Kada me pitaju kako sam, moj najdraži odgovor je JEBENISSIMO. Jebeno i benissimo. Jebeno i dobro. Jebeno dobro. Može se koristiti za bilo koju situaciju. I kada ti je jebeno loše i kada ti je jebeno dobro. I to je sve što kurjoži ispitivači o mom prihofizičkom stanju trebaju znati. Jebenissimo. (Bravo Martina, tekst prepun psovki je pokazatelj super odličnog, ultra domišljatog i veoma originalnog stila pisanja!)

Za ovu našu staru 2016. godinu možemo reći da je bila jebenissima – dobro ili loše. Ne kužim zašto svi po njoj samo pljuju. Godina kao i svaka druga. Bila ti je jebenissima, kako god okreneš. Ako nosiš kafe šefovima po cijele dan, šutiš, radiš i čekaš zakašnjele milodare, kužim zašto je hejtaš. Zašto ti je loše jebenissima. Ako skupljaš plastičnih 50 lipa, vjerojatno je ista kao i lanjska. I najvjerojatnije ista kao i ova što dolazi. Vjerojatno je, nažalost, tako. Jer se za tebe nitko ne zalaže. Sve dok ne dođu neki izbori na red. Ako uspješno vrtiš novčanice po vešmašinki, bila ti je plodna kao i svaka druga. I ako ne znaš što je kontracepcija. Onda ti je isto bila  mrvicu plodna godina. Htio ti to ili ne. Sve je relativno, pa tako i kvaliteta 2016. godine.  Ako si neka poznata faca i još uvijek si među živima, onda ti je ova godina jako dobro prošla.  (Crnjak Martina, crni crnjak!).

Ako su pak tebe i tvoju miju miju, liju liju, ciju ciju torbicu uslikali i okačili na sošal netvork kao ikonu stila, to je godina koju ćeš pamtiti. Mene nitko nikada nije uslikao u kontekstu stila pa se ne žalim da mi je godina gnjila. Eventualno za maškare. A ni onda se baš ne trse pretjerano oko mene i mog maškaranog stila. Hešteg #jebatga.

No, zgrtao ti miljone opranog…veša, kitila se ti sa miju miju torbicama ili pljuvao ti šefu u  kavu, jedna stvar koja nam definitivno može obilježiti godinu kao dobru ili lošu jest seks. Jebenissimo dobru ili jebenissimo lošu. Ovisno o tome kakav je bio. I da li je uopće postojao.

Međutim, ovo je fina kolumna i mi ovdje nećemo pričati o seksu. Jer to nije prirodno. To nije pristojno. Nije primjereno jednoj dami. Jer bi to bilo škandalozno. Jer je seks isključivo rezerviran za supružničku sobu. I svi smo toga svjesni. I svi se redom čuvamo za brak. Svi ushićeno čekamo prvu bračnu noć da provjerimo kakav paket smo taj dan potpisali. Oh, uzbuđenja li.

Zato ćemo radije pričati o bojankama za odrasle.

Svi mi volimo bojati. Ili barem većina nas. Svi mi imamo bojanke ili bojice. Nemoš imat oboje. U velikoj većini slučajeva. Ali jedno od toga sigurno imaš. Povremeno, redovito ili pak pretjerano koristiš svoje bojice. Il’ svoju bojanku. Valjda.

Postoji nekoliko stvari, radnji i pojava koje nam mogu uljepšati dan, mjesec, godinu, desetljeće. Dobro pojest, dobro popit i dobro se poo..bojati. Kada si gladan jedeš. Žedan piješ. Ili ločeš. Svakome na volju. Tko sam ja da si sudim. Kada si željan, kada te svrbi, kada te preplavi kreativna energija…pofarbaš se. U protivnome postaneš isfrustriran jer ti je život monoton. Jer mu kronično fali boja. Kada se želiš seksati, s druge strane, čekaš na brak, ofkors. Zato se rađe vratimo ponovno na bojanke za odrasle.

Ima svakakvih bojanki i isto tako svakakvih bojica. Najbitnija stvar kod bojanja jest da su bojanke uvijek na pravilan način otvorene, a bojice dobro našiljene. Zatim, poželjno je držati se  unutar crta, ali i znati odabrati krucijalan trenutak kada bojicom preći preko crte. Postati inovativni. Biti pravi koloristički anarhisti. Napraviti pravo prafcato kolorističko remek-djelo.

Sve ostalo kod bojanki za odrasle je veoma slično principu hranjenja. Divno je pojesti nešto fino, zdravo i organizmu prijeko potrebno. Nešto što ti izmami osmjeh na lice. Zalogaj koji te razveseli.  Ako je hrana gnjila i trula, prepuna onih slova E, ne da njoj se, boli je/ga glava, naravno da je nećeš pretjerano dugo trpjeti. Naći ćeš si bolju hranu. Frišku. Kvalitetnu. Šarenu. Zdravu. Koja ima smisla. Koja te usrećuje. Na koju nisi intolerantan ili nedobog alergičan. Koja je toliko neodoljiva da ćeš je morati smazati. Hranu koja ne izaziva sama sebi glavobolje. Hranu koja ti ne opći spolno sa mozgom. Jer ako ne jedeš redovito, postat ćeš depresivno stvorenjce. Razboljet ćeš se. Ako jedeš pokvarenu, tuđu, nezdravu, bezvoljnu hranu, završit ćeš u govnima.

Isto tako je jako lijepo i zgodno koristiti samo vlastite bojice. Ne posuđivati, prčkati i igrati se, mučki iza leđa, sa bojicama koje ide u paketu sa nekom drugom bojankom. Ili pak svojom bojicom mlatiti i šarati tuđe stranice, ispunjavati tuđe crteže, ispisivati tuđe stranice,  dok te tvoja bojanka strpljivo doma čeka. Čeka u želji da njene krugove i kvadratiće ispuniš bojom.

Nema nikakvog smisla niti vlastitu bojanku držati stalno otvorenu za javnost. Ako dopustiš da tamo neka nebitna bojica dođe potegnuti dvije, tri dosadne crte po tvom papiru, džaba energije, vremena i potrošenog papira. Džaba ste krečili.

Kao i kod fine hrane i dobre kapljice, kvalitetu treba potražiti. Na nju nekad treba i čekati. Ponekad ćemo biti i malo duže na suhome što se kolora tiče. Ali bolje dočekati Faber Castell il’ Giotto nego se zajebavati sa miljon kineskih kemijskih koje pucaju pod pritiskom i puštaju boju posvuda. Pa ti onda papir bude prepun mrlja od tinte. Koje nemoš skinut nit s razrjeđivačem. Takva pisala ti samo daju nepotrebog posla.

U redu je i svako toliko uputiti svoje bojice na koji način želite da vam bojanke budu pobojane. Do crte, preko crte, u istom tonu ili svaka u drugom stilu. Ali ako bojica ne kuži penisa, opet ste džaba krečili. Isto je i za bojanke. Ne možete samo ležati otvorene i četati da bojice pucaju u sridu. Da pogode svaku vašu liniju, svaki vaš zavoj, svaki trokutić, piramidicu  i stožac. Sve je stvar dogovora, govora, prakse, međusobnog bojanja i prvenstveno naglaska na kvaliteti izabranog materijala. Kinezi ne prolaze baš najbolje kada su u pitanju bojice. Za sve ostalo tu je Ibej.

Ali, očekivati da će se samo tvoja bojica šiljiti i šiljiti i šiljiti je glupost. Ili pak, s druge strane, da će se samo tvoja bojanka ispunjavati bojom, bez da uzvratiš uslugu je isto kao da sjedneš sa svojom boljom ili lošijom polovicom u restoran i samo jedan od vas dvoje naruči hranu. Samo jedan od vas  pojede tu hranu. I onda onaj drugi, koji je ostao na suhom i gladnom teritoriju, mora platiti hranu koju nije okusio. Zato su bojanke za odrasle odličan hobi ukoliko ne poznaju sebičnost. Ako je vaša bojanka tužna, monotona, prazna i šupljikavo  obrađena, vrijeme je za nove bojice. Ako je pak vaša bojica stalno loše našiljena i nema platna po kojem bi pokazala svu ljepotu svojih boja, ima drugih papira koje će znati cijeniti tvoju kreativnost.

Ako ti se nekim čudnim čudom ne sviđa bojanje, nemoj se bojati. Pusti nas ostale kreativce da uživamo u stvaralaštvu. Jer bojanje je oduvijek prisutno. Još od vremena špiljske arhitekture. Prirodno je, lijepo i bez njega ne bi bilo svih onih remek-djela koje stvaramo već milijunima godina. Ako mi ne vjeruje, pitaj špiljske ljude. Bojanje, bojice i bojanke ne bi trebale biti bauk, sramota, problem. Pusti me da živim u svom šarenom svijetu, ti budi u svojih 50 nijansi sive.

Zato vam, svim svojim koloristički nastrojenim srcem, želim da nova godina bude JEBENISSIMA! U najljepšem, najšarenijem i najkvalitetnijem smislu, stilu i načinu.

Da ste uvijek hedonistički nastrojeni. Da cijenite dobru hranu, dobro piće i kvalitetno bojanje. Da birate kvalitetne bojice. I bojanke sa izdržljivim papirom.  Da budete uvijek lijepo, šaroliko i sretno ofarbani. Da su vaše olovke uvijek spremne, bojanke uvijek kvalitetno obojane i da konačno prihvatimo činjenicu kako su bojanke za odrasle odličan hobi. Zdrav sport. Da to prestane biti bauk. Grijeh. Tabu. Treba njegovati taj hobi, ali treba i znati kada, kako i sa kime se upustiti u stvaralaštvo.

Jer jedino pravilnom i pravovremenom edukacijom će bojanje, bojanke i bojice postati lijepa i normalna stvar. Tek kada nas i našu mladučad naučimo kako je farbanje bitna, zdrava, intimna, individualna i jako šarolika pojava i radnja, moći ćemo živjeti bez bacanja novca na nepotrebne referendume. Bez trošenja energije na rasprave o posljedicama neodgovornog bojanja naših bojanki i razbacivanja sa bojicama. Jer ćemo edukacijom spriječiti neželjene posljedice farbanja. I nećemo morati slušati baljezganja o razdvajanju bojica i bojanki u zasebne škole.

Zato svim bojicama i bojankama želim da 2017. godina bude što manje sebična, što manje licemjerna i zadrta i što više obavijena lijepim, kvalitetnim, pozitivnim i veselim bojama. Jer, kako kažu nešto iskusnije i vremešnije umjetnice i umjetnici, treba se na vrijeme farbati, dok nas ne sustignu „sijede“ godine. Jednog dana će nam bojice otupiti, bojanke će nam se do kraja popuniti i pohabati, a mi ćemo se samo prisjećati svih tih naših mladenačkih boja i nijansi. Da li će to biti 50 nijansi sivila il’ šarenila, ic ap tu ju!

P.S. Ovog puta sam se raspisala o umjetnosti. Drugi puta ću, kako bih opravdala ime vlastitih kolumni, probati pisati o seksu. Ako me ne bude bilo sram.

Vaša Kinki

Autor: MARTINA KINKELA

Kontakt: KINKI MONOLOZI