Gdje je nestala ona iskra u oku, ljubavni plamen i žar, leptirići koji se vrpolje? Kamo su svi otišli? Gdje je nestala ljubav koja pobjeđuje sve?

Što se dogodi ljudima pa se najednom prestanu voljeti? Što se to dogodi da nestane onog žara, strasti i ludosti, potrebe jednog za drugim, leptirića i noževa koji paraju utrobu kada vidimo voljenu osobu ili samo pomislimo na nju? Što se to dogodi u našim glavama i srcima?

Sjetite se sebe i partnera na početku vaše veze. Kako ste se osjećali? Koliko je trajao taj osjećaj? Što se dogodilo da se više ne osjećate tako? U kojem trenutku umru osjećaji? Gdje uopće nestane ljubav? Kamo to ona otputuje? Hm… Da li je to uopće bila ljubav?

Promatram parove koji su na početku veza u zanosu i transu, ludilu i žaru. Ljubav, oni je tako zovu, pršti na sve strane. I traje taj osjećaj ludosti i zaljubljenosti neko određeno vrijeme… Godinu, dvije, tri maksimalno. I onda se u jednom trenutku ugasi zaljubljenost i ludost, nestaje strast, prestaje komunikacija, nastupa šutnja. A gdje je nestala ljubav?

Od te ljubavi ostaju samo mrvice i navika. Ta jebena navika ubija i ono malo što je ostalo. A na kraju ne ostaje ništa. Baš ništa. Veliko ništavilo. A (kao) bila je to velika ljubav… Što im se dogodilo?

Pričam neki dan s prijateljicom na tu temu. Ljudi se s vremenom prestanu truditi – govori mi. Jednostavno se pogube u mašini vremena i udalje svatko na svoju stranu. Okej, udalje se, prestanu truditi… Vrijeme, mašina, ovo, ono… Ali, gdje je nestala ljubav? Gdje je nestala ona iskra u oku, nož koji para utrobu, ljubavni plamen i žar, leptirići koji se vrpolje? Kamo su svi otišli? Gdje je nestala ljubav koja pobjeđuje sve?! Gdje je popustila ta snaga koja te goni da se trudiš i boriš rukama i nogama za svoju ljubav, za svoju strast i iskru u oku, leptire u trbuhu… Gdje je ta volja koja ti puni baterije svaki dan da ti se da njegovati svoju ljubav? Kako se uopće može dogoditi da se nekome ne da truditi oko voljene osobe? Zar je to uopće moguće?

Ja ne pristajem na one svakodnevne parole i opravdanja kako su vremena teška i da nas upravo zbog svega toga razne situacije udalje jedno od drugoga zbog egzistencije, previše posla i obaveza, djece (?!) i onoga što život nosi. Ne pristajem na ono da život nije baš uvijek med i mlijeko i kako uz dobre nosi i one svoje loše dane, pa eto…

Ne želim prihvatiti onu kako ljubav s godinama ishlapi, a ostaje poštivanje, razumijevanje, sloga… Ne mogu to prihvatiti i opravdati time izostanak ljubavi. I ne mogu ljubav kompenzirati ostalim surogatima kojima se prividno prikrivaju pravi problemi. Ne mogu i ne želim ničime opravdati izostanak ljubavi, jer da je prava ljubav u pitanju – ne bi se potrošila nikad. Jer da je prava ljubav ikada bila u pitanju ne bi nikad iščezla i nestala. Prava ljubav je uvijek tu i kad su dobri i kad su loši dani. Prava ljubav je tu još jača nego ikada onda kada je najteže. Prava ljubav se ne potroši i ne prestaje zbog problema i raznih situacija u životu.

Pogledajte malo oko sebe. Ima parova koji žive svoju ljubav godinama. Lako ih je prepoznati. Pitajte ih da li im se dalo truditi. I pitajte ih kako su to uspjeli.

I zato kada se prestanete truditi, kada odlete leptirići i kada vam se više ne da, nemojte govoriti da je nestala ljubav jer ljubavi nije niti bilo! Prava ljubav nikada ne prestaje. Prava ljubav uvijek stanuje u našim srcima – ako je prava. Ona nikada i nikamo ne odlazi.

Njoj se uvijek da biti tu. Njoj se uvijek da – voljeti!

Autor: Ivana Grabar

Autoricu Ivanu Grabar Pink Pen pratite na:

Knjige autorice Ivane Grabar možete naručiti na e-mail: marketing@pinkpen.com.hr ili u inbox Facebook stranice Pink Pen Ivana Grabar 

marketing@pinkpen.com.hr