Približavanjem svog rođendana zbrajam i oduzimam. Ne znam kako vi, ali ja da! Od rođendana do rođendana i svaku godinu tako. Danas mi je rođendan i baš danas izlazi ova kolumna pa je logično da sama sebi i čestitam: „Stara moja, pa sretan ti! Neka si ti meni živa, zdrava, vesela i nasmijana cijeli život!“

I nekako mi je to i najvažnije. To si i želim. Zdravlje i sreću. Ništa više od toga. Možda sam skromna, a možda sam samo realna. A sve to očigledno dolazi s godinama. A godine nose iskustvo i znanje.

Pa, da rezimiramo 🙂

Danas punim 44. Da!! Pune 44 godine! I kada izgovorim taj broj, smrznem se jer zvuči puno, (jebeno puno), a opet s druge strane i ne, jer je još cijeli život preda mnom! Pa tek sam počela uživati ahahaha!

Svoje godine nosim sa stilom i jako sam ponosna na njih! Uopće mi nije bed reći koliko godina imam! Zaista ne, a i zašto bi?!
Mnogi, koji me poznaju dugi niz godina, govore kako nikada bolje nisam izgledala. Zahvalim se na tom komplimentu. Puno njih, koji me tek sada upoznaju i koji, kada čuju koje sam godište i koliko „sam stara“,  govore kako izgledam puno mlađe nego što u biti imam godina. U principu se šokiraju kada im kažem koliko godina imam i koliko mi je već odrasla kći.  Ti komplimenti i „skidanje“ čak i do 10 tak godina mi godi, ali mi ne laska! Moja kći je ipak MOJA kći, a ne moja prijateljica – kako mnogi misle kada nas vide zajedno 🙂

Godine su relativan pojam. I fakat su samo brojke. Kada sam bila djevojka, svi oni preko trideset i koje bili su mi stari. Sada to gledam iz drugog ugla 🙂
Držim do sebe, treniram, trudim se živjeti zdravo…a ono što je najvažnije sretna sam. Zaista jesam! Ništa mi nije palo s neba. Za sve sam se jebeno trudila i naradila!
Puno sam napravila u tih svojih 44. Mogu reći da sam zadovoljna životom i sa svime što sam do sada napravila.

Imam prekrasno, odraslo dijete, kći od 22 godine. Nju sam rodila upravo u ovim njenim godinama. Bila sam premlada, ali sretna. Ona je svijetla točka i smisao mog života. Ona je moje sve! Odrastale smo skupa: ja u mladu ženu / majku, a ona u prekrasnu osobu. Nekako mislim kako je moj najveći uspjeh upravo ona, jer sam je odgojila u normalnog i „zdravog“ čovjeka sa stavom i ljudskosti koju sam usadila u nju. Jako sam ponosna na to u kakvu je osobu izrasla. Predivna je osoba i to je njena najveća kvaliteta a moj uspjeh kao roditelja.
Imam dugogodišnju i zavidnu karijeru od punih 15 godina! Radim posao kojeg obožavam i ne bi ga mijenjala za ništa! Imam predivnu familiju: roditelje i dvije mlađe sestre s kojima sam povezana svakom svojom niti, svakim udisajem i otkucajem srca. Imam predivne prijateljice s kojima me vežu godine i godine prijateljevanja. (Imam još neke drage ljude uz sebe – ali ne morate baš sve znati ahaha! 🙂

U glavi vrtim još hrpetine planova i projekata, a neki od njih uskoro će ugledati svjetlo dana, a moji snovi postat će stvarnost 🙂

„Radim samo ono što mi se sviđa i što me čini sretnom.
Ne mislim da sam radi toga bahata!
Samo cijenim život i ne trošim ga,
Na nebitne ljude, stvari i trenutke…“

Ništa mi nije teško jer zaista, sve što radim –  radim s ljubavlju. I radim ono što volim i ono što me čini sretnom! Možda zvuči bahato, ali zaista je tako! Posložila sam si život baš tako i radim samo ono što volim. Ono što ne volim, obilazim u širokom luku. Oni koji me znaju to vam mogu i potvrditi. Takva sam. Vrlo jednostavno! Ne trošim svoje dragocjene minute života na ne bitne ljude, situacije i probleme koji su ne rješivi i ne tiču se direktno mene.  Ne sekiram se zbog situacije u zemlji. Boli me briga! Gledam sebe i svoj život i naporno radim. Od kukanja i negative nema ništa jer, nitko se drugi neće zabrinjavati zbog mene – osim mojih najbližih.

Stoga, čemu zamaranje s glupostima! Neki su ljudi (fol stručnjaci) jebeno plaćeni za rješavanje tih problema i krize u zemlji, pa neka rade svoj posao! Ja svoj odrađujem od početka do kraja onako kako treba i za to dobivam plaću! Kada nešto sjebem – direktor me prozove na odgovornost i dobijem „kefadu“! Pa ti sad zabušavaj stari moj!

Ono zbog čega se znam rastužiti su bolesni, brižni ljudi, napuštene životinje … Kada me takve priče dirnu reagiram odmah i trudim se pomoći koliko god mogu. Dižem sve na noge i dajem sve od sebe. A za to ne tražim lovorike! Radim to jer želim i jer me humanitaran rad čini sretnom! Neću vam nabrajati projekte koje sam do sada odradila. Puno ih je. Ponosna sam na njih jer sam uspjela u svom naumu – pomogla sam koliko god sam mogla i to je najvažnije. To je ono što mi ispunjava srce toplinom.

Od kada sam počela pisati za Stiluetu moj se život okrenuo naglavačke – u pozitivnom smislu! Kako radim posao kojeg radim i navikla sam na javna istupanja i takav đir ljudi oko sebe, svejedno … kada me netko od vas, mojih čitatelja, zaustavi na ulici, u trgovačkom centru, kafiću ili dućanu bude mi ful drago. Strašno mi bude drago porazgovarati s vama, upoznati vas. Isto tako, drago mi je kada mi pišete i otvarate se…tražite savjete i pomoć s moje strane. Tada znam da sam uspjela sa svojim radom u potpunosti! Tada znam da me poštujete. Znam da nosim veliku odgovornost sa svojim tekstovima, riječima i kolumnama koje vam pišem iz srijede u srijedu – ali me i pisanje tih tekstova jako veseli. Nemate pojma koliko mi radosti pružate i koju mi toplinu unosite u srce. Hvala vam na tome! Zaista ste divni a ja sam sretna što vas imam! Srijeda i za mene ima posebnu važnost 🙂

Drago mi je da me pratite i osjećate tu iskrenost i pozitivu koju unosim u tekstove. Drago mi je da u tim mojim tekstovima prepoznajete sebe i svoj život. Drago mi je ako sam vam bilo kako pomogla sa svojim savjetima iz svog vlastitog života. Jer, moje su priče iz srca. Iskrene i čiste kao suza. Takva sam. I ne bi se mijenjala nikad! Pišem zbog sebe – da si olakšam dušu – a pišem i zbog vas – da vam otvorim oči i pomognem. A vidim da mi to ide i zbog toga sam zadovoljna. Činite me sretnom i hvala vam na tome 🙂

A godine prolaze… iz godine u godinu smo stariji, iskusniji, pametniji – i nadam se sretniji! Jer, kako često ističem: ŽIVOT JE LIJEP! I zaista je! Ključ te ljepote i sreće nalazi se upravo u nama samima.
Nemojte da kada ostarite i napunite 7 banki lupate glavom u zid što ste život proveli u njurganju, negativi, nezadovoljstvu, na krivom poslu i s krivim ljudima! Vrijeme se ne može vratiti u rikverc – stoga živite život sada i odmah! Uživajte u životu – pronađite si razlog za sreću!
Sami smo kovači vlastite sreće i sve se, snagom volje, može postići! Vjerujte mi na riječ! Ne seruckam vam! Isprobano na vlastitoj koži i potpisano vlastitim imenom!

Stoga, osmjeh na lice, pozitiva u glavi i samo grabite naprijed! Ne budite usputni promatrači vlastitih života – živite ih! Iskoristite svaki sekund života, jer …samo tako možete ostvariti snove i rušiti ama baš sve zidove. Ne bojte se ničega, osim Onoga gore. Ne brojite godine! Godine su samo brojke. Živite svoje godine i uživajte u životu! Ne gledajte kako godine prolaze pored vas. Neće se vratiti. Nikada.
„Godine prolaze nervoznim korakom
godine prolaze mi stojimo
jesmo li sretniji i jesmo pametniji godine prolaze mi gledamo!“ M.B.