Iskreno se nadam kako se neće puno od vas, dragi moji ljudi, pronaći u ovoj kolumni. Nekako se tješim… A i lakše bi mi bilo kada bih znala da vas nema toliko puno koliko se priča da vas (ipak) ima. Zašto bi mi bilo lakše? Pa, zato što sam prokleti romantik koji vjeruje u pravu ljubav i vjernost, eto zato!

Stoga, oni koji su prošli ovu situaciju – neće im biti lako proći to ponovno kroz ovaj tekst, a oni koji se nisu usudili to napraviti – garant i neće. Ostatak onih, koji to skrivaju od ostalih – e, njima će biti najgore dok čitaju retke koji slijede…

„Hodali smo osam godina. Lijepa veza. Prava ljubav. Znaš onaj feeling kada znaš da je to TO i da s njim želiš provesti cijeli život. Uf, ludo sam ga voljela. Disala sam za njega. Osam godina.. nije to malo niti za izgovoriti, a kamoli za provesti zajedno. Planirali smo vjenčanje, međutim, malo smo ga odgodili jer sam htjela završiti magisterij i steći zvanje za koje sam se školovala. Odlučila sam se za fakultet u drugome gradu. Bila sam odličan student, a prilika koja mi se pružila – ne propušta se baš tako. Super Univerzitet, super uvjeti, renomirani predavači… Zaista sam bila sretna što sam dobila takvu priliku.

Moj dečko mi je bio potpora. Znali smo da ćemo tih godinu dana progurati nekako. Pa, tu su vikendi, slobodni tjedni između predavanja i ispita, blagdani, njegovi godišnji odmori… a i udaljenost između gradova nije bila veća od svega tri sata vožnje autom. Pa i nije to neka udaljenost, zar ne?! Međutim… hm..

Počeli smo lijepo, „školski“. Zivkanje, dugometražni razgovori na telefon, e-mailovi, skype… Svaki slobodan vikend jurcali smo jedno drugome u zagrljaj. E, da! Tako je bilo prvih par mjeseci, a onda se sve to skupa nekako prorijedilo. Kao da smo se umorili od trke i kilometara. Pasao je i meni i njemu taj prividan mir. Ja sam učila. On je radio. Viđali smo se redovno, ali nismo toliko divljali kao na početku.

Završila sam sa školovanjem i vratila se doma, u zajednički stan. Živjeli smo zadnjih nekoliko godina u kući njegovih roditelja – uredili smo kat. Dakle … vratila sam se doma. Ali,nisam se vratila na „staro“. Vratila sam se u nešto totalno drugačije. On je bio tu – ali je bio odsutan. Bili smo skupa, a kao da nismo. Čudno mi je to sve nekako izgledalo. Pitala sam ga što mu je i što nam se događa. Kleo se u našu ljubav i trudio se dokazati kako je sve u redu, ali kao da nas je nešto kočilo… kao da je nešto stajalo između nas…. A žena to osjeti…namiriši kao životinja krv… i onda slijedi tragove…

Kilometri su napravili svoje a vrijeme  svoje i sve će se posložiti ponovo na svoje mjesto – mislila sam i trudila se ne razbijati glavu. Ljubav je to, nikakvih problema nema! Čini ti se samo – to sam si stalno ponavljala. Samo treba vremena. Samo treba vremena.. Samo..  Stalno su mi te misli bile u glavi i samu sam sebe uvjeravala kako je sve đast fajn i da da nam treba vremena.

I trebalo je vremena – da, trebalo je, ali da istina ispliva na površinu. Nevjerovatno je to kako se stvari poslože baš onda kada se tome najmanje nadaš.
Neću pričati o tome kako sam skužila da ima drugu, ne, nije to sada uopće važno. Ona uopće nije važna..
Dakle, prvo je negirao da je uopće ikada bio s drugom dok sam studirala van grada. Onda je govorio da mu je ona samo frendica i kako između njih nikada nije bilo ništa. A na kraju je rekao da se „desilo samo jednom i da mu ništa nije značilo“!
No, niti to nije bitno! Bitno je to kako sam se ja osjećala nakon saznanja da je bio s drugom.

Nije mi bilo važno da li ju je poševio jednom ili sto i jednom! Mene je ubilo to što je uopće imao potrebu biti s drugom ženom. Ubilo me je to što je pokraj naše ljubavi morao zadovoljiti svoju mušku potrebu i ne izdržati pet dana do vikenda ili više tjedan dana do idućeg vikenda, nego umočiti odmah u prvu dobru ribu na koju je naletio. A naletio je brzo nakon što sam otišla na studij. Da, jako brzo. Bio je u kombinaciji s tom drugom svih tih osam mjeseci koliko sam ja bila vani. Bio je sa mnom sve te godine i onda kada sam otišla – našao je drugu!

Bože, dragi, koliko gluposti ljudi rade zbog seksa!?! Koliko gluposti čine zbog životinjske potrebe za seksom!! Kolika sranja!! Toliko je toga stavio na kocku zbog svega 10-15 minuta užitka s nekim usputnim… privremenim… bez emocija.. bljak! Prokockao je našu ljubav zbog užitka. Izgubio je. Oboje smo izgubili.

Pukli smo. Da, jesmo. Vratila sam se mojima i bila sam toliko van sebe da sam mislila kako nikada neću doći k sebi. Izigrao me jebeno. Potonula sam žešće! Samo sam plakala i plakala. Pokušavao je preko mojih doći do mene, međutim,  uzalud. I moji su mu ful zamjerili tako da su mu sva vrata bila zatvorena.

Čula sam da je počeo lomiti po lokalima, opijati se i ludovati. S ovom je raskinuo odmah – prestali su se viđati – međutim – to mi nije ništa značilo. Prevario me. Izigrao. A kao volio me. Što bi mi tek napravio da me nije volio? Bio je s drugom ženom – to me je satrlo. Nije bilo isprike za to što je napravio.

Prošlo je neko vrijeme. Smirila sam se malo i počela slagati kockice svoj jadnog života. Zaista sam bila rasuta po podu. Nismo se niti čuli niti vidjeli i nekako mi je tako baš i odgovaralo koliko god mi je falio. A falio mi je…

Jedan vikend prijateljice su me izvukle van. Pa, nismo kako treba niti proslavile taj moj završetak školovanja – nismo imale niti kad – toliko se toga događalo od kada sam se vratila. Dakle, izašle smo na večeru pa u klub na piće, dva..tri.. Zalomilo se. Popilo se. Napilo se. U jednom trenu – eto i njega u klubu i u društvu.

Piće, staro društvo, pjesma, stare emocije, neprežaljena ljubav, ogromna bol i još ogromnije strasti rasplamsale su se tu večer. Završili smo u krevetu. Logično. Vodili smo ljubav..a ja sam plakala.. Suza suzu je stizala. Stiskao me je u naručju i ljubio… Sto puta je rekao oprosti mi.. volim te!
Bože, koliko mi je nedostajao.…

Pomirili smo se i počeli iz početka. Zaista se trudio. Nekako smo se dogovorili da se unutar familije više ne spominje prošlost. Što je bilo – bilo je. Ljubav je pobijedila i  bila sam presetna.

Međutim, nakon nekog vremena počeo me izjedati crv. Šibale su me takve misli i strahovi – da je to bilo izluđujuće. Rekla sam mu da ako me ikada više prevari, da ću ga koknuti, majke mi! Ne bi više mogla proći kroz isto. Nema te jebene šanse da bih mogla to proći ponovo!
Klapali smo.. išlo je to u dobrom pravcu. Barem je tako izgledalo. Sve se naočigled posložilo na svoje mjesto – osim moje glave. Bila sam kao kobac koji je čekao jedan jedini njegov krivi potez pa da poleti i zgrabi ga za vrat, kao plijen. Htjela sam mu vjerovati, ali … bilo je to tako teško. Stalno sam bila napeta i na oprezu.. i toliko nesigurna u sebe… toliko nesigurna u njega da je vjeran. Bojala sam se da me opet ne povrijedi.

Idući mjesec kasnile su mi stvari. Napravila sam test – bio je pozitivan. Napravila sam ih još par komada. Pokazivali su isto. Dakle – postat ću mama – to je bilo jasno kao dan. Bebu smo napravili onu pijanu večer. I to je bilo kristalno jasno.

Kako se sudbina poigrala – tek sada na cijelu tu situaciju mogu tako gledati. Ali, bila sam sretna jer ću s čovjekom kojeg sam najviše voljela dobiti dijete.

Trudnoća je prošla u redu … rodila sam nam zdravo i lijepo dijete. Našoj sreći nije bilo kraja. On se totalno vezao uz mene i bebu. Postao je predivan otac i još bolji suprug. Bila sam sretna zbog bebe.. a on.. on mi je počeo ići na živce. Nakon toliko godina počela sam mu nabijati na nos tu prevaru i inatiti se. Izluđivati ga i svetiti mu se.

Nekako mi je u međuvremenu sve sjelo na mjesto. Nisam mu vjerovala koliko god sam se trudila! Jebiga, bilo je jače od mene! Jednom me prevario.. Kažu da je za muškarce prvi put najteže prelomiti se i napraviti preljub, a kasnije je svaki  idući put lakši od prethodnog. Jednostavno se izdresiraju – nauče se prikrivati tragove i sve su lukaviji. Pa se nakon nekoliko puta preljub svede kao rad „na traci“. Uopće ih ne dira. Naprave to i vrate se dragoj u krevet, jer si zabriju film u glavi kako jednostavno ne rade „ništa loše“! Vole svoje cure / žene, a s drugima imaju samo fizičko zadovoljstvo – pa to nije prevara! To je samo fizička potreba! Ma nemojte me … !?!

Jednom kockar – uvijek kockar i ovisnik!  Jednom je prevario i drugi put će – sto posto! Samo je pitanje vremena i prilike.

Beba je odrastala, a ja sam ga sve više odbijala. Što je bio bolji prema meni to me više iritirao. Bolio me je svaki njegov dodir. Vrijeđao svaki njegov poljubac.
Često sam se pitala što bi bilo s nama da nam se nije dogodila trudnoća. Da li bi ostali skupa ili bi izgorili? Ja znam odgovor. Sada ga znam!

Ne bi ostali skupa jer je svojim preljubom ubio u meni svu onu ogromnu ljubav koju sam imala prema njemu. Uprskao je onu lijepu sliku o nama koju sam godinama imala u svojoj glavi i srcu. Nije mi više napet. Nije mi više čak niti drag. Znam da ga više ne volim. Gledam ga kao oca svog djeteta i s njim sam zbog toga što ne želim da dijete pati. Ne želim ga i ne trebam. Čak mi više nije niti zgodan. Toliko me iritira da ne mogu normalno s njim razgovarati. Ljutim se na sebe jer to nisam ja … ali k vragu!! Ne mogu si pomoći!! Kao da ga kažnjavam za ono što nam je učinio – pokopao nas je onaj sekund kada je spavao s drugom.“

Slušala sam njeno kukanje i znala sam o čemu mi govori.. točno sam znala jer sam prošla isto. I ja sam nakon spoznaje da je ex prokockao naš brak i bio s drugom odlučila ostati i spasiti obitelj i brak:

„Moje je mišljenje kako odnos nikada više neće biti onakav kakav je bio prije nego ste saznali da vas je prevario. Možete vi ostati skupa iz ovih ili onih razloga, no zauvijek će vas ta spoznaja proganjati. Znam to. Teško se tome oduprijeti. Leći ćete pokraj njega u postelju i razmišljati, mirisat ćete ako se osjeti na drugu ženu, računat ćete vrijeme i sekunde koliko mu treba s jednog mjesta na drugo, vagat ćete njegove riječi i razmišljati  da li vas je slagao ili nije… Teško se nositi s “konkurencijom”… teško je obuzdati crva u sebi i zabraniti mu da kopa..ruje…razdire.  Možda je CRV prenježna riječ za ovo kopkanje, razdiranje! Ipak je to sičušna životinjica koja je, budimo iskreni, sama po sebi ljigava – ali nije toliko moćna! Demon je prava riječ! Da, opsjedat će vas demoni! Ne jedan – više njih!“ iz knjige Pink Pen

I to je baš tako!!

Stoga, kockari ljubavi… znajte da onog sekunda kada zaružite s drugom / drugim sami sebi potpisujete kraj nečeg lijepog što imate sa stalnim partnerom! Onog sekunda kada to napravite – sve je gotovo! I povratka nema!! Stići će vas karma kad-tad! I vratit će vam se višestruko!

Ako volite svog partnera – obuzdajte se! Očigledno je lakše prevariti nego ostati vjeran, pa neka vam to bude izazov. A ako vas privlače druge osobe, uz stalnog partnera kojeg imate, onda u vašem odnosu nešto nije u redu. Popričajte i pokušajte riješiti stvar, popraviti..a ako ne ide raziđite se pošteno.

Preljub povrijedi puno više od onog što mislite! Preljub povrijedi jednako kao i gubitak voljene osobe! Razara i dušu i tijelo. A to ostavlja trag. Duboki trag. A za to Svemir ima kaznu. A to je karma! A karma je zajebana stvar – imajte to na umu!

„Ako dirneš u čivutski vrt… Kletvu ćeš nositi ko srebrn zvončić…
Bićeš žedan kraj bunara… I siromah s puno para…
Sve ćeš dijamante dati za smešni cirkončić…
Ko u tuđi vrt uđe… Crn lebac mesi… U crnom plehu…
Eh… “Ne poželi ništa tuđe…” Svi smrtni gresi… U tom su grehu…“ Đorđe Balašević