Ozbiljan korak u vezi je zajednički život. Dakle, kada par odluči živjeti skupa eeee, to je već ozbiljna veza i ozbiljan korak!  Definitivno nije zajebancija.

Pristaša sam toga da svaki par, prije nego li se odluči na još jedan korak dalje (čitaj brak), definitivno treba živjeti zajedno. Po meni je to i više nego poželjno i normalno.
Jedno je kada partnera viđaš na par sati dnevno, a nešto sasvim drugo kada živiš s njim od 0 – 24 i gledaš ga u svim „onim“ životnim fazama: I kad se probudi, i kada je loše volje…i kada je nervozan…i kada mu se nešto ne da, i gdje ostavlja čarape, i hrče li, pusti li vodu kad piša, ostavi li dignutu zahodsku dasku, vrti li se po krevetu dok spava, kakav je u kuhinji itd..itd…  Kroz zajednički život primjećujemo partnerove navike koje inače nikada ne bi primjetili. Zapamtite to! Zajednički život definitivno je generalna proba za korak dalje!

Lijepo je živjeti s osobom koju voliš. Zaista je! Lijepo je provoditi sve svoje slobodno vrijeme s nekim dragim u istom prostoru. Lijegati i buditi se skupa. Jesti skupa. Voditi domaćinstvo i doživjeti život onakvim kakav je zaista i to u dvoje. Potpisujem – definitivno. Radila sam to u više navrata u životu i vrijedilo je!
No međutim… kod odluke za zajedničkim životom treba voditi računa o, možda malim i logičnim, ali jako bitnim detaljima. Kada ljubav i „korak dalje“ u toj ljubavi poremeti pamet – molim vas da vodite računa o nekim stvarima o kojima ću danas pisati. Molim vas, spremite se, nisu baš ugodne.

Ja, recimo, nikada prije nisam razmišljala o tome, dok mi prije par godina prijateljica nije doživjela ljubavni brodolom. Ne samo što je doživjela ljubavni brodolom dugogdišnje veze, koja je trebala biti okrunjena brakom – sve su već bili isplanirali – nego je taj njen brodolom vukao posljedice godinama.. Vukao je kredit.

Moja prijateljica bila je u zaista dobroj i kvalitetnoj vezi. Zaručili su se i bilo je logično da napokon i žive skupa. I ovako je ona često boravila kod njega, prespavala, jela, odlazila na posao od njega… Pola odjeće joj je bilo kod njega, a pola doma. Odlučili su da počnu i službeno živjeti skupa. Međutim, nisu mogli živjeti skupa u njegovoj sobici obiteljske kuće, pa su odlučili urediti kat te iste obiteljske kuće samo za njih dvoje!

„Vauuu!! Imati ćemo vlastiti stan!! Sve imamo: zidove, podove, krov nad glavom, samo trebamo unutra urediti onako kako želimo! Stan je tu!“ – sjećam se kada mi je to rekla! Bila je sva ozarena i presretna i ja skupa s njom!

Kako je stan bio na katu kuće njegovih roditelja trebalo je dosta uložiti. Istina, stan je bio tu, ali taj stan imao je samo zidove, betonske podove i krov nad glavom. Taj stan na katu obiteljske kuće njegovih roditelja izgrađen je skupa s kućom, dok je on bio još dječarac i čuvao se „za jedan dan kada se on bude oženio“ – da ima svoj krov nad glavom. I doslovce je taj kat kuće bio samo to: KROV NAD GLAVOM!! U taj stan trebalo je uložiti sve!! Od zidova, podova, struje, keramike… A o namještaju i ostalim finesama da i ne govorim!  Ali, sve to skupa nije bilo važno! Najvažnije je bilo to što će oni imati nešto samo svoje! Svoj stan! Vrh vrhova! Lutrija u današnje vrijeme, šta ne?!

I na prvu cijeli taj projekt uređenja uopće nije bio sporan. Apsolutno nikakvih problema oko toga nije bilo. Pobogu, on radi, ona radi.. Digli su kredite i krenuli udarnički! Ne samo da su digli kredite za materijal i majstore, namještaj, kuhinju po mjeri, kućanske aparate itd., nego su se u tom stanu naradili krvnički. Svatko tko je prošao uređenje bilo kakvog interijera zna koliko to fizičkog rada iziskuje, živaca i odricanja…a pogotovo kada radiš nešto svoje – uf, daješ se cijeli u to! Ali, slatko je, jer sređuješ za sebe i svoj novi početak… ništa ti nije teško.

Za uređenje toga kata oboje su digli kredite. I to dobre iznose, jer je jel´ sve trebalo biti tip top. Radilo se, gradilo, žbukalo, pituralo, rušili se zidovi, pregrađivali i stavljali novi…knauf, struja…podovi laminati, keramika…kupaona…kuhinja..namještaj, lusteri, štekeri i sve ostale pizde materine koje ti trebaju kada kreneš u nešto takvo i niti ne sanjaš da postoji uopće! Ne ideš za tim dok ne kreneš u uređenje prostora i to od nule! Potrošilo se i više od kredita koje su digli! Ulupalo se para i para! Ali, stan se uredio vrhunski!

Sanjate li  kamo sada ova priča ide?! Ha?? Jok! Sigurna sam u to!

Nakon par mjeseci od završetka radova i useljenja njih dvoje su se počeli udaljavati. Hm… moja je frendica skužila da se on drugačije ponaša nego prije. Ta ljubav više nije bila ono što je bila. Nešto je falilo!! „Ono nešto!“ Sada kada su imali sve ono što su htjeli, govorim prvenstveno o zajedničkom životu, vlastitom stanu, planovima za vjenčanje… njih dvoje su se „ispuhali“ kao balončić. Pa, jebemti!!!

Neću dužiti…Uglavnom, on je u međuvremenu počeo muljati s curom iz društva. Često su svi iz tog društva bili skupa, čak pomagali jedni drugima u tom uređenju stana. Svi su bili ekipa od prije: rođendani, izlasci, ljetovanja… Jebiga, i sada im se desilo! Zatelebali se kao klinci!  Dok je ova moja bila zaokupljena oko majstora, pločica i špina, boja za zidove, namještaja i ostalih gluposti (jer je to logično – sve te to ispizdi kada nešto radiš i gradiš), uopće nije primijetila kako se ovaj njen „gubi“ u svemu tome. A tko bi i išao za time ili bilo što posumnjao. Čak ni meni ovakvoj „aždajici za prevare“, koja ima pipke na sve strane, takva glupost u toj situaciji uopće ne bi pala na pamet!
Ali, kada su se tenzije oko uređenja slegle… skužila je. Je. I nije bilo dobro. Čak joj je on to priznao sam. I htio je da prekinu.

Ahahahahahaaaaa! On je htio je da prekinu!!

I jesu. Prekinuli su. I u toj ljutnji, očaju, boli i svemu ona se vratila doma starcima. Sva uplakana i van sebe – jer su prekinuli i to zbog cure iz društva s kojom je i ona frendica – došla je doma s par kofera svojih stvari i nitko, ali nitko tih prvih par dana uopće nije vidio pravi problem završetka ove veze koji je tek kasnije isplivao na površinu. Jel vama što zvoni???

Moja je frendica izašla jako povrijeđena iz ove veze. I ne samo što je izašla povrijeđena, izašla je i s kreditom od nekoliko desetina tisuća kuna koji je digla za uređenje zajedničkog stana! Oooo da „zajedničkog stana“! I kada mu je rekla da joj isplati novac kojeg je uložila u uređenje stana, lijepo joj je odgovorio:

•    „Od kuda da ti dam novac i od kuda da te isplatim!?! I ja imam kredit, sama znaš. A love sa strane nemam. I to znaš! Sve sam ulupao u stan!“

Jel vam sada zvoni, ha?! Mislim da vam zvone sva zvona u glavi jer mene boli glava od zvonjave!
Ali, tu priči nije kraj… U taj isti stan, nakon svega mjesec dana (čak mislim da je to bilo i manje od mjesec dana, al´ hajd..), uselila se njegova nova cura s kojom se kasnije i oženio. Ahahaha jebem ti sve!! Španjolske sapunice su smijeh za sve ovo!
Moja je frendica ostala sama, povrijeđena, sjebana i s kreditom kojeg je godinama, ali godinama otplaćivala jer on nije imao para niti da joj pomogne u tom kreditu, a ona nije imala osnove da ga tuži i izvuče novac kojeg je uložila. A uložila ga je u TUĐE!

Stan je u kući njegovih roditelja, a kuća je na tatino ime. Ona i njen dragi nisu živjeli skupa niti bili u braku da bi imala prava na bilo kakvu isplatu uloženog novca. Zidove, podove, laminate i pločice, ugradbenu kuhinju i ostale pizdarije za koje je digla kredit i opremila stan nije mogla ponijeti sa sobom, nego ih je ostavila svom bivšem dragom i njegovoj novoj ljubavi, njegovim starcima i potomcima! A njoj je ostala gorčina u ustima i kredit. Slatko i ne!

Otplatila ga je – da je! I naučila jebenu lekciju! Oooo, bome je!

Nakon par godina od ove ružne epizode, već sam i zaboravila na sve to što se dogodilo  mojoj frendici, dolazi mi kolega i sav ushićen govori:

•    „Ej, ja i moja odlučili iz podstanarskog stana preseliti u svoj stan! Njeni imaju potkrovlje! Super kvadratura! Samo ga treba urediti! Dignut ću kredit, malo ću nešto raditi sam da uštedim za majstore, stari će mi pomoći i super!! Toliko koliko dajemo za podstanarski najam biti će mi rata za kredit! Super sam ovo smislio. Što kažeš, ha?!“

Ulovila sam se za glavu. Počela puhati i disati i na usta i na nos – ko´ nilski konj! Cijeli film od prije par godina prošao mi je kroz glavu!

Ispričala sam mu cijelu ovu nesretnu epizodu moje prijateljice, evo upravo ovako kao i vama u ovoj kolumni. U detalj…. U svaki jebeni detalj. I rekla sam mu:

„Nemoj to raditi stari moj! Ostani u podstanarskom stanu. Ulažeš u nešto što nije tvoje niti vaše nego od njenih staraca! Danas-sutra nek´ se raziđete izaći ćeš s gaćama na štapu iz tog stana i te kuće! Nemoj, preklinje te kolegica!! Znaš da te volim i da vam želim sve naj! Aj, pliz nemoj!“

Skoro se naljutio na mene. Čak smo se malo i sporječkali oko toga. Uvjeravao me kako on nije blesav kao moja prijateljica, kako se on i njegova cura vole, kako su već živjeli skupa itd..itd. Pustila sam ga neka radi što želi. I ovako sam mu se previše zabola u privatan život i intimu!

U toj firmi gdje smo radili skupa bila sam još koji mjesec. Otišla sam na drugo radno mjesto, a on i ja nismo se vidjeli godinama. Čak smo se malo i udaljili zbog tog kredita i svega, kojeg je on u konačnici podigao i uložio u stan. Tu i tamo bi malo bacila oko na fejsu da vidim kako je i što radi…i jednom prilikom sam ostala iznenađena kada sam skužila po fotkama da je na brodu! Otišao je na brod!! Fakat sam se iznenadila. I nešto mi je smrduckalo, ali nisam ga htjela ništa pitati, pisati niti ispitivati.

Čak sam mislila da su se oženili… pa je došla bebica…pa situacija u zemlji – zato brod i sve ostalo.

Sreli smo se igrom slučaja prošle godine…

Sjedila sam s frendicom na terasi Karoline. Ljeto na kraju. Lagani početak jeseni. Pile smo Aperol i čavrljale. I učini mi se da par stolova od nas čujem poznati glas. Pogledam… Ma, je li moguće! Je, on je! Legenda moja! Idem ga malo zajebavati: uzmem mobitel i zvrcnem ga! A on gleda u telefon, čudi se i javlja mi se.
„Okreni glavu, na desno…par stolova iza…. mašem ti, jebem te ćorava!“ – smijala sam se i mahala mu. Kada me je primjetio – lice mu se ozarilo. Ispričao se frendu, digao se i došao za naš stol.
Pričali smo satima. A na početku cijele priče rekao mi je: „Nije prošao dan, a da te se ne sjetim, koleginice!“

Uglavnom… digao je kredit za urediti taj stan. Kako mu stari ima građevinsku firmu – puno mu je pomogao. Radilo se po cijele dane i noći. Mjesecima. I sredili su taj stan. Uselili se. Živjeli su u tom stanu svega tjedan dana vjerovali ili ne! Počeli su se prepucavati, pa se uplela njena mama, pa su pale teške riječi … Pa su u tom prepucavanju pale i one riječi: „Pa, nećeš ti nas zajebavati u našoj kući!“ Opa la!!

Krenulo je i između njih dvoje: svakodnevno svađanje i svojatanje što je njeno, a što je njegovo, kako se ponaša u njenoj kući itd. I nije završilo dobro. Pokupio je svoje stvari i otišao doma svojima jer mu je pukao film.

Da… Otišao je doma, a ostao mu je – pogađate … Gorak okus u ustima i jebene rate kredita u kunama i to na nekoliko godina.

Otišao je na brod jer je brod bio jedini način da taj kredit redovno plaća. Ujedno, brod je bio i bijeg od sramote od onog kamo se doveo.

Prekinuli su zauvijek. Povrijedili se i razišli. Ona mu naravno nije imala od kuda isplatiti uloženi novac. Tražio je, naravno da je. Ali … popapala maca 🙂 Bio je lud!! Znači LUD!! Posijedio je.

Od kuda njoj stotine tisuće kuna?! Radi za plaćicu u nekoj firmi i grca u kreditu. Ali zato si je našla novog frajera koji živi skupa s njom, i to u stanu kojeg je on sredio. Neću zaboraviti njegove riječi:

„Kada samo pomislim da se tušira u mojoj tuš kabini i sere u moju wc školjku, dira moje špine, otvara i zatvara vrata koja sam ja platio – dođe mi da mu odšarafim glavu! I njemu i njoj! Ali nije on kriv siroče!! Njemu je pala žlica u med. Žlica koju sam mu ja kupio i servirao. Al´ neka grabi! Vratiti će im se kad-tad! Jebe mi se! Opremio sam bivšoj stan – neću više nikome – vjeruj mi! Trebao sam te poslušati. O kako sam te trebao poslušati!“

Zaključak: ulagati u tuđe i nije baš pametan potez….

Znam da nije lako prihvatiti ove riječi, pogotovo kada je ljubav u pitanju i  planovi za zajednički život …Ali budite normalni i oprezni! Pazite kakve odluke donosite. Danas jesmo, a sutra nismo! Ako se već selite k dragom, kupujte i uložite u ono što možete ponijeti sa sobom… vjerujte mi na riječ! A on i njegovi neka ulažu u zidove svoje kuće ili stana.

Čak i da ste u braku – neka mi potvrde pravnici – nemate prava u bračnoj stečevini na ništa ako ste ulagali u ono što nije na partnerovo ime. Vodite računa o tom!

Danas više ništa nije garancija: niti prsten na ruci, zakletva pred Bogom … dvoje ili troje djece… ništa vam više ne daje garanciju kako će ljubav trajati zauvijek. Mislite na sebe i cijenite se! Kako poštujete sebe – tako će vas poštivati i drugi!

„Pamet u glavu i dupe uza zid“ – rekla bi moja mama. Nadam se kako ste ipak nešto zapamtili iz današnje kolumne?! Sigurna sam kako ćete me se sjetiti kada budete planirali zajednički život!

Autor: IVANA GRABAR