Svi smo imali pauze kada smo bili neko određeno vrijeme bez seksa. Dogodi se. Pogotovo kada je emotivna bol prisutna ili, ne daj Bože, neka bolest. Ali u svim normalnim životnim okolnostima eskiviranje seksa u braku ili vezi je neprirodno i nenormalno. Ne lajkam to!

Prošlo je već neko vrijeme da se nismo mazili i fakat mi je falio. Sami smo bili doma. Ležao je na kauču u boravku i gledao TV. Došla sam i sjela na njega. Onako, polugola. Baš sam ga htjela “izazvati“. I trt-mrt, vam-tam… Ja oko njega kao maca oko vruće kaše, a macan me skine sa sebe jer mu se ne da seksati,  jer je jako umoran.

“Ljubavi, sutra ćemo se seksati, obećavam ti. Umoran sam danas k’o pas.“ – eto, to mi je rekao.

Neki dan stiže mi poruka u inbox:

“Pozdrav Ivana! Pratim tvoje kolumne već neko vrijeme. Zanima me tvoje mišljenje i iskustvo, ako ga imaš, o celibatu u braku, celibat na kojeg se niste obavezali ni Bogu ni ljudima? Da li se moguća paralelna veza smatra prijevarom samo zato što niste dovoljno hrabri da taj brak okončate, na primjer, zbog djece.“

Malo sam se šokirala porukom i, iskreno, nisam baš bila sigurna što me žena pita i da li ona mene uopće išta pita ili samo konstatira.

“Želiš reći da ti i muž živite u celibatu, a imate paralelne veze s drugima? Meni se to ne sviđa. Nisam sigurna da sam te shvatila. Ako ste u braku, a nemate ništa, mislim, ne spavate skupa, meni to nije baš prirodno. Kad-tad će netko puknuti!“

Ona: “Ne, za sada je to samo celibat koji mene baca u depresiju. Nemam nikog drugog, ali maštam. Suprug i ja smo dva potpuno različita svijeta. I da, stalno bih plakala. Prosto nevjerojatno, ako je ta moja tuga samo zbog životinjske potrebe za seksom.“

Gledala sam u poruke neko vrijeme. Mislim da nisam ni trepnula. A nisam ni znala što pametno reći i što na to sve odgovoriti. Bože mili, koji život! Pa to nije nikakav život!

“Oprosti, ali to je po meni totalno bolestan odnos. Ružno možda zvuči od mene, ali makni se od takvog odnosa! Ne možeš živjeti tako! Čekaj malo, a zašto ste uopće u celibatu? Ne kužim, imate djecu, u braku ste?“ – usudila sam se izustiti što mislim o tome.

“Da. Imamo dvoje djece. Ove godine bit će točno 20 godina da smo zajedno…“ – napisala je.

“Ali ženo, život bez seksa nije zdrav! Gledaj, iz iskustva žena znam da muškarac teško može izdržati bez seksa, znaš?! Ne razumijem, kako to da nema potrebu biti s tobom? Možda ima drugu. Ne zamjeri mi na direktnosti. Ne želim te povrijediti, ali ne mogu vjerovati da te ne želi niti taknuti!“ – i dalje sam pilila po svom.

“Ne vjerujem da ima drugu. Pije. Između mene i boce, izabrao je bocu. Djeca su nam odrasla, stariji tinejdžeri. Prije smo imali normalan život. On je stariji od mene 13 godina, ali zaista to još uvijek ne bi trebao biti problem. Relativno smo mladi ljudi. Ja još nemam niti četrdeset, a on bi trebao biti muškarac u punoj snazi. Ne želim umrijeti ovako SAMA, a u stvari nisam sama. Ovo traje godinama… Često se pitam – da li je to dovoljan razlog za razlaz? Samo znam da mi je sve gore. I poslije svega ne znam da li muškarci mogu bez seksa. A zaista ne bih rekla da sam za staro željezo. Voli me predstavljati kao suvenir, pohvaliti se sa mnom kada smo negdje u društvu.“ – istresla je svoju dušu u moj inbox.

Aaaa, jebote život! Čitala sam. Pogledala slike koje je imala na profilu. Lijepa žena. Bome, da!  Djeluje nježna i dobra. Ali njene oči… Bože koliko tuge u njima. Zaista sve piše u očima, a ona u svojima skriva more tuge.

Bilo me je strah išta više odgovarati. Mislim da je totalno potonula i u mojim je odgovorima tražila spas i utjehu. Zastala sam malo s tipkanjem. I ona je stala s pisanjem, kao da je čekala moj sljedeći korak. Trebala sam joj nešto odgovoriti. I jesam. Ono što mi je bilo na srcu.

“Koja žrtva, a jedan život. Žao mi je, jako. Ali moraš odlučiti sama. Ja tako ne bih mogla funkcionirati. Strašno je to. Okej, hajde da je (nedajbože) bolestan, pa da vam seks nije ni na kraj pameti, ali ovako… Ma, kakvi! Meni je seks jako važna stavka u odnosu i ne bih mogla imati uz sebe partnera koji me ne želi, ne dodiruje, ljubi, voli i gleda kao ženu. Sve mi je to dio dobrog odnosa i na samom vrhu ljestvice mi  je dobra i kvalitetna intima s osobom koju volim i imam uz sebe. Sve mi to daje snagu da živim i budem sretna. Ne znam što ti uopće reći, a da te ne povrijedim. Ako očekuješ moj odgovor, evo ga: ja bih ga ostavila, a on neka živi kako je izabrao – u celibatu! Ovo nije život! Ovo je pakao!“ – izbljuvala sam, pa kud puklo!

“Hvala ti što si izdvojila vrijeme za mene. Vidjet ćemo što će biti na kraju balade. Divna si osoba i ako se ikada odmrse moji problemi, bit će mi drago podijeliti ih s tobom.“ – napisala je.

“Hvala tebi na povjerenju. Želim ti svako dobro!“ – pozdravila sam i ja nju. I to je bilo to. Više mi se nije javila.

Što reći? Jesam li joj dobro odgovorila? Išla sam skrolati i ponovno čitati i onda sam skužila dio u prvoj poruci: “…Zanima me tvoje mišljenje i iskustvo, ako ga imaš, o celibatu u braku, celibat na kojeg se niste obavezali ni Bogu ni ljudima? Da li se moguća paralelna veza smatra prijevarom samo zato što niste dovoljno hrabri da taj brak okončate, na primjer, zbog djece.“

“Moguća paralelna veza“ – ona jadna razmišlja o tome da li da bude s drugim muškarcem ili ne! Ajme, do kuda je ona potonula?! Do dna! Strašno! Ona razmišlja… Pa ja ne vjerujem! I sama sebe kažnjava i uvjerava da nije baš normalno da stalno plače.

“…Stalno bih plakala. Prosto nevjerojatno, ako je to samo zbog životinjske potrebe…“

Vrag mi nije dao mira i išla sam malo istraživati.

“Celibat (od latinske riječi coelibatus za “samca” ili “neženju”) ili, rjeđe, bezbračnost, je izraz koji se koristi za stanje osobe koja nije u braku, usprkos tome što je dovoljno zrela i ima fizičke, materijalne i druge uvjete za njegovo sklapanje. U svom tradicionalnom smislu celibat, pak, označava uzdržavanje od braka iz religijskih razloga, a koje je posebno karakteristično za svećenike i redovnike. 

Celibat se prakticira u budizmu i hinduizmu, a kod kršćana je najpoznatiji obavezni celibat svećenika Rimokatoličke crkve; kod pravoslavaca je ograničen za episkope i monahe, dok ga je protestanska Reformacija uglavnom odbacila. Islam, pak, odbacuje celibat.“ (Izvor Wikipedija)

Hm, a moja draga čitateljica je u braku, a živi u celibatu! Pojednostavljeno i u mom žargonu; žena se nije s mužem seksala godinama jer je on to tako odlučio, jer je odbija, jer je ne želi. Jer je on idiot notorni!

Dakle, draga! Čak možeš dobiti i crkveni razvod, ako muž ne ispunjava (da budemo fini) bračne obveze. Nema ti što biti neugodno i nemaš razloga plakati zbog toga. A ti plačeš jer si nesretna i jer si u totalnoj depresiji! Pa kako nećeš biti u depresiji i sva sjebana kada se nisi seksala godinama, ženo moja draga! Odjebi ga! Razvedi se i živi normalnim životom. Budi žena u pravom smislu te riječi, a ne biljka, bokte! (I sad sam se ful nanervirala!)

Nismo se čule poslije. Nadam se da će pročitati i ovu kolumnu i presložiti se u glavi.I taman kada sam ja presložila dojmove ove priče, javlja se meni draga poznanica i strese me u glavu:

“Hej Ivana! Upravo sam ubola temu vezanu za seks u vezi. A što ako je partner aseksualan? To ti je u mom slučaju cca nekih 10-tak godina bez normalnog seksa u vezi. Nemoj me krivo shvatiti niti se ljutiti, ali ima veza gdje su žene te koje žele i potenciraju seks, a muškarci su drvene Marije. Eto ti mene za primjer! Mislim da bi se o tome dalo pričati i diskutirati. Sigurno ima ohoho primjera poput mojeg. I ja bih htjela čuti i pročitati kako žive žene s takvim partnerima. Voljela bih ispričati svoju priču kroz tebe (naravno anonimno) jer znam da bi se mnoge žene poistovjetile sa mnom.“

U prvom trenu sam pomislila da su ove dvije priče koordinirane i da mi netko smješta “skrivenu kameru“. Faca mi je izgledala kao da sam upravo pojela najkiseliji limun ikad!

Jel’ mene netko je*e s ovim pričama u kojima nitko nikog ne je*e!? Šta je ovo? Jel’ se itko seksa u ovom gradu ili su se svi odlučili ne seksati sa svojim partnerima, nego mene zajebavati? Alo?!

Na žalost, ni prva ni druga priča nisu bile niti Z od zajebancije.

Našla sam se s dragom mladom ženom koja mi se izjadala o svom problemu. Da ne idem u detalje, stvarno su dno dna i ne sliče mi na normalne priče niti na normalne živote. Dakle, žena se nije seksalasa svojim mužem, kako Bog zapovijeda, skoro deset godina! Deset jebenih godina! Muškarac s kojim je sada u braku uopće za nju nije zainteresiran. I kada se slučajno i dogodi taj čin – pa se mrknu jer je ona luda i traži od njega seks – isti traje svega par minuta! Top: šest minuta. Ludnica, jel’ da?

Ona je napola luda. Isfrustrirana. Nervozna. Grize nokte. Misli da nije lijepa. Samopouzdanje joj je na dnu dna. Dobila je koji kilogram više i ne zna što napraviti od svog života. Sve je pokušala s njim: i na razgovor na lijepo, pa kroz psihologiju, pa kroz praksu… Pa kroz kukanje i plakanje. Jok!

Njega ona kao žena uopće ne interesira. Napravi TO, eto, čisto da njoj udovolji. “Da nije djeteta, odjebala bih ga odavno! Ovako, jebiga, šuti i trpi.“ – rekla mi je. Slatko, zar ne?

U svoj ovoj čudnoj šumi informacija sjetila sam se jedne scene, neposredno prije uleta superwoman u moj brak! Hm, da. Ex-mužić znao je tu i tamo eskivirati seks. Pa naravno, frajeru nije falilo ništa! On je seks upražnjavao redovno i na drugoj strani. Jebalo se njemu – doslovce. Ja sam njurgala. Ali to nije bilo ni približno ovako kao što je u situacijama ove dvije žene. Pa ja bih podemonila da je to trajalo deset godina! Da se vratim na priču…

Dakle, skužila sam da taj naš seks i nije bio neki vatromet. To se počelo događati pred samo pucanje našeg braka – dakle, koji mjesec prije nego se pojavila treća osoba u našim životima, koja mi je rekla da mi ševi mužića. Taj naš seks zadnjih par mjeseci bio je u stilu sad ga ima, pa ga nema. Pa smo umorni (on je bio umoran, meni ni vrag nije bio), pa mišu ovo, pa mišu ono. Pa onda opet sve fajn, pa iz početka s natezanjem. Trajalo je to, štajaznam, cca godinu, dvije. Ali sve pod kontrolom i u umjerenim razmacima od seksa do seksa.

Prošlo je već neko vrijeme da se nismo mazili i fakat mi je falio. Sami smo bili doma. Ležao je na kauču u boravku i gledao TV. Došla sam i sjela na njega. Onako, polugola. Baš sam ga htjela “izazvati“. I trt-mrt, vam-tam… Ja oko njega kao maca oko vruće kaše, a macan me skine sa sebe jer mu se ne da seksati,  jer je jako umoran.

“Ljubavi, sutra ćemo se seksati, obećavam ti. Umoran sam danas k’o pas.“ – eto, to mi je rekao.

Ha? Meni fajront u glavi! Znam samo da sam mu prokenjala nešto i otišla ća. Sjela na balkon i zapalila cigaretu. Jebala sam mu sve po spisku i tad mi je prvi put prošlo kroz glavu:

“Pa ne možeš me odbiti, čovječe! Ne vjerujem! Ma on ševi sa strane, sto posto! Ubit ću ga, majke mi moje mile!“

I da. Nisam ga koknula. Koknuo je on mene skoro na kraju – emotivno. Ali ono što želim reći je da muškarci ne mogu bez jebenog seksa! Utuvite si to u svoje glave, žene moje drage! Nema toga, osim ako je smrtno bolestan, drugo ne postoji! Amen! Dakle, mrče nešto drugo, a vas eskiviraju. I dec it! S ostalim glupostima se nemojte uopće zamarati niti provoditi život s njim i odricati se nečeg tako lijepog, a to je seks. Bolje biti sama i organizirati si život nego gledati kuronju, a nemati ga. Daj, ajde bježi! Osim toga, to nije ni zdravo! Da, da! Nije zdravo ne seksati se!

Ili mijenjajte, ili se zaredite

Okej, svi smo imali pauze kada smo bili neko određeno vrijeme bez seksa. Dogodi se. Pogotovo kada je emotivna bol prisutna ili, ne daj bože, neka bolest. Ali u svim normalnim životnim okolnostima eskiviranje seksa u braku ili vezi je neprirodno i nenormalno. Ne lajkam to!

Stoga, zvučat će jako grubo, ali ako u vašem odnosu nema seksa, ako vas partner odbija, eskivira, zaobilazi, radije se sam isprazni nego da se seksa s vama, zapitajte se da li vas uopće voli i treba. A onda se zapitajte da li vi uopće želite takav život. Jer ako da, e, onda ste si sami potpisali presudu da budete u prisilnom celibatu, celibatu na kojeg se niste obvezali i onda nemojte kukati nego se saberite i iz tog prisilnog stanja izađite van.

Ponavljam: “Celibat ili, rjeđe, bezbračnost, je izraz koji se koristi za stanje osobe koja nije u braku, usprkos tome što je dovoljno zrela i ima fizičke, materijalne i druge uvjete za njegovo sklapanje. U svom tradicionalnom smislu celibat, pak, označava uzdržavanje od braka iz religijskih razloga, a koje je posebno karakteristično za svećenike i redovnike.“ (Izvor: Wikipedija)

Dakle, niti ste svećenik/redovnik, niti imate neke religijske razloge za apstinenciju. Osim toga, u braku ste. Tko tu koga zajebava? Tko je tu u celibatu i zašto? Moj odgovor: samo vi!

Nekome nametnuti takvo odricanje nije pošteno. Nekome uskratiti ljubav, a seks u braku jeste ljubav i simbol pripadanja jedno drugome, nije niti lijep niti human potez. Celibat na kojeg se nismo obvezali nije normalna ni prirodna situacija. Zato, porazgovarajte s partnerom. Pokušajte vidjeti što ga tišti. Poradite na vašem problemu. Sve učinite da problem riješite zbog oboje. Ako uspijete, svi sretni. A ako ne, vi najbolje znate kakav život želite voditi: u celibatu na kojeg se niste obvezali ili u normalnom i zdravom odnosu.

Autor: IVANA GRABAR