vikend i kada god mu je pokušala reći da bi prekinula, on bi se uzvrtio oko nje i to bi tako prošlo. Priznala mi je da sam joj taman uletio u život kada joj je veza bila najviše poljuljana i da ona definitivno želi promjene, međutim ipak želi prvo s njim razgovarati i prekinuti.

Ja sam joj dao do znanja da ne prekida s njim zbog mene, nego ako misli prekinuti tu vezu neka to onda napravi zbog sebe. Čak sam joj savjetovao da ukoliko je potrebno neka bude sama neko određeno vrijeme, ali da nikako i ni u kojem slučaju ne prekida zbog mene.

Čak sam joj rekao da možda “samo misli kako se zaljubila u mene” zbog toga što se prečesto družimo i da će je to sigurno proći.

S njim si godinama u vezi, a s vremenom ona luda zaljubljenost prođe. Kasnije dođe do drugačije ljubavi. Dobro razmisli.- govorio sam joj.

Nije se složila sa mnom nego je tvrdila kako ona zna najbolje i da je će prekinuti s njim.

Nakon 2 mjeseca prekinula je tu vezu i mi smo počeli biti intimniji. Izlazili smo, počeo sam dolaziti sve češće kod nje, ponekad bih i prespavao. I u meni se počela javljati zaljubljenost.  Roditeljima je rekla za prekid s bivšim, a njima to baš i nije bilo drago jer su očekivali kako će se, nakon što ona završi fakultet, i oženiti, što je i bio logičan slijed nakon toliko godina hodanja. Njeni su sumnjali da je sve to napravila zbog treće osobe, ali ona im to nikako nije htjela priznati.

Kako je vrijeme prolazilo odlučila je da će ostat u Zagrebu nakon što završi fax i da želi u Zagrebu pronaći posao. Nije se htjela vratiti u svoj rodni grad nego je pod svaku cijenu željela da ostanemo skupa i da se preselim kod nje u stan. Ok, dobila je tu privremeni posao – zamjena na 12 mjeseci, a nakon nekog vremena upoznao sam njezine roditelje. Prihvatili su me i preselio sam se kod nje u stan. Radovali smo se tom zajedničkom životu.

I bilo je fantastično privih 10 tak mjeseci. U međuvremenu smo putovali i obilazili europske metropole, dva tjedna smo bili na ljetovanju itd. Čak smo pričali da bi mogli napravit i korak dalje. Često je isticala kako nam je lijepo i da se niti malo ne kaje što je prekinula onu vezu i počela sa mnom. I da me voli… voli… Tako je sve bilo i s moje strane. Stvarno sam ju zavolio kao nikoga….

Ali… Svaka lijepa priča prije kraja ima ono famozno ALI… Krajem prošle godine počinju problemi. Počele su česte svađe, a sve svađe su bile toliko bezvezne i svodile su se oko toga tko će oprat suđe, tko će baciti smeće itd.

Najiskrenije, meni to i nije bilo baš normalno jer smatram kako su to totalno glupe svađe. Pa pobogu, nemamo mi nikakvih ozbiljnih problema kao što su djeca i slično. Za mene su to problemi, a ne dva tanjura!

Kad god sam imao vremena uhvatio bi se poslova po kući, ali opet to je bilo dobro trenutno. Već drugi dan opet nervoza i samo kipanje. Šta god sam napravio nije valjalo, a njezino je uvijek bilo kako treba. Nikad nije htjela priznati svoje greške, a kod drugih bi ih pronalazila i više od 100. Sve mi je to s vremenom počelo ići na živce i nisam niti sam znao šta i kako da napravim pa da to popravim – po njenom. Počelo mi se dešavati da sam na poslu bio sretniji nego doma s njom, a kad bi trebao ići kući, vjeruj mi da me želudac bolio od nervoze jer sam znao da će opet nešto naći ili izmisliti samo za svađu.

Znao sam je pitati zašto je takva prema meni i zašto me stalno napada i kritizira te čemu toliko nepotrebne svađe. Njen odgovor je bio da ona ne zna što će biti danas-sutra kada joj istekne ugovor, gdje će naći posao u struci i gdje će raditi obzirom kakva je situacija. Pokušavao sam ju tješiti da će zasigurno nešto naći, da nitko nije uspio odmah i da se ponekad mora početi od nule, pa makar i radila u nekom dućanu dok se nešto u struci ne izrodi. Sve sam pokušavao ali ne i ne. Tvrdoglava je bila jako.

Nisam išla na na fax da bi radila u dućanu! Ako ništa ne nađem u struci, morati ću se vratiti doma k mojima. Neću moći ostati tu bez posla i još da me moji financiraju. Ne želim biti parazit. Želim imati svoj novac.

Sve mi je to bilo čudno jer takvu priču nije pričala kada smo počeli živjeti skupa! Povratak u malo mjesto u unutrašnjosti uopće nije bio u planu, nego ostanak u Zagrebu. Samo Zagreb bio je u planu – nikakav povratak doma! A sada je počela pričati o povratku doma.

Promijenio sam onda jedan dan ploču i rekao da ću se ja uhvatiti suđa svaki dan i da ću joj pomagati maksimalno. Htio sam vidjeti kakva će biti situacija kada sve bude po špagi. Naravno, tjedan dana je bilo ok, a onda je opet pronašla izgovor i način da započne fajt sa mnom. Lud sam bio.

I tada sam skužio da nije problem u meni nego u njoj i da se s njom nešto dešava. Počeo sam primjećivati da kada se ide tuširati – sa sobom nosi mobitel i da se zaključava u kupaoni. Prije to nikada nije radila, a mobitel je uvijek ostavljala gdje je stigla – bez straha da ga i uzmem ako je netko zove. Onda sam počeo kužit da kada smo doma, mobitel stavlja na stišano, a kada idemo spavati ekran je okretala prema dolje da se ne bi vidjelo svjetlo na ekranu kada joj dođe poruka…

Mobitel je bio uvijek bio uz nju i nikad ga nije puštala izvan vidika. Sve sam to promatrao i gutao u sebi.

Noćima nisam mogao spavati od nervoze zbog svega toga. Seksualni život postao nam je nula – za razliku od prije. Gotovo sa se i nismo seksali. Kad sam ju jednom pitao zašto to sve radi počela se izvlačiti da je tako bilo i prije, da si umišljam gluposti. Kad god bi joj nešto spomenuo na tu temu, počela bi se derati i optuživati me da sam ljubomoran i da nisam normalan. Govorila je da nema nikoga i da se ni s kim ne dopisuje te da ja malo smirim svoju ljubomoru. Kad bi ju pitao ako se čuje s bivšim, samo bi se prepotentno nasmijala i rekla da ju on me zanima i da se nikada ne bi s njim pomirila. Sve najgore je znala pričati o njemu i prije naše veze pa je samo tako nastavila i u našoj vezi.

Znaš, nisam joj više ništa vjerovao. Progutao sam toliko toga i jedno jutro mi se sve skupilo. Kad je otišla na posao upalio sam njen kompjuter i spojio se na njen profil na facebooku. U tom trenu dok sam bio na njenom profilu paralelno se počela dopisivati s njim! S bivšim. Da, s onim kojeg je kao „ostavila radi mene”.

Čitajući u inboxu te poruke ne znam kako sam to preživio. Srce mi je lupalo 100 na sat. Zrak kao da mi je nestajao.

Jedva sam se pribrao i nazvao je. Pitao sam je da li mi ima što za reći i s kim se to dopisuje.  Napala me da prestanem umišljati gluposti i onda mi je rekla da joj idem na živce. Pukao sam i počeo se derati na nju.

Zašto mi lažeš cijelo vrijeme i radiš majmuna od mene? Sada gledam u kompjuter i čitam tvoje poruke. Upravo sad. I ovo zadnje što si napisala – i to čitam. Može te biti sram!

Šutjela je skoro minutu. Preduhitrio sam je pa nije znala što bi mi uopće odgovorila. Shvatila je da sam ih razvalio. A onda mi je rekla:

Evo sad sve znaš. Pokupi svoje stvari dok dođem doma. Ne volim te više i shvati da je kraj.

Nisam joj ništa na to rekao nego sam poklopio slušalicu, uzeo svoje stvari u auto i otišao. Svijet mi se srušio jer sam imao plan s njom. Htio sam je oženiti. Volim tu curu…

Pred očima su mi se listale one njihove poruke i razgovori… strašno.. Njemu je još stalo do nje. Ima drugu curu, ali, kako sam pročitao, planirao je prekinut s njom pod uvjetom da mora i ona prekinuti sa mnom. Ona mu je rekla da se ne brine jer da smišlja plan kako će to sa mnom izvesti… Te riječi mi još uvijek zvone u glavi.

Prekinuli smo prije par mjeseci. Ona je u međuvremenu završila s ugovorom ovdje i vratila se doma kod svojih. Nedugo nakon što smo prekinuli slučajno smo se sreli jedan dan. Samo je spustila glavu kada me vidjela i prošla pored mene kao da nije nikada živjela sa mnom… a bili smo 2 god skupa. To me šokiralo jako. Nakon svega da me ne može niti pozdraviti. Još sam je jednom nakon toga sreo. Gledao sam ju i ona je gledala u mene i onda je samo okrenula glavu…

Pitam se samo zar sam to zaslužio nakon svega? Držao sam ju kao kap vode na dlanu, a tako me izdala i povrijedila. Na Facebooku samo ostali frendi, ali slike smo izbrisali. Ona ih je izbrisala odmah nakon što smo se razišli, a ja sa tek poslije. Nisam želio da svi odmah znaju. A bilo me malo i sram… nisam želio ni s kim o tome razgovarati, toliko mi je teško bilo.  Prošlo je već par mjeseci od svega toga ali nekako je trag još uvijek duboko u meni…

Pitam se stalno što misli da će joj biti bolje s njim? Da li je svjesna što je napravila, a najčešće se pitam gdje sam pogriješio? Zar je moguće da te netko, s kim si dijelio krevet i sve u kući godinama, sada ne želi niti pogledati, pozdraviti … kao da te uopće ne pozna.

Ne želim nikome zlo jer sam tako odgojen, ali sad u ovom slučaju nadam se da ima Boga i želio bi da joj se to sve vrati jer se poigrala s tuđim osjećajima. Volio sam ju jako i ne mogu je još izbaciti iz glave.

Često mi prolazi kroz glavu kako se ona osjeća i da li uopće pomisli na mene… Pitam se što ta cura uopće ima u glavi nakon svega…

*****

Koja priča! Fuck! Žao mi je zbog tebe… ti ćeš se izvući i krenuti dalje jer vrijeme, stari moj, čini svoje… A ona.. ona će već svoje odraditi. Polako. Nismo suci. Ljudi smo. Onaj gore sve piše i prati. I na kraju samo pošalje R1.

Ja ću ti sada dati svoju viziju ove veze, može?

Sve je bilo super i opušteno, grande amore, prvih nekoliko mjeseci. Ne osporavam da se zaljubila i zbog tebe prekinula dugogodišnju vezu koja ju je sigurno gušila. Vodila se srcem.

Što se dogodilo u međuvremenu?

Kada ste počeli živjeti skupa skužila je kako će to izgledati i da se možda zaletjela. Ti si dečko koji je vrijedan i radi. Zarađuje svoju plaću. Ona je cura koja je tek počela raditi. Skužila je šemu..i koliko je to mjesečno para.. i što će se dogoditi ako ona ostane bez posla nakon što se kolegica vrati s porodiljnog. Počela je misliti i skužila kako se “zajebala” – zajebala pod navodnicima. Shvatila je da će morati jebeno zapeti i da je život težak.. Novac je lako potrošiti, a teško se zarađuje, pogotovo kada nisi pod krovom roditelja, nego samostalan. Počela je razmišljati i kalkulirati.. Njen dečko vani zarađuje (sigurno) minimalno 1.500 eura. Znam to. Da živi kod svojih roditelja u rodnom gradu – nema troškova. Shvatila je da bi joj s njim život bio lakši financijski i da se ona ne bi morala previše zamarati, niti ubijati. Sve bi joj bilo trostruko lakše. Smislila je plan… i pokušala ispraviti “krivu Drinu” dok još može.. i javila mu se. Kunem ti se da se ona njemu javila prva. I tu je sve počelo.

Zato ju je kod tebe sve nerviralo. Bio si predobar i nije imala razloga naći ti zamjerke… zato je gledala sitnice i srala za svaku glupost. Htjela je da ti poludiš i odeš.. Ali, očigledno si je toliko volio dok si gutao sva ta njena kipanja. A njoj je tim bila teža situacija – ne emotivno, nego vremenski. Nisi joj olakšavao da te se riješi, a htjela se riješiti okova velegrada i vaše veze čim prije i vratiti se u “sigurnu kuću” – u roditeljski dom.

Kompa, cura je prefrigana. Odlučila se ne mučiti u životu, nego uživati. Ovako može nešto na laganini raduckati u rodnom gradu, živjeti kod svojih u kući, biti na maminoj kuhinji i plaćenim režijama, punom frižideru… a vikendom kada dođe dragi, onda njemu biti dobra i mila, jer dragi vani mlati euriće pa se ona ne mora sekirati niti brinuti za ništa više u životu. Niti za posao, niti za karijeru… Kontaš?  

Ne bih se čudila da jako brzo zatrudni i da se ožene. To je slijedeći korak i njen plan.

Srećo, nisi ti ništa kriv, niti je falinga u tebi. Ona ima kalkulaciju u glavi i prevrtljiva je osoba. To po meni nije bila prava ljubav, vjeruj mi. Žao mi je što ti se to dogodilo jer si dobar ko´ kruh, ali vjeruj mi – ovo je najbolje što ti se dogodilo. Naučio si i zapamtio zauvijek. Pusti je. Ne misli kako se ona osjeća – njoj je super u glavi, vjeruj mi. Odlučila te zaboraviti i to pokazuje svojim ponašanjem. A ti… Ti se posveti sebi.. šetaj i luftaj glavu. Odahni. Izađi s dečkima i zabavi se. Radi ono što voliš, igraj nogomet, trči, kartaj.. ne znam.

Vrijeme čini svoje. I svaki se dan zahvali Bogu što se ovo dogodilo sada, a ne nakon par godina braka… Ona ima neki drugi plan u svom životu, a to nije ljubav…

Sretno ti! Kada dođe prava – znati ćeš to ODMAH. I ti i ona. Ova ti je bila samo generalna proba 😉

Autor: IVANA GRABAR