Jednom kada netko zaboravi na vas, budite spremni da će zaboraviti opet… I opet… Takve osobe ne možete promijeniti. One su jednostavno takve

Prije par godina napisala sam tekst pod naslovom „JE LI ON ONAJ PRAVI“ koji je uvršten u moju prvu knjigu Pink Pen. U tom sam tekstu jasno istaknula važne činjenice iz života te kako biti siguran da je ON TAJ s kojim želimo provesti život.

Od kada pišem i objavljujem tekstove, svakodnevno dobivam poruke i e-poštu svojih čitatelja. Otvorila se ja, pa su se počeli otvarati i ljudi koji me prate. I često me njihove priče rastuže, raznježe, dotaknu u srce, a vrlo često me podsjete na neke moje životne situacije koje sam pospremila u ladice.

E, pa tako me je neki dan pismo jedne djevojke vratilo u prošlost… I sjetila sam se sebe u istoj toj fazi u kojoj je upravo ona sada. I pomislila sam: “Bože moj, koliko mi žene možemo biti slijepe kada se zaljubimo?” Naučila sam na svom primjeru. NE PONOVILO SE!

Djevojka mi je opisala svoju vezu. Od samog početka bila mi je jasna njena situacija. Pažljivo sam pročitala cijelo pismo. Ne dajem svoj „sud“ niti odgovaram na mail dok u detalj ne iščitam napisano. A ovo njeno je od početka bilo kristalno jasno. Toliko je bilo očito da je njen muškarac uopće ne tretira kao partnericu. Ona mu nije značila ništa – dok je ona mislila da mu je sve. Cijelo vrijeme ga je opravdavala, kao i svaka zaljubljena žena koja ne vidi dalje od svog nosa. Sve dok i sama nije skužila da u toj vezi nešto ne štima.

Dakle, frajer je zaboravio njen rođendan. I taj dan joj se nije niti javio. Zvuči ludo, jel´ da?! Znači, ne možeš biti s nekim u vezi i zaboraviti da mu je taj dan rođendan, koliko god si u poslu i obavezama. Vrlo tužno…

Njeno pismo mi je toliko diglo živac i kiselinu u želucu – zato sam je htjela upozoriti da od tog frajera bježi čim prije, što dalje i najbrže što je noge nose, kao i sve ostale koji se nalaze u sličnim (ne)vezama! Zašto? Pa, jer su to osobe koje niti jedna normalna osoba ne bi poželjela za partnera! I zato poručujem, kako njoj, tako i svima vama koji se pronađete u tekstu…

“Biti ću iskrena, znaš.. Meni se taj tvoj tip uopće ne sviđa.  On ti je svojim ponašanjem već u samom startu pokazao kakva bi to veza, odnosno bez veza bila. Čovjek ti je sve, ali baš sve rekao i pokazao djelima. Ok, razumijem da gradi karijeru i da je stalno u poslu, da je lud od obaveza, radi naporno, završava doktorat, leti s jednog na drugi kraj zemlje, Europe… Putuje jer mora, zbog posla i obaveza. Pa tu su kongresi, karijera… Okej, okej. Ali gdje je partnerica u toj priči? Gdje si ti u toj priči?

Vjeruj mi, muškarac kojem je stalo do žene prehodati će 7 brda i 7 dolina, bos ako treba, naći će načina i vremena za ženu koja mu je draga i ono što je najvažnije… NEĆE ZABORAVITI NA NJU!! A on je više puta zaboravio na tebe draga..

Zaboravio je X puta da imate dogovor. Zbog posla i obaveza. Opravdala si mu to sve. Ali, on je zaboravio čak i tvoj rođendan. Prestrašno!! Draga moja, ne dozvoli si to! Jer, ja mislim kako je njemu stvarno svejedno! On bi bio s tobom u krugu firme, u toku radnog vremena, vukao te po uredima, ali kada izađe iz firme – na tebe zaboravi. A ja mislim da to nije osoba za tebe, pa da je sto puta doktor nauka i najveći biznismen na svijetu s milion obaveza – nije čovjek, jer prema drugoj osobi nema poštovanja.

Gotovo sam sigurna da je izuzetno sebična osoba jer upravo svojim ponašanjem to pokazuje. Pa nakon što zaboravi na dogovor, tvoj rođendan, izlazak ili obećanje, onda ima grižnje savjesti, ispričava se.. Obećava kako će ti sve nadoknaditi… A ti bi sve to i svaki put trebala razumjeti..

I trudiš se razumjeti ga, međutim, ubija te usamljenost, tuga, iščekivanje… Koliko dugo ga čekaš? Što čekaš? Koga čekaš? Misliš da je moguće da se takva osoba ikada promijeni?

Zapitaj sebe i svoje srce, želiš li takvu vezu u kojoj će partner zaboraviti da ste dogovorili izlazak, večeru / spoj i jednostavno se ne pojaviti na dogovorenom mjestu? Želiš li takvu vezu i budućnost s osobom koja zaboravi na ono što je obećala, zaboraviti se uopće javiti?? Zaboraviti doći po tebe, a ti ga čekaš satima… (i to bi ti se s vremenom dogodilo, znam…) Ili će možda sasvim slučajno zaboraviti koji je datum i da upravo taj dan imaš rođendan? Ma zamisli?!

Sada kad sve ovo čitaš, osjećaš li se malo blesavo? Ajde, priznaj??

Ovom situacijom podsjetila si me na jednu moju vrlo sličnu bez vezu.

Znači, taj čovjek je svako malo zaboravio na mene i naše dogovore. I uvijek je imao opravdanu ispriku i uvijek mi se iskupio.. Stvarno se trudio da grešku ispravi i uvijek mu je bilo tako jako neugodno i žao. Čovjek je u poslu, privatnik, milion obaveza.. Smetala mi je ta njegova nonšalantnost prema meni, priznajem. Nekoliko puta sam mu i prigovorila jer mi je pobrkao planove, no on je sve to tako simpatično odradio svaki puta da bih mu ja i opet, i opet prešla preko svega.

Bio mi je zabavan, moram priznati. Bio je dobar čovjek i drag. Kada smo bili zajedno, bilo nam je stvarno lijepo. I to njegovo „zaboravljanje“ na obećanja i dogovore s vremena na vrijeme, kompenzirala sam s njegovim simpatičnim isprikama. Znate gdje je puklo?? Znate gdje je meni pukao film?

Tolerirala sam mu sva ta njegova „svako-malo“ zaboravna sranja nekih 2 mjeseca. Ponavljam, kada smo bili skupa, bio je predivan. Sve bi učinio za mene.. I predugo smo se poznavali, cca 15 godina. Isto je rastavljen, otac dvoje odrasle djece. Oduvijek mi je djelovao kao normalan i posložen čovjek, vrijedan… I sviđao mi se. Moram priznati da je zgodan muškarac, izuzetno šarmantan i zabavan. I meni oduvijek onak´ posebno drag.

Dugo godina bili smo poznanici .. I nakon što smo se oboje razveli, sreli smo se u gradu. Jedna cuga, dvije.. I krenulo je lagano.. Tipkanje, pričanje na telefon, izlasci… Pasali smo si. Zreli ljudi koji su se kliknuli nakon toliko godina poznanstva. Izlazili smo i družili se intenzivno nekoliko mjeseci.. Moram priznati da nisam primijetila njegove mane odmah na početku. Pripisala sam to njegovim obavezama i brigama oko posla. Međutim, zadnjih mjesec dana… Ajme! Znao je zakasniti po mene ili odgoditi dogovor za kasnije, ali uvijek zbog posla. Nazvao bi i ispričao mi se.. Međutim, u tih par mjeseci bilo je toliko toga svega po malo.. Taman da imam onaj feeling kako tu nešto ne štima. I nije mi se to nešto kod njega sviđalo. Nisam navikla na takvo ponašanje, ali opet, jebemu, bio je toliko simpa i zabavan, da bi sve svoje gluposti i mane oko zaboravljanja na obećano – zagladio svaki put.

Onda je jednom sjebao baš muški i to mi se nikako nije svidjelo. Bila je tekma, pa je “zaružio” s dečkima… Pa je bio neki rođendan na kojem je se opet slučajno i ne planski zadržao – pa mi se nije ni javio nego tek par sati nakon dogovora. Znači, frajer je totalno zaboravio da smo trebali ići u kino predvečer.. Uf, tu sam poludjela.. Ali, popeglao je i nadoknadio mi i taj put .. A onda je nastavio nizati svoja zaboravljanja na mene… Cijelo to vrijeme govorila sam samoj sebi:

„Ma nije to ništa. Ne traži dlaku u jajetu.“  

Sve do zadnjeg puta.. E tu mi je puko film! Kakva dlaka?! Kakvo jaje i kako nije to ništa – kad je to između nas dvoje žešće sranje od veze! Zaključila sam da ja tako više ne mogu funkcionirati jer to nije normalno ponašanje i da taj čovjek definitivno nije osoba za mene!

Subota. Dogovorili smo izlazak: prvo na večeru, a onda dalje đir po klubovima u gradu. Još smo se vidjeli i popodne – on je išao nešto do prijatelja, sreli se na cesti, zaustavio se samo da me zagrli i poljubi. Rekao mi je kako će požuriti obaviti to što ima pa se ide doma spremiti..

I okej.. I ja požurila doma. Oprala kosu, našminkala se, spremila i sredila. Cijelo to vrijeme smo se tipkali i dogovarali vrijeme kada će doći po mene.. Kao, još nije išao krenuo kući, zadržali su ga kod frenda, eto su u konobi… Još samo jedna cuga, pa došao još jedan frend kojeg dugo nisu vidjeli bla, bla.. Sad će doma, svakog sekunda…

Spremila se ja, našminkala, nafrizirala, namisrisala, obukla.. Tipkali i natipkali romane… A nakon nekog vremena, on se prestao javljati. Šaljem poruke, on ništa.. Zovem.. On ništa..

I tako spremljena, nafrizirana, sa full make up-om, namirisana i obučena, sa šlafrokom preko svega toga, sjela Grabar u dnevni boravak, s mobitelom u rukama.. Bilo je oko 9 h navečer. Još sam se nadala da sve može izaći na dobro… Hm..

Probudila sam se ujutro oko 4 sata, na istom mjestu, našminkana, nafrizirana, obučena, umotana u taj šlafrok, s mobitelom u ruci.. TV radi, svjetla gore.. A on?? On se nije uopće javio.. Znate kada se javio? Tek idući dan kasno poslije podne. Isprika je bila da su popili, zapili u toj konobi, mobitel mu se isključio.. I jebiga kao, sorry. Pitala sam ga samo ako je živ i zdrav, jer sam se bila zabrinula skroz. Rekao je da je, zašto ga to pitam?!

Zašto ga to pitam?!

Poklopila sam mu telefon. Još me nazivao x dana.. Nisam mu se htjela javiti. Nakon nekih desetak dana sam ga nazvala (kad sam znala da se smirio i kad sam bila sigurna da sam se smirila ja). Rekla sam mu da to tako kod mene ne ide i da si neću dozvoliti da me i dalje ponižava kao osobu. Objasnila sam mu da se ne mora ispričavati jer mi to više ništa ne znači i da sam svjesna kako je on možda tako navikao živjeti opušteno i razigrano kao dječarac, te da je njemu takav način života možda normalan, međutim ja to ne mogu tolerirati jer tako nisam navikla. Jednostavno, ne želim takvog partnera. Ne želim takvu osobu pokraj sebe. Jer….

Ne možeš zaboraviti na nekoga koga voliš ili poštuješ! Ne možeš zaboraviti na obećanje i dogovor s dragom osobom. Jednostavno, ne možeš. NEMA isprike niti opravdanja! Ne postoji.

Da nekome niste dovoljno bitni dokaz je da je na vas mrtav hladan zaboravio. Dokaz da vas netko ne voli je da zaboravi kako uopće postojite. Dokaz da vas netko ne poštuje je kada vam se ispričava nakon što je zaboravio na vas.

Jednom kada netko zaboravi na vas budite spremni da će zaboraviti opet… I opet… Takve osobe ne možete promijeniti. One su jednostavno takve. Pitanje je samo kada će vam takvo ponašanje početi smetati, vrijeđati vas i ponižavati i u konačnici – kad će vam puknuti film.

Ako želite iskren savjet na kraju ove kolumne, onda vam savjetujem neka vam film pukne čim prije… Osim ako ne želite živjeti između zaborava i isprika što je netko zaboravio da postojite…

Autor: Ivana Grabar