Pismo svim ljubavnicama
U zadnje vrijeme sve češće mi se javljaju žene koje su u kombinaciji s oženjenim muškarcima. Moram vam reći da su te njihove ispovijesti vrlo, vrlo emotivne. Svaka me, na početku svoje ispovijesti, zamoli „da se ne ljutim na nju i da je slobodno „operem“ jer je zaslužila.“ Znaju one sve, kuže. Pa nisu glupe ako su ljubavnice… Dapače, to su vrlo posložene i samostalne žene, situirane, inteligentne, lijepe svaka na svoj način, neovisne … Samo su malčice emotivno rasute. O da, pročitale su one moje kolumne na temu veza s oženjenima i svih mogućih mojih priča na teme ljubavnica… I znaju koliko to prezirem, i znaju da sam bila u takvoj priči, samo s druge strane: bila sam žena koju je suprug godinama varao i lagao, živio paralelni život … Bila sam žena čiji je muž imao dugogodišnju ljubavnicu! Bila sam, da i doktorirala sam na tom slučaju! I znaju te moje čitateljice-ljubavnice da sam se zbog jedne takve, njima slične, razvela. I znaju da sam zbog svoje emotivne boli i razočaranja dva puta završila u bolnici… Znaju koji sam pakao prošla.. Sve znaju. Zato mi se ispričavaju kada počinju svoju priču. Ali ne samo zato… Neugodno je i njima. Osjećaju se jadno i bezvrijedno. Nemaju se baš čime pohvaliti, jer to što rade nikako nije lijepo, a bogme niti dobro kako za njih, tako i za sve one ljude koji su oko njih. A takvih je ljudi puno… O da.
Nećete vjerovati, ali priče tih žena su identične. Razlikuju se u nijansama. Sve se one svjesno nalaze u vezama koje su zabranjene. Sve se one skrivaju i potajice nalaze s tim svojim oženjenim muškarcima na „tajnim mjestima“, poslovnim putovanjima… Sve one poštuju njihova pravila u toj vezi, jer jebiga, on je oženjen i „ne bi bilo u redu“ da ga netko vidi negdje s njom. S kime? Pa, S NJOM – LJUBAVNICOM! Ni jedna vam to neće priznati da je TO: ljubavnica! Jeste drage moje, ljubavnice ste.
Vaše priče koje mi pričate ja već znam. Ne zato što sam vidovita ili previše inteligentna, već zato što sam ih nebrojeno puta čula, a bogme i proživjela „iz unutra“. Jednostavno znam kako će to završiti. I ponekada vam dignem živac, razljutim vas – ali i zamislim. Moji vam tekstovi ne daju mira. Moji vas tekstovi potiču na razmišljanje.
Postaviti ću vam par pitanja:
Kako se osjećate kada ode od vas svojoj kući, ženi i djeci? Kako se osjećate noćima sama u svojoj postelji znajući da je on u postelji sa svojom ženom? Kako se osjećate nedjeljama i blagdanima sama za stolom, dok je on okružen sa svojom obitelji? Kako se osjećate gledajući druge parove dok se šeću držeći se za ruke?
S njim ste proveli godine i godine, a ustvari ga uopće nemate kao pravog partnera. Potpuno ste svjesni situacije i činjenice kako ga nikada nećete imati samo za sebe, jer i vi znate kako se on se ne može razvesti niti napustiti svoju obitelj sada… Niti iduće godine… A možda to neće učiniti godinama. Možda nikada. Svjesne ste kako ova veza nije dobra za vas. I nije. Jer ste u ovoj priči upravo vi ta osoba koja je uskraćena za većinu lijepih stvari koje život nosi. Uz njega imate „to nešto“ i to povremeno, ukradeno – ali nemate sve i od njega to nećete nikada niti dobiti. Jeste li svjesne toga?
Ali, vi ga volite.. Koga volite? Tuđeg muža, oca… Vi čekate da se kod njega sve posloži kako bi mogao biti samo vaš? Hm… S vama je varao svoju ženu… Jeste li sigurne da isto ne bi napravio i vama? Jeste li sigurne da vam do sada to već nije napravio? Prvi put je najteže prevariti, kasnije je to puno lakše.
Zapitajte se želite li ostatak života živjeti tako kako ga živite sada, a živite ga sama, bez partnera. On na jednom kraju, vi na drugome. On sa svojom obitelji, a vi sama. Jeste li spremni dati još 5 ili više godina svog života na povremene trenutke ljubavi i skrivanja u Vašem stanu, bez javnog pojavljivanja, druženja sa zajedničkim prijateljima, bez zajedničkih ljetovanja, pa čak i bez prava da ga nazovete na telefon kada vam dođe želja samo da mu čujete glas … Ili smatrate kako i vi imate pravo na muškarca koji će biti samo vaš u svim onim situacijama koje život nosi.
Znam da Vam sada moje riječi zvuče užasno, možda čak i pomalo grubo, međutim ne želim vas niti povrijediti niti biti gruba! Želim vas osvijestiti!
U cijeloj situaciji morate misliti na sebe! Koliko god sad moje riječi boljele, iz srca su! Želim vas ošamariti preko ovog ekrana i trgnuti vas. Čiji život živite? Kakav život živite? Kakav je osjećaj biti druga?
Ona, njegova žena je rospija, jel´da? S njom nema ništa – samo djeca ih vežu, krediti za stan, familija… Čak niti ne spavaju skupa, zar ne? Samo se svađaju i trpi je godinama.. On uopće ne zna kako se uvalio u taj brak! Ona je baš grozna osoba. Sve znam, i ja sam bila isto to.
Vjerujte mi, da vam priđe muškarac koji je u braku i kaže kako bi s vama samo povremeni seks, jer mu doma fali adrenalina i vatrometa, kako bi vas viđao onda kada može – jer ima familiju i ljubomornu ženu – što biste mu rekle?
Poslale biste ga u tri vražje matere i rekle neka ide doma svojoj ženici, zar ne? Ovako on ima priču. Ovako svaki od njih ima istu priču… I vjerujte mi, sve te priče su manje više iste. I svi se oni godinama razvode i sa svojim ženama nemaju ništa. Žive kao brat i sestra, u najmanju ruku. Poznata priča? A vi znate isključivo onu priču koju vam on ispriča, drage moje, a samo njih dvoje znaju što se događa u njihova četiri zida i u njihovoj postelji. I dalje mu vjerujete?
Poslušajte me: nemojte se toliko srozati u životu. Zaslužujete bolje i više od biti druga! Potrošiti ćete najbolje godine života na muškarca koji možda nikada neće biti vaš. Malo je onih muškaraca koji su se zbog ljubavnice razveli i s njom živjeli sretno do kraja života. Vjerujte mi, malo. Karma je zajebana. Još stignete sve ispraviti, ako se maknete na vrijeme… inače ćete cijeli život nositi zvončić oko vrata.
Zapamtite: vrijeme (na žalost ili na sreću) liječi sve! Ovo nije isfucana, stara fraza – zaista je tako! Fakat liječi! I koliko god bude teško, vremenom će prestati boljeti. A vi ćete jednoga dana biti ponosni na svoju odluku, znat ćete da ste ispravno odlučili, da niste razorili ničiji brak, da niste ostavili uplakano dijete kojemu nedostaje otac i da niste gradili vlastitu sreću na tuđoj nesreći.
Stoga Vam savjetujem da se sada pogledate u zrcalo. Što vidite?! Jeste li zaista sretne u takvoj vezi? Da li vaše okice iskre „onim“ sjajem ili su tužne? …. Ha? Porazgovarajte same sa sobom. Otvorite svoje srce! Napokon budite iskreni prema sami sabi. Što želite? Odvagnite i odlučite što želite! Zamislite se za par godina u budućnosti…… A godine će proletjeti, okrenuti ćete se iza sebe… Mogli ste imati djevojčicu koja već ide u školu.. Mogli ste imati svoju obitelj, dom, prijatelje s kojima slavite rođendane, blagdane, roštiljate vikendom…
A što vi imate?
Za par godina biti ćete žena blizu 40-te i nadalje nečija dojebnica. Nemojte se uvrijediti, ružno zvuči, ali vi to i jeste: samo to. Živjeti ćete, kao i sada, za nekoliko sati sreće u tjednu. Tih nekoliko ukradenih sati trenutno vas ispunjavaju, a ostatak? Ostatak provodite same… Da li zaista želite takav život? Želite li do kraja života biti „trenutno sretne“, a u konačnici usamljene i uplakane jer on ne može biti vaš? Jeste li svjesni čega se sve u životu odričete i koju žrtvu pridonosite? Jeste li svjesni kako još uvijek stignete zasnovati vlastitu obitelj i uživati u životu i svemu onome što život nosi?!
Zar zaista baš želite platiti toliko visoku cijenu jer je život sad i ovdje bez obzira što će biti sutra i što će biti s vama?
Za sve vas koje mislite, čitajući ovo, kako nisam u pravu i kako je sadašnja ljubav prema oženjenom muškarcu vrijedna tolike žrtve, isključivo vaše žrtve, vašeg odricanja i vaše samoće, podređivanja vlastitog života muškarcu (koji je by the way tuđi muškarac ), vašeg iščekivanja kada će i hoće li doći, spavanja same u postelji i vaših uplakanih jastuka – onda vam iskreno želim svu sreću u (nastavku) plaćanja visokih cijena u godinama koje su pred vama. To je ipak Vaš život za kojeg sami pišete scenarij.
Za sve vas otale, koje ste shvatile poruku i „čule“ me, imam samo jedno: Naprijed! Možete vi to! Uzmite napokon te uzde vlastitog života u svoje ruke! Zaslužujete bolje i više od biti druga!
Autor: IVANA GRABAR
- Foto naslovnice: Maja Stevanović
Nitko nikog ne vara, svatko traži ono što mu nedostaje. Muž nije vlasništvo žene ni žena muškarca. Ispunjena osoba ne traži dalje. Lako je tražiti krivicu u drugom ali bolji rezultat postižemo uzimajući odgovornost na sebe.
Slažem se s ovim da ispunjena osoba ne traži dalje…
Bravo Ivana!
Predivno napisano. Nažalost, iz vlastitog iskustva znam da ih je malo koje će se zbog realnosti odreći ljubavnika. Isto tako ih je malo koje nastavljaju tu vezu iz ljubavi. Ako se ne radi o navici, u većini slučajeva, se radi o komociji, materijalnoj dobiti, odnosno (kako narod uvriježeno kaže) o sponzorstvu. U većini slučajeva te ljubavnice su sponzoruše, koje su uz ljubavnika navikle na lagodan život. Možda bi zbog realnosti i raskinule tu vezu, ali koči ih strah od gubitka tog sponzorstva, pa nastavljaju dalje, i upadaju sve dublje u svoju mrežu. Kada uspiju u svom naumu i dobiju tog sponzora samo za sebe, tek onda budu svjesne što su si navukle na vrat, ali tada je prekasno, jer budu potpuno ulovljene u svoju mrežu. Lijepo je bilo dok su ga imale samo za dobivanje nježnosti i raznih poklončića, ali sada su dobile cijeli paket. Sada mu treba čistiti, prati, kuhati….. Postaju umorne, i nemaju više uvijek volje za njegove erotske maštarije. On to ne može shvatiti. Pa, pobogu, odrekao se obitelji zbog nje, a ona ga se usudi odbiti!? I onda njen macho ponovno krene u ribolov, u potrazi za novom i neistrošenom ribicom 😄, a ona zbog straha od budućnost, a i zbog srama što je sama razorila jednu obitelj, nastavi živjeti u tom kaosu, sve dok neka druga ne uspije u svom naumu.
Meni je na trenutke čak bilo i žao sponzoruše bivšeg supruga, pa sam je jednom prilikom i upozorila što je najvjerojatnije čeka. Bezobrazno i pobjedonosno mi se nasmijala u lice. Bez obzira na to, kada danas vidim da su se ostvarile sve moje slutnje, ne mogu se naslađivati njenoj nevolji, njenom životu u prevari i laži.
Ksenija i vi ste jako lijepo opisali ono što ste htjela reći i ja vas kristalno shvaćam. Možda je ovo tema za jednu od idućih kolumni 😉 A što se tiče zatvaranja kruga… Da.. krug se uvijek zatvori. I drago mi je da se ne naslađujete njenoj nevolji. Svatko plaća svoj ceh. R1 dolazi odozgo 😉
Bilo je veoma tesko i bolno procitati vas clanak, upravo zbog toga sto je svaka rec istinita. Evo, ja priznajem, do neki dan sam igrala ulogu ljubavnice. Svog verenika sam ostavila da bih bila sa covekom koji je imao decu sa drugom zenom sa kojom nije bio u braku, koja je zivela u drugoj drzavi. Po njegovog proci, on je morao da je dovede ovde gde mi zivimo zbog dece, naravno. Saznajem da se njome ozenio meni iza ledja i da zive zajedno, opet zbog dece, naravno. Posle je pricao upravo ovo sve sto ste naveli, kako je ne voli, kako tu nema ljubavi, samo brak zbog dece i da zeli nju da ostavi i preseli se da zivi sa mnom. Neki dan nalazim sliku sa njihove svadbe. Mogu samo da kazem da na slici nema ni tracka od onoga o cemu je govorio. Dakle, sve ove price koje pominjete sam cula, natopila jastuke i jastuke suzama, spavala sama mesecima, zrtvovala svoju buducnost, verovala i ispala velika budala. Podrzavam svaku vasu rec i mogu samo da porucim drugim devojkama ukoliko se nadju u slicnoj situaciji, BEZITE GLAVOM BEZ OBZIRA! Niko nije vredan vaseg zivota i vasih suza. Hvala vam za “samar”. 😉