“Hej… Pratim te već dugo i gutam svaku riječ koju napišeš, al´ ova danas.. „Djeca razvedenih roditelja“.. Pogodila me točno tamo gdje najviše boli. Vjerujem da na dnevnoj bazi dobivaš puno životnih priča i da je moja još samo jedna. I ne znam zašto, ali imam potrebu napisati ti svoju priču iako se ne znamo, ali znam da ćeš me razumjeti…

Znači sve je krenulo kad smo, moj uskoro bivši muž i ja, bili u vezi dvije godine.. U tom periodu on je otišao raditi na brod 8 mjeseci ( i prije toga je godinama plovio) i kad se vratio ja sam ostala trudna… Svima je to bio šok, ali kako je i priličilo mi smo se oženili. Nakon svadbe otišli smo živjeti u njegovu kuću, a kuću ispod nas živjeli su njegovi roditelji.

Otkad sam došla kod njega, sve je nekako krenulo nizbrdo. Ja iz velike familije došla u kuću gdje sam non-stop bila sama. On je radio svoj posao, otvorio je privatan posao i rijetko je bio kod kuće, a i kad bi bio, moji su ‘hormoni’ očito bili previše za njega, a i za mene samu. Došao je i taj dan kad sam trebala na svijet donijeti nasu kćer.. Sjećam se da me ostavio u bolnici i rekao da on ide kući, jer ujutro radi. Tad mi u glavi nije bilo, a niti u peti, da ne može ići kući nego ostati sa mnom sve dok god ne rodim naše dijete.

Došle smo kući dva dana nakon što sam rodila, a on je uzeo svega 2 dana slobodno, jer kao privatnik je i ne može si priuštiti više od toga. Ok.

Cijela ta prva godina bila je kaos. Toliko ružnih riječi izgovorenih jedno drugome. Toliko predbacivanja.. Krivnje.. A ono najgore što me izjedalo iz dana u dan bilo je to što on i ja, otkada sam ostala trudna pa sve do prije par mjeseci, otkad sam otišla od njega, nismo imali odnos kakav muž i žena moraju imati.. Nije spavao sa mnom u krevetu.. Nismo se sexali, čak niti mazili, vodili ljubav. Nismo apsolutno ništa

Ja sam spavala u sobi sa našom bebom, a on u boravku. Izgovori za to su bili svakojaki, a ja sam ih samo gutala. Svaki moj pokušaj razgovora završavao je vrijeđanjem i lupanjem vrata. Znala sam da naš odnos ne valja, ali nisam imala moć niti utjecaj na njega da to promijenim. Moram reći i da naše dijete prvu godinu nikako nije spavalo. Buđenje po noći svakih 45 min. Neprestano dojenje, 5 mastitisa… Ma, kaos! A on je mirno spavao na kauču u boravku. Prvih godinu dana sam se ubijala na sve strane da nešto promijenim. Nikako nisam mogla doprijeti do njega. Njegov odgovor je uvijek bio da ja ne znam razgovarati sa njim. Pa kako da razgovaram?!?! Ne ide lijepo. Ne ide grubo. Ne ide tiho. Ne ide glasno.   Ali na van on je bio drugi čovjek. Druga osoba.

Kad bi došli kod mojih uvijek bi me grlio. Lijepo razgovarao. Dugo mi je trebalo da shvatim kako je njegova mama od njega napravila invalida koji je izvana bio savršen, a zapravo nije bio niti blizu toga. Ona mu je uvijek držala leđa i on je to znao, a od mene je dobivao prigovaranje ako nešto nije bilo u redu.

Prvih godinu dana, kad sam trebala svog muža da sudjeluje oko naše kćeri, nisam ga imala, ali zato su tu bili njegovi roditelji, koji su nam uskakali bez granice i poštivanja privatnosti. Imali su ključ i dolazili su kad god su to htjeli. Meni je to bilo previše pa sam i tu ispala nezahvalna jer kao, oni nam žele pomoći – a ja to ne želim, nego želim da mi pomaže moj muž. Međutim, moj muž je bio preumoran, zato je angažirao svoju mamu.

Možda je i problem bio i taj jer je on od mene stariji 10 godina. Ne znam. Svakodnevno vrtim filmove i sve je više upitnika iznad glave.

I tako, nakon godinu dana on je odlučio otići opet na brod, ovaj put na 5 mjeseci. Nikako nisam bila za to jer sam znala da će to biti smrt za naš odnos, a tako je na kraju i ispalo. Otišao je na brod i u tih 5 mjeseci obećavao mi da će se promijeniti. Između ostalog da će prestati sa konzumiranjem alkohola i tko zna čega još ne ( u to nisam sigurna, ali sumnjala sam da ima doticaja i sa drogom).

I tako sam ja živjela puna nade 5 mjeseci, a kada se vratio samo jedna ravna crta. Apsolutno se ništa nije promijenilo. Ja sam i dalje spavala sama on je i dalje imao izgovore. Novci su se i dalje trošili na ispijanje cuga sa prijateljima i opijanja. I to je bio tren kad sam ja digla ruke. Nakon dva mjeseca otišao je na još jedan ugovor. Ovaj put bez mog kvocanja, jer više stvarno nisam kvocala. Kada se vratio živjeli smo kao cimeri. A njemu je očito tako odgovaralo jer je imao cimericu koja baš za ništa ne prigovara, a on radi što hoće i kada hoće. Svašta je tu bilo. Neugodno mi je uopće o svemu tome i pričati sada.
Prije par mjeseci sjela sam kraj njega i rekla da nas dvije idemo. On je tipkao po mobitelu bez ikakve reakcije. Bez riječi i mimike lica. Ja sam opet ponovila, a on je rekao:

„Ok. Ti si tako odlučila.“

Plakala sam ko´ kišna godina jer je njemu stvarno bilo svejedno.

Moja princeza i ja već smo skoro godinu dana kod mojih.. Nikad mu neću braniti da viđa našu kćer. Evo i sada je kod njega. Fali mi, jer smo od rođenja skupa i nigdje nije bila bez mene, ali znam da je sretna kad je s tatom.

A njemu sam rekla da mi od njega ne treba ništa.. Niti novci, niti zajednička imovina … Ništa. Samo mir. Ljudi mi sa strane govore da nisam normalna, ali ja znam da je tako najispravnije. Nasa djevojčica je još mala.. Nema niti 4 godine i nadam se da sve ovo neće previše utjecati na nju, jer kako on kaže, ja sam ta koja je razorila nasu obitelj kad sam otišla.

Još sam mlada. Nemam niti 30 godina. Prije braka bili smo u vezi 3 godine i zaista sam mislila da ga dobro poznajem. Od te tri godine veze, osam je mjeseci proveo na brodu. Tada sam prvi puta nešto posumnjala. Pratila sam tragove i vjerovala svojoj ženskoj intuiciji. Saznala sam da je upoznao prijateljicu jedne svoje kolegice s broda. Iskopala sam sve to, a on je tvrdio kako među njima nikada nije bilo ničega. I nisam imala dokaze da je ičega bilo. To je bio period, sjećam ga se jako dobro, kada mi je glava govorila da trebamo prekinuti. Ali kako će puno žena reći, bila sam glupa, vjerovala sam mu!

Moj odnos sa njegovima je bio jako dobar sve dok nisam rodila. Onda je nekako postalo sve naporno. Moj je stav od početka bio da on i ja odgajamo svoje dijete bez obzira na moje i njegove. Ali, kako je on meni u nekoliko navrata rekao da želim posvađati njega i njegovu mamu, ja sam prestala prigovarati, a njoj sam otvoreno počela govoriti što mi smeta, pogotovo jer sam većinu vremena provodila sama sa njom.

A onda je došlo vrijeme jaslica. Nas dvoje smo se dogovorili da će malena ići u jaslice što je njegova mama jako loše prihvatila. Mjesecima je vadila razno razne članke i priče kako djecu u jaslicama vežu za krevetić i da ih zanemaruju. Svašta. Uglavnom, sa njegovima su stalno bila neka podbadanja što on od strane mojih nije nikada doživio. A da ne govorim o prigovorima zašto ja idem kod svojih u nedjelju, ako sam bila u srijedu?! Stalno neka predbacivanja i kvocanja.

Po meni je najveći problem bio taj što on ulaskom u brak nije ostavio svoju mamu. Ona ga je prvih par mjeseci budila svako jutro na posao. Jedinac je, ali opet, malo too much! Dva mjeseca nakon sto smo se oženili njih dvoje su mi kroz smijeh rekli da je moj muž prije svadbe u kafiću potrošio hrpe novca u kladionici. U jednoj noći nabio dug od 10.000 kuna i to u samo sat vremena, što mu je naravno, mama dala da podmiri. I tako je on znao da je ona tu za njega bez obzira na sve; bio on kriv i odgovoran ili ne.

Otac mu je više bio po strani, on većinu toga nije niti znao. Priča za njega kad sam otišla bila je da je pravi razlog mog odlaska taj što njegov otac nije htio prepisati kuću na nas. A to apsolutno nema nikakve veze s našim raspadom braka niti je bilo priče o tome!
Uglavnom, i ranije su ljudi oko nas počeli primjećivati da kod nas nešto ne valja, pa kako je naša curica rasla počela su pitanja kad će drugo. Ja sam uvijek šutjela,  a onda mi je počeo pucat film. I na svako takvo pitanje bih odgovorila da više nećemo imati vise djece. Svi koji su me poznavali znali su da obožavam djecu i da nikad ne bi ostala samo na jednom djetetu.

Mislim da ljudima sa strane nije bilo teško primijetiti kako naš brak nije konzumiran niti valjan.

Grozno mi sve ovo zvuči, ali znam da ima masu žena koje žive u ovakvim situacijama.

Mene je pokretala i držala misao kako sam još uvijek mlada i kako ne želim da jednog dana moja kćer stvori sliku od toga što smo mi imali i pomisli kako je „to“ normalan odnos između dvoje ljudi koji se „vole“. Ne komuniciranje danima. Ignoriranje.

I sad, kada sve ovo gledam unazad, mislim kako njemu ovako najviše i paše. Svjestan je on što je imao i što više nema, ali mislim da mu je najgore što je slika o njemu „savršenom“ sada narušena. Sjećam se našeg prvog Božića kad smo se spremali mojima na ručak i nešto smo se na putu do njih posvađali. Ja sam u autu plakala, a kad smo došli već blizu on je onako živčano stao i rekao: “Šta ćeš sada plakati samo da te tvoji vide?!”
On danas negira sve to, kao da sam živjela s nekim drugim a ne s njim. I ja vidim da nema promjene. Da se ništa apsolutno nije promijenilo na bolje..
Čak mi je nedavno, kad sam rekla da malenu ne bih pustila još da prespava kod njega, jer on je nikada nije stavio u krevet niti se ikada probudio zbog nje. Samo želim biti sigurna da sama može otići na wc ili tražit što joj treba. On je na to poludio i  rekao da mi neće potpisati papre te da on vjeruje samo svojoj majci. I ja znam da tu ne mogu ama baš ništa. S time se ne mogu boriti.

On dijete viđa po dogovoru. I vikendom jedan dan. Rekla sam da se možemo sve dogovarati i ako smo se mi rastali – nije se ona rastala od tate. Vidim da joj je lijepo s njim i sretna je. Nadam se da ću i ja jednog dana biti kraljica kao i ti sa svojom, sada već velikom curkom!

Uh.. Jedino, za razliku od tvoje situacije i razvoda, je ta što moj bivši muž tvrdi da on mene nikada nije prevario. Možeš to vjerovati? A ja nemam vidljiv dokaz, a iskreno vise mi niti nije bitno. A odgovor na pitanje zašto nikada nije htio imati sex sa mnom ne daje. Na to pitanje je nijem.

Prestrašno za moje samopouzdanje!

Jedna meni jako važna osoba u životu, moja najbolja prijateljica od djetinjstva, bila je uz mene u najgorim periodima. Satima smo pričale na telefon, skoro svaku noć. Ona me tješila i slušala moje priče od prvog dana otkad smo se oženili ( i prije, ali tad smo stvorile još posebniji odnos).  Bila je realna. Govorila mi neka probam sve a bila je jedina osoba koja je znala apsolutno svaki moj dan. Ponekad me spuštala na zemlju, jer nisam bila realna u nekim situacijama. Pomogla mi da ostanem glavom iznad površine kad mi je samopouzdanje zbog njegovog odbijanja bilo toliko nisko da niti samu sebe nisam poznavala. I na tome ću joj uvijek biti zahvalna, jer bez nje, mislim da bih završila u nekoj ustanovi.

Hvala ti na tvojim životnim pričama i tekstovima kojima nas sve nadahnjuješ i ohrabruješ!”

Čitateljica 

Ovo se zove odgovornost, a i ogromna čast! Dobiti ovakvu iskrenu komunikaciju od osobe koju uopće ne poznajem je nešto posebno. Zaista se osjećam počašćeno i posebno. Hvala ti što si imala povjerenja u mene. Fakat si me dirnula svojom pričom.

Pretužna je ova tvoja priča,  znaš?! Želim ti reći da si donijela najbolju moguću odluku što si se makla iz te kuće, od osobe s kojim si bila u braku i iz cijele te situacije, jer, da se nisi makla, za koju godinu – dvije tebe, tebe više ne bi bilo! Vjeruj mi. Pojelo bi te to sve! Samljelo i progutalo!

Tvoj dragi ex mužić je osoba s ogromnim problemom i ti mu ne možeš pomoći. I on te nije volio – moram ti biti brutalno iskrena. Ovako kako se on ponašao prema tebi, ne bi se nitko normalan ponašao. On te jednostavno nije volio. Zaglavio je s tobom, dobio dijete. Bila si mu teret. Nije to imao u planu: niti brak s tobom, niti dijete!  Odbijao je prihvatiti tu odgovornost i tako se cijelo vrijeme ponašao. Njega je baš boljela briga za tebe i sve oko tebe.

Iskreno, još iskrenije … on nije bio bez seksa, vjeruj mi draga moja! Tebi je uskratio intimnost, a on je imao partnericu na brodu s kojom je muljao godinama. Kolegica s posla. Čak se ne bih niti iznenadila da ona uopće niti nije znala za tebe i dijete. Tko zna što je njoj ispričao i servirao?!

Ali to sada više uopće nije niti važno. Najvažnije je da si se ti spasila. A spasila si se i iskoristi tu priliku najbolje moguće za sebe! Posveti se sebi i maloj. Uživaj u sitnicama i lijepim trenucima. Cijeli je život još pred tobom! Iskreno se nadam da ćeš naći čovjeka koji će cijeniti sve tvoje kvalitete i s kojim ćeš imati obitelj kakvu priželjkuješ. Jer ovo što si imala do sada nije bila niti ljubav, niti obitelj! Ovo je bio pakao! Ovako se, bez emocija i ikakve ljudskosti, ne ponaša niti prema životinjama lutalicama. Ovako se ne  ponaša nitko tko u grudima nosi srce! Ovo je bilo jako surovo za tebe i užasno mi je žao što si to prošla. Nitko, ali nitko ne zaslužuje takav život!

Sada imaš priliku za veliki zaokret u životu. Već si na dobrom putu. Zato, odmakni se od prošlosti i uživaj u svom miru i životu! Želim ti svu sreću – zaslužuješ je mila!

Vaša Pink Pen!

• Tekst uredila i pripremila: Ivana Grabar
• Foto naslovnice: Josip Čekada

SVE KOLUMNE AUTORICE – OVDJE 

Kontakt:

• Mail: ivana@pinkpen.com.hr
• FB stranica: PINK PEN IVANA GRABAR