Kriva sam

Kad vas kolumna pogodi kao pjesma u srce, to izgleda ovako:

Ona: Ivana…moja Ivanaaaaa!! Šta radiš sa svim tim kolumnama??? Ne znam za druge, ali pretpostavljam da nas ovakvih kao ja i u ovakvom braku ima dosta… Taman kad sam si u glavi složila, da sam za sve JA kriva što je takav: mrzovoljan, kritičan, bezobrazan…neizdrživ … I odlučila otići sa djecom, ti odvališ ovakvu kolumnu!! SEKS U VEZI / BRAKU Pa jebote, ja se nisam seksala 2 mjeseca, a paket prezervativa od 12 komada traje godinu dana!!! Ne znam što da ti kažem….

Kriva sam što sam pustila i popustila svim njegovim lošim raspoloženjima pa mu kupila pivo da ne bude loše volje. Kriva sam što sam puno prijetila da ću otići i svaki puta – zadržana nedostatkom financija, ostala.
Kriva sam što sam nagla, pa izgovorim što pas s maslom ne bi pojeo. A kriva sam i što me on više baš i ne davi oko seksa. Kriva sam i što je ljut, mrzovoljan, nezadovoljan, bijesan…. Kriva sam, sada znam, što je postao sve ono što od muža ne želim i ne očekujem.

On nema drugu, znam. On ima nju: dvolitru pive svaku večer. Ja problem rješavam u hrani, on u pivi… I tako već ohohooo vremena!
On je tip koji je prvenstveno jako iskren, koji mi je 10000 puta rekao da me voli, i sa špekom, i sa celulitom, i sa svim mojim manama … A ja sam ta koja je svaki puta izbjegla seks.
Ne znam šta se slomilo u mojoj glavi, gdje je nestala potreba za tim divnim činom, jer u vezi i nekoliko godina braka bez djeteta, imali smo ludi i strastveni seks…..Uvijek, svugdje i svakako. Ah …

Ne znam kad sam odustala od svega… Ne znam kada se točno dogodio taj trenutak. Pa nisam jedina žena koja je imala x spontanih pobačaja! Nisam jedina koja je imala strogo zabranjen seks u trudnoći! Nisam jedina sa 13satnim porodom i hrpom šavova na međici… Nisam jedina koja ima jedno maleno i jedno odraslo dijete – klipana koji te više ne treba baš za svaku sitnicu. Nisam jedina koja radi! Nisam sveta krava!

Svega toga sam svjesna, a potreba za seksom je nestala… Kada i gdje? Nemam pojma….
I tako, kako je vrijeme prolazilo, sve mi se nekako počelo vraćati kao bumerang. Nas dvoje sustavno uništavamo živote jedno drugome. Pitaš se kako?

Uništavamo se ciljano međusobnim optužbama i nezadovoljstvom. I sve je to poprimilo takve razmjere da se više (baš) i ne suzdržavamo pred djecom. Prije se barem nismo svađali pred djecom. Sada uništavamo jedno drugo kad god je to moguće – bez obzira na njihovu prisutnost. I to me ubija. A ubije me i činjenica da ne znam gdje sam. Pogubila sam se. Vidim samo zid. I strah. I bijes. I očaj…. A ne znam kako i što da radim?!

Bojim se svega. Bojim se otići. Bojim se i ostati. Sve ima svoje za i protiv: otići ili ostati. A ja sam sama zapela sa sobom …
I spavam sama. Spavam sama u dnevnom boravku. I nemam nikakvu potrebu za seksom…. Spavam sama i tužna jer je on opet pio. Svađali smo se opet. I zato sam ljuta. A ljuta sam jer je i on ljut. Bijesna sam jer je on bijesan i užasno nezadovoljan….
I tako dan za danom.. I onda shvatim kako vrijeme prolazi u  nepovrat i kako sa svojih 40 – tak godina ja u stvari ne znam ništa. I tada polako shvatim kako sam nas JA uništila… JA! E moja Ivana….
I onda ti imaš potrebu objaviti kolumnu od 7.1.2015. ….

Tako si me prodrmala. Nisi rekla ništa novoga, a da mi to već nisu rekle moje prijateljice. A rekle su mi… Ali tvoja opširnija verzija, tvoja neupućenost u nas, neupućenost u naš brak i u naš život, a kao da znaš sve što se kod nas događa. Kao da si se kroz tu kolumnu obratila meni i napisala: “Hej, ženo!“ Kao da si se obratila nama dvoje.

Plače mi se, znaš? Valjda još stignem popraviti i nas i sve.

JA: Sve stigneš popraviti, jer ga voliš, a što je najvažnije, ti si svjesna pogreški! I ne bježiš od toga. Vidiš, priznala si to sama sebi. Zašto vas onda ubijaš oboje? Zašto uništavaš nešto lijepo? Kažeš da vam je nekada bilo lijepo. Naravno da još stigneš sve popraviti.

ONA: Nekada nisam sigurna u to… Pitam samu sebe da li bi me smetalo da ima drugu!? Hm … Iskreno, mislim da bi smetalo mom egu, ništa drugo. A onda opet… Vidim još i njegove dobre strane. Sretna sam kada imamo “fleševe” dobrih dana. Ali… Nekada ne vidim izlaza. U zadnje vrijeme sve češće.

Ivana, ja samo želim mir. Samo želim da nema tog jebenog grča u želucu i opet želim biti ona stara JA! Želim biti ona opićena ja! Želim biti vedra, vesela i napaljena žena! Eto, to želim!

JA: Eto, rekla si što želiš! Kreni onda! Pomakni se s mjesta!

ONA: Natjerat ću se! Jedan dan poslat ću ti smajlića. Onda znaj da sam uspjela. A kada dobijem plaću, uplatit ću knjigu. Ne treba mi biblija… Ti si moja biblija!

I je! Nakon 11 dana od naše komunikacije napunila mi je inbox sa smajlićima. I sve mi je bilo jasno. Uspjela je pronaći put do sebe i svoga partnera. I sretna sam zbog njih.

A vi ste dokaz kako moj rad i trud imaju smisla. Ovakvi iskreni razgovori s vama to mi potvrđuju. Sretna sam što me napokon shvaćate! Sretna sam što moje tekstove čitaju i žene i muškarci. Čitaju me i razvedeni, povrijeđeni, sami i usamljeni. Čitaju me i oni u braku – u dobrom braku, kao i ovakvi parovi – koji su u debelom problemu! Sretna sam jer znam da vas moje riječi ubodu baš tamo gdje ste najtanji i najranjiviji, najosjetljiviji! Ponekada se znate i naljutiti na mene – jer vas baš pogodim „u žicu“ u koju se ne date pikati. Ali, ta ljutnja vas brzo prođe jer znate kako vam želim najbolje. Znate to.

„Ona Grabarica imala je pravo“ – govorite često. I imam jer ne da mislim što pišem, nego to znam. A znam jer sam sve to prošla. Eto, zato znam.

Čitajte me. Razgovarajte otvoreno i diskutirajte na teme o kojima pišem. Javljajte mi se slobodno. Uvijek odgovaram. I kada sam najluđa i u najvećoj špici od obaveza – odgovaram.

Znam točno koja je moja misija i svakim javljanjem u sandučić vi mi to potvrđujete! Hvala vam što mi dopuštate da vam otvorim oči – jer tada vlastiti problem vidite puno jasnije. Hvala vam što mi dopuštate da iz vas izvučem priznanje krivice, ako ste krivi. Hvala vam što mi se iskreno ispovijedate i otvarate dušu. Bude vam lakše, znam to. A nakon toga i nakon našeg malog razgovora – sami pronalazite odgovore na svoja pitanja i izlazak iz situacije u kojoj se nalazite.

Moji tekstovi nisu priče o samopomoći, jer vi pomažete sami sebi. Na vama je da pronađete najbolji mogući put za sebe i budete sretni. A to je cilj. Da budemo sretni, svi, jer život je samo jedan i stvarno bi bila šteta da ga proživimo namrgođeni, tužni, nesretni, u svađi, usamljeni i nevoljeni, zar ne?

Vi ste moja snaga! Hvala vam što imate povjerenja u mene kao u svoj najboljeg prijatelja.

Hvala vam i što me volite, jer i ja volim vas!

Autor: Ivana Grabar