Ljudi mi često govore koliko se dive mojoj iskrenosti, otvorenosti i direktnosti. Govore mi čak da sam hrabra! Hvala vam lijepa, ali daleko sam od neke hrabrice. Ivana se boji goluba – toliko o mojoj hrabrosti 😉
Samo sam brutalno iskrena! Zašto? Pa, zato što mi je upravo tako najlakše funkcionirati u životu. Ne zamaram se kalkulacijama i igricama, lažnim predstavljanjem, lažnim snovima… To što vidite – to dobijete! Take it or leave it!

Obzirom na doba u kojem živimo, ljudima je najlakše zakamuflirati istinu, umotati u celofan i staviti mašnu! Takve situacije, one male, svakodnevne, pa čak i one veće – najbolje (čitaj najlakše) prolaze. Mislim na one „uljepšane i zamotane u celofan“ – to prolazi! Govorimo ono što drugi žele čuti ili, uopće ne govorimo nego se ponašamo onako kako mislimo da je „najbezbolnije“ ne bismo li nekog svojom iskrenošću povrijedili, uvrijedili, razočarali…
U današnje vrijeme postalo je popularno „folirantsko izvrludavanje istine“, zatomljavanje iskrenosti, bahatluk i frajerisanje, a iskrenost stoji zabijena negdje u nekoj prašnjavoj ladici. I ne vadi se van dok se ne sruše sve kule od karata.. Onda obično ta iskrenost izlazi van s rijekom suza. Govorim o neiskrenosti u odnosima i vezama, prijateljstvima….

Zašto se ljudi boje biti iskreni? Jedan je odgovor: da ne budu povrijeđeni. Da, to je odgovor, na žalost. Zato većina iskrenost smatra hrabrošću, iliti ono „imati muda“!

Iskrenost u vezama i odnosima:
Ako vam se netko zaista sviđa – recite mu to ako imate priliku. Ne razmišljate previše o tome hoćete li biti iskreni i reći istinu ili se povući iz straha da vas ne odbije. Zašto nešto zatomljavati u sebi? Možda ćete prešućivanjem istine propustiti nešto doista lijepo u životu…  Najgore je šutjeti i zadržati u sebi ono što zaista osjećamo…mislimo.
Ako u vašem odnosu (vezi, braku) nešto ne štima, ukoliko više ne osjećate prema partneru one emocije kao prije – recite mu to otvoreno. Zašto se mučiti i nešto čekati.. Šutnjom i neiskrenošću stvari se mogu samo zakomplicirati, a vi ćete se zakopati u takav košmar da ćete se na kraju toliko povrijediti i u finalu zatrovati odnos do kraja. Zašto se ne razići na vrijeme? Zašto ne priznati da je nešto loše, ako je? Zašto ne biti iskren?
Ako vas netko svojim ponašanjem povrijedi – recite  mu to – ukažite na ono što vas je povrijedilo. Budite iskreni prema sebi i prema drugima. Ne zatomljavajte osjećaje u sebi. Ne žderite se bez potrebe. Izbacite to iz sebe. Olakšajte sebi i drugome.

Iskrenost u prijateljstvu
Budite iskreni i prema sebi i prema prijateljima. Tada ćete biti najsigurniji da imate čist i iskren odnos – prijateljstvo. Znati ćete točno tko vam je pravi prijatelj, a tko to nije. Jer ako ste iskreni prema prijateljima i oni će biti iskreni prema vama. To jednostavno veže jedno za drugo. Oni koji nisu iskreni prema vama, neće moći podnijeti vašu iskrenost i otići će sami. Profiltrirat ćete ljude oko sebe i znati ćete na koga možete, a na koga ne možete računati.
Nije lako baš uvijek biti iskren. Prije nekoliko godina bila sam na kušnji: reći istinu ili ne?!

Prijateljica je u dugogodišnjoj vezi koja je prije par godina imala pauzu od 6 mjeseci. U jednom trenutku samo su se razišli jer je njemu „trebalo prostora“. Obzirom da ga zaista voli, dala mu je prostora i odmakla se. Međutim, prolazila je tada zaista težak period tada. Nije mogla shvatiti što se uistinu događa s njenim partnerom. On nije želio o tome razgovarati. On se tražio u svom prostoru – bez nje.
Nakon 6 mjeseci od „pauze“ pomirili su se i samo nastavili gdje su stali, kao da se baš ništa nije niti dogodilo. Nikada joj nije rekao zašto mu je trebalo prostora i zašto su uopće prekinuli, zašto se nisu viđali.. Zašto nisu bili skupa. Nije niti pitala za razlog „pauze“, jer on „nije htio razgovarati o tome“! Ja mislim kako se nije usudila pitati.

Od tog prekida i njihove pomirdbe prošlo je dosta vremena.. I kako ide ona stara „Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju“, igrom slučaja, u jednom društvu čula sam priču i pravi razlog njihovog prekida!! Nevjerojatno je bilo kako je priča uopće krenula i kako se raspetljalo o kome se uopće radi. Počelo je kao trač, a završilo je tako da je glavni glumac tog trača bio dečko moje prijateljice!

Naime, frajer je preko posla upoznao žensku koja nije niti sanjala da je ovaj uopće u nekoj vezi, a kamoli u dugoj vezi. Susret je bio fatalan! I jebiga, dogodilo se! Izgubio je glavu za njom i eto.. Završili su skupa! Čak su i živjeli par mjeseci. A moju je frendicu stavio na „čekanje“ dok je on bio s drugom. Toliko o njegovom „prostoru“ i „pauzi“, traženju samoga sebe!
Međutim, budimo realni, frajer je bar bio toliko pošten pa je jednu udaljio dok je bio s drugom!

Nisam mogla vjerovati kada sam to čula i zaista sam se potrudila provjeriti informacije koje sam dobila. Istinu sam doznala od osobe koja je dotičnu djevojku vrlo dobro poznavala. Radili su skupa pa je ta osoba bila u toku od početka do kraja te afere. Sve se poklopilo i nije bilo sumnje u vjerodostojnost priče… Dogodilo se eto tako kako je.. Međutim, „afera“ nije potrajala pa se vratio mojoj prijateljici.
Znala sam da bi moja prijateljica poludjela kada bi saznala pravu istinu.. Znala sam koliko joj je ta njihova „pauza“ bila misterij i koliko ju je to opsjedalo, ali se bojala pitati ga, razgovarati o tome. Strepila je za tu njihovu obnovljenu vezu i trudila se da uspiju. U konačnici i jesu. Valjda je i on shvatio kako je ona ipak pravi izbor za njega, pa ne bi joj se vratio da nije?!
Međutim, isto sam tako znala koliko je nju opterećivalo tih 6 mjeseci pauze i pravi razlog za to. Znala sam to jer sam s njom provodila previše vremena i više od previše toga sam prošla s njom. Znala sam koliko je patila i koliko ga voli. Ali … jebemu!! Isto tako sam znala kako ja sada imam pravu istinu u svojim rukama koju njoj nikako ne bih smjela reći jer ću je samljeti s time. A isto tako bila sam sigurna da znam nešto što ona možda i sama sumnja i da imam rješenje njenog misterija u glavi. Znala sam pravu istinu. Bila mi je servirana na pladnju.

Prošla su dva dana od kada sam doznala razlog njene patnje.. Dvije noći nisam oka sklopila!! Dvije jebene noći ja nisam spavala od razmišljanja i pretakanja iz šupljeg u prazno: reći joj ili ne?!? Izmrcvarila sam se do besvijesti i nazad!! Izludjela sam se razmišljanjem o tome: reći joj istinu ili joj ipak sve to prešutjeti? Bila sam na kušnji kao nikada prije!
Prijateljica mi je i zaista je volim. Baš zato što je volim nisam je htjela povrijediti time što sam doznala o njenom dečku. A s druge strane, bila sam sigurna, da ako joj ovo prešutim – nisam joj pravi prijatelj! Definitivno! Kako bih ja uopće mogla živjeti s tim? Nikako! Zaslužila je znati istinu.

Treći dan sam se slomila. Nazvala sam je na telefon i samo joj to izrekla. U par rečenica. Onako kako je. Međutim, kraj priče bio je, kao i cijela moja iskrenost, dobronamjerna. Rekla sam joj: „Sada znaš pravu istinu vaše „pauze“. On ti to nije rekao jer se boji tvoje reakcije. Ne radi gluposti i ne čačkaj sada po tom! Vaša veza nikad nije bila bolja nego sada! Nije te varao kao zadnji šupak. Bio je fer i odmakao te od toga. Oprosti i zaboravi. Tu je sada. S tobom je. Tvoj je. Ovo je bilo i prošlo. Idemo dalje!“

Šutjela je…..  A njen jedini komentar bio je: „Nisi  mi to smjela reći!“

Skamenila sam se. Nismo se čule nekoliko dana. Nisam znala što se događa. Jesam li napravila glupost? Jesam li  trebala prešutjeti??? Baš sam bila tužna… Javila mi se jedan dan skroz normalno i rekla: „Nećemo više o tome razgovarati! Sada znam što je bilo i ok. Hvala ti što si skupila hrabrosti i rekla mi istinu. Većina ne bi… Cijenim to. I ja bih napravila isto da sam bila na tvom mjestu!“

Biti iskren je vrlo oslobađajući osjećaj. Zatomljavanjem istine i ne iskrenošću nagomilavamo u sebi hrpu negative. Osjećamo se loše. Svjesno radimo nešto za što znamo da nije u redu.  Iskrenošću izbacujemo iz sebe sve ono što je za izbaciti van.. Iskrenošću činimo dobro kako sebi tako i ljudima oko sebe. Biti iskren znači živjeti bez frustracija i nervoze, lošeg osjećaja. Govoriti istinu znači osjećati se dobro!

Kada govorimo istinu možemo zatvoriti staro poglavlje u životu i otvoriti novo. Skroz čisto.  Istina oslobađa. Iskrenost liječi.

Treba biti iskren kako prema drugima, tako i prema samome sebi. Da su svi iskreni svijet bi bio puno ljepši a život lakši. Da su ljudi iskreni ne bi bilo nesporazuma i svađa. Sve bi bilo realno, a ne iskrivljeno.
Kod mene ne važi ona: „što ne znaš – ne boli“  jer sam uvjerenja kako se uvijek i sve dozna! Nevjerojatno je koliko je točno da istina kad-tad ispliva na površinu. Pa čemu onda mučenje i prikrivanje istine kada će se i ovako jednog dana sve razotkriti? Čemu kupovanje tog međuprostora s neistinom i laži i gubljenja vremena, truda i živaca kada će se sav taj lažni trud i ovako srušiti kao kula od karata a istina će isplivati na vidjelo? Zar nije lakše reći istinu?

Zato sam iskrena jer mi je tako lakše. Čak ne znam niti slagati, a i ne trudim se. Govorim istinu ma koliko ona bila ponekad teška. Ako mi je netko drag – pokažem to bez srama! Ako mi je netko antipatičan – isto mu to kažem i pokažem. Ne ližem se s ljudima iz koristi niti im podilazim. Ako mi je nešto lijepo – dam kompliment – divim se bez ustručavanja. Ako mi nešto ne odgovara – otvoreno kažem. Ako me netko nečime povrijedi – razgovaram. Ako se to opet ponovi – osobu odjebem i idem dalje.
Ponekad znam promatrati ljude oko sebe. Bože dragi koliko pojedinci troše energije na prikrivanje istine… Koliko se neki trude predstaviti u nekom ljepšem i boljem svijetlu od onog realnog. Koliko samo vremena gube na razmišljanje kako će i što napraviti da bi isfurali svoju neistinu. Čemu to? Čemu živjeti u neistini? Što se kupuje njome?
Bolje društvo, bolji partner, bolji život? Možda, ali samo privremeno, jer … Istina uvijek ispliva na površinu i to, na žalost, kada se najmanje nadamo! Onda čemu trošenje vremena na „fasade“?  Čemu kreiranje ne iskrenog života u kojem okupljamo neiskrene ljude oko sebe?! Čemu sve to uopće? Zbog koga to radimo? Zbog sebe ili drugih?

Recite što vam je na duši. Budite iskreni. Ne držite ništa u sebi! Vidjet ćete kada počnete govoriti samo istinu kako ćete se osjećati bolje i lakše. Neopterećeno. Sretno. Zračit ćete drugačije i u svoj život privlačiti ćete iskrene, dobre i kvalitetne ljude. Oni neiskreni već će si naći novu ekipu – s fasadom 🙂

Ne volim lažne ljude, lažne osmjehe, lažna obećanja, lažne izgovore, lažno pretvaranje, lažne dragosti, lažna prijateljstva, lažne živote… Ne volim laž općenito! Istina oslobađa i liječi. Jedino iskrenost prolazi. A laž i ovako ima kratke noge 🙂

Autor: Ivana Grabar