Zahvalite se godini na odlasku i spremno dočekajte godinu u dolasku

Hm… Kakva vam je bila godina koja broji posljednje sate? Često to pitanje vrtimo po glavi posljednjih dana u prosincu. Ja krenem još početkom mjeseca, a posljednji dani su mi najintenzivniji. Baš razmišljam. I baš me ulovi neka sjeta. Bude mi krivo što nisam stigla napraviti sve ono što sam željela. Bude mi, da, jer godina zaista brzo proleti.

Krećem se među većim brojem ljudi, a prosinac posebno obiluje društvenim događanjima. U tim susretima i razgovorima primjećujem kako upravo (isto) to rade svi: Razmišljaju o godini koja odlazi. Nekima je bila okej, dok većina njih „jedva čeka da godina završi“, u nadi kako će iduća biti bolja od prethodne!

“Samo neka prođe još ovih par dana i nek´ ide u vražju mater! Bila mi je katastrofa! Nikad gora! Sve mi je bilo u ovoj godini i jedva čekam da završi!” – ovako mi je neki dan rekla prijateljica. I znam da joj je godina bila turbulentna. Ovo je blaga riječ za to – godina joj je bila katastrofa – to je prava riječ. Zaista se namučila da izgura i ne poludi do kraja.

Ali, nije ona jedina. U zadnje vrijeme koga god sretnem svi mi se žale kako su preumorni od ove godine i sivog oblaka kojeg nose iznad glava. Svi puno rade, a jedva preživljavaju. Kemijaju, pretaču iz šupljeg u prazno, ubijaju se u poslu, rade paralelno i nekoliko zanimanja, projekata … Rade – svi zaista i previše rade, a lova im prolazi kao kroz mali, kuhinjski protočni bojler. Ima je taman da se operu tri tanjura i par čaša. Ima je, ali ne dovoljno. Znam i to.

I upravo mi se to učinio kao najveći problem kod ljudi s kojima komuniciram: puno se radi, a malo se zarađuje. Svi su pod stresom i nervozni, nezadovoljni. Stoje u mjestu. Dva koraka naprijed, pa dva unazad. Pa opet iz početka. Svi su u stresu i strahu zbog egzistencije. Svi kubure s istim problemima.

Moja je godina bila jebena! Jebena u svakom smislu i pogledu. U ovoj sam godini proživjela šest života i prošla more kilometara. Mislim i na psihičke i na fizičke kilometre! Nahodala sam se sama sa sobom u svojoj glavi žešće, a bogme sam se i naputovala – za prave. Međutim, moju godinu mogu zaključiti kao dobrom, ali ipak ne savršeno dobrom. Zašto? Smatram kako sam mogla napraviti puno više od ovoga i za sebe i za neke drage ljude, ali … nisam stigla. Zato ću 2017-tu malo bolje planirati i više vjerovati u sebe.

Međutim, do neba i nazad sam zahvalna gospođi Dvije Tisuće Šesnaestoj! Ooo, da, jesam! U 2016-toj godini naučila sam puno toga. Možda glupo zvuči jer već imam koju godinu, ali tijekom svih dvanaest mjeseci ja sam učila. Bila je ovo godina učenja i usvajanja znanja. Definitivno sam sigurna kako mi je upravo ova godina bila ključna za sve one godine koje tek dolaze. Da, učila sam svaki dan! Svaki dan sam nešto novoga doznala – o sebi. Drugi su mi to pokazali i hvala im na tome.

U ovoj godini spoznala sam što znači imati prijatelje, one prave. Isto kao i poslovne suradnike. Naučila sam se odlučnosti i odgovornosti. Imala sam hrabrosti odvažiti se i ostvarivati svoje snove, zacrtane planove i ciljeve. Odlučila sam se osamostaliti. Uf, nije bilo lako. Baš sam se namučila, ali i naučila cijeniti svoj trud, ideje i svoju kreativnost. Otišla sam iz firme u kojoj sam radila i postala privatnikom. Jebeno. Odvažila sam se pokrenuti vlastiti portal, odlučila sam odraditi par velikih projekata … Ali zaista velikih. Jedan mi je ostavio gorak okus u ustima, ali – i tu sam nešto naučila. U novoj godini više neću raditi taj projekt i amen 😉 U ovoj godini sam se odlučila odmaknuti od projekata koji me crpe i okrenuti se onome što volim i znam najbolje, onome što me veseli. I to se pokazalo kao najbolja odluka.

U ovoj sam godini naučila što znači ljubav. U ovoj godini sam naučila i što znači sebičnost, kao i proračunatost nekih ljudi. U ovoj sam godini naučila procijeniti tko je vrijedan moga truda i pažnje, a tko me želi iskoristiti. Naučila sam se zauzeti za sebe i spoznati svoju vrijednost. Naučila sam se pomagati onima koji me trebaju i dati im svoja krila da uzlete. Naučila sam se zajedništvu, kao primanju i davanju ljubavi onima s kojima surađujem. Naučila sam se ne ogovarati i ne zamjerati. Naučila sam se oprostiti i otpustiti srdžbu i bijes. Naučila sam se u nikome ne vidjeti konkurenciju niti se s bilo kime natjecati. Fantastičan feeling! Naučila sam se izdići iznad mržnje, bijesa, zavisti i kuloarskih priča. Naučila sam se donositi odluke i stajati iza njih, kao i odabirati one s kojima želim surađivati i s kime se želim družiti. Da, sama! Bez da mi se itko upliće i daje savjete.

Počela sam slušati svoj unutarnji glas i ono što mi kaže srce. I to se pokazalo kao jako pametna odluka. Više ne donosim zaključke na konto nametnutih stavova i tuđih mišljenja o drugima. Ne gledam vijesti i ne upadam u kolektivnu svijest. To me rastužuje, a ja ne želim biti tužna. Želim biti sretna!

Ovoj 2016. godini zahvaljujem na zdravlju, ljubavi, zajedništvu, odgovornosti, odlučnosti, kreativnosti, usvojenom znanju i osobnom rastu, podizanju svijesti na još jednu stepenicu više. Zahvalna sam i na dragim ljudima koji me okružuju, mojim čitateljima. Zahvalna sam i na svom predivnom djetetu koje me poznaje najbolje od svih i koje trpi sva moja izdanja i faze. Zahvalna sam na svemu što sam u ovoj godini dobila i zaslužila s onim što jesam. Zahvalna sam i ponosna.

Nova je godina na vratima. Ove sam se godine odlučila pripremiti na vrijeme. Ne želim da mi ta nova doleti, zahukta se i projuri bez da sam se pripremila i snašla u prostoru i vremenu. Ne želim propustiti u idućoj godini niti jednog dana! Kao da je čula moje misli, prijateljica mi je poklonila Dnevnik zahvalnosti. Otvorila sam zadnju stranicu i krenula pisati sve ovo na čemu sam zahvalna godini koja je na odlasku. Prisjetila sam se svih trenutaka koji su me dotakli i iz kojih sam nešto naučila. Uzela sam si vremena. Cijela godina mi je prolazila kroz glavu. Zapisala sam.

A onda sam napisala 2017. godina i stala.

Koji su mi planovi za godinu koja dolazi? Što želim ostvariti? Što želim postići sa sobom i svojim životom u novoj godini? Što želim promijeniti kod sebe? Što želim naučiti? Što želim otpustiti i  maknuti od sebe jer me pritišće, smeta ili nervira?

Zamislila sam se na trenutak i počela zapisivati. Nizala sam. Ono što je bilo dobro i lijepo u 2016. nosim sa sobom u 2017., a sve ono što mi je sjedilo za vratom i bilo teret (ovdje mislim i na ljude i na poslove), ostaviti ću u 2016. – gdje im je i mjesto. Ne vodim ih sa sobom. NE! U novu ulazim bez tereta! Napisala sam svoje ciljeve kojih ću se držati. Osjećala sam se baš ispunjeno.

A vi? Imate li se čemu zahvaliti na godini koja odlazi? Koji su vam planovi i ciljevi za godinu koja dolazi? Znate li? Zapitajte se. Pitajte svoje srce. Uzmite si vremena i sve lijepo zapišite. Probajte 🙂

Znate što ću vam reći?

Njegujte ono na čemu ste bili zahvalni. Potrudite se ostvariti sve svoje snove. Radite na svojim željama i snovima. Učite i rastite. Ako ne uspijete baš sve planove ostvariti, nema veze! Bar ćete znati da ste probali i iz toga ćete nešto naučiti. Bit ćete bogatiji za jedno novo iskustvo. Ako uspijete – nitko sretniji od vas! U oba slučaja ćete se ponositi sa sobom jer ste se barem usudili i pokušali ostvariti svoje snove!

Do kraja godine preostalo je svega još nekoliko sati. Zahvalite se godini na odlasku i spremno dočekajte godinu u dolasku. Ne plutajte, nego se koncentrirajte na svoje želje. Možete to!

Neka vam se u godini koja dolazi ostvare sve želje i planovi! I ne zaboravite biti sretni i zahvaljivati se svaki dan – to je jako važno 🙂

Neka vam Nova godina bude sretna, puna zdravlja, ljubavi, novih ljudi, obilja i zahvalnosti!

Voli vas vaša Ivana Grabar!

Autor: IVANA GRABAR