Žene su superheroji! Što naume to i ostvare!

Ajme kada se sjetim same sebe unazad 15 – 20 godina, ne znam da li bih se smijala ili plakala! Dizala sam se ujutro u pet i pol i prije odlaska na posao obavljala bih na stotine stvari po kući. Radila sam od 08 do 16 h. Nakon posla trčala bih doma završiti ručak, poslije podne voziti malu na aktivnosti, a navečer, kad svi odu na spavanje, peglala bih, usisavala i brisala podove, prala robu, stavljala je da se suši…, pripremala odjeću za drugi dan, na pol kuhala što ćemo idući dan jesti… I tako svaki dan u krug. Na poslu sam se trudila uspjeti u karijeri i bome jesam. Dakle, imala sam odgovoran posao, doma dijete i muža (tada sam još bila u braku), te na tonu kućanskih obaveza. Ovo je klasik kakvog živi većina žena i većina ih se sada u ovome pronalazi 😉

Međutim, ja sam ponekada u tom klasiku malo i pretjerivala. Na svim sam poljima htjela bit NAJ – ne zato jer je to bio nekakav hit ili trend, nego sam to zaista htjela. Prije svega sam htjela biti NAJ mama, pa NAJ žena, pa NAJ domaćica, pa NAJ djelatnica i kolegica, pa NAJ frendica, pa NAJ sestra, NAJ kćerka… Pa sve NAJ, kao da sam nekakav NAJ superheroj! Sama sam sebi vrlo često postavljala visoke ciljeve, mnogobrojne obaveze i trudila sam se izvršiti ih sve NAJ i perfektno bez obzira na sve. Često mi sada, toliko godina nakon, moja susjeda Iva, čiji prozori od dnevnog gledaju u moje prozore od kuhinje, zna reći: „Majke mi, stvarno sam prije mislila da si nekakva luđakinja jer si uvijek usisavala iza 23 sata navečer, do koje doba noći ti je gorjelo svijetlo u kuhinji ili sam te čula kako pereš terasu… Ponekad sam se pitala da li spavaš uopće i ako li si skroz čista…“

I znam da ogroman broj žena živi upravo ovako. Poznajem neke koje usisavaju i drljaju podove svaki drugi dan, koje peglaju čak i ono što nije za peglanje, koje kuhaju i nakuhavaju kao da predsjednica dolazi na ručak… Koje spavaju na pol´oka kao sova i koje se trude sutra dan zablistati na poslu i biti u fokusu, koncentrirane i spremne na sve izazove koje život nosi: Biti mame, supruge, radnice, voditi kućanstvo, žuriti u nabavku razmišljajući što ćeš skuhati za ručak dok te šef ili klijent drže na mobitelu sa svojim filozofijama i kad te upitaju ako ti smetaju što upravo sad zovu van radnog vremena, praviš se kako je sve pet dok cupkaš u redu na blagajni (i u glavi šefu skidaš sve po spisku od pra pra prababe pa nadalje…)… , i misliš kako sve možeš  držati pod kontrolom i kako ćeš sve uspjeti, vjeruj mi da možeš i vjeruj mi da hoćeš! Zašto? Zato jer si žena, a žena je superheroj! Daa!!

Mi smo žene superheroji! Što naumimo to i ostvarimo!

Unazad nekoliko godina prestala sam s pretjerivanjem u čišćenju i drljanju podova… Jesam. Prestala sam se opterećivati s robom koja čeka za peglanje / ili pranje… I dalje radim, i dalje imam dijete, dvije životinje u stanu i daljem kuham skoro svaki dan… No nekako sam sve izbalansirala i totalno si olakšala život. Kako? Izgubila sam super moći? Nisam više superheroj?! Neee!!

Prestala sam u svemu biti savršena! Odlučila sam presložiti prioritete i vidjeti gdje želim biti NAJ pa sam to podebljala, a ostalo sam posložila na neka druga mjesta. I ništa mi ne fali, baš ništa!

I dalje sam super mama koja kuha najbolje (ocijenilo  moje dijete). I dalje sam uspješna u svom poslu (ocijenili čitatelji i pratitelji). I daljem hodam čista i opeglana, a stan je uredan i sve je kako treba, a ja imam više vremena za sebe i ono što me raduje. Više ne usisavam i ne drljam po podovima svakodnevno, a još manje iza 23 sata. Također, više ne nakuhavam i ne radim gluposti po štednjaku u koje doba noći, a bogme niti kačim robu, perem terasu, feniram se pa idem leć´ s viklerima na glavi!

U čemu je kvaka?

U prioritetima i postavkama u glavi! Često se trudim objasniti nekim meni dragim ljudima kako kućanski poslovi neće uteći, ali zato godine hoće.. Djeca će odrasti i otići svojim putem, a mi ćemo ostati sa svojim navikama kojima robujemo, glupim vjerovanjima kako sve mora biti naj i tip top! NE MORA!! Žene smo, nismo super heroji koji imaju plašt, lete po nebu i sve stižu! Žene smo koje fizički ne mogu toliko potegnuti i koje će se s takvim tempom i ritmom slomiti kao grančice… Žene smo i prirodno je da smo majke, da uživamo u majčinstvu i lijepim trenucima… U brizi za našu djecu i obitelj.. Žene smo i volimo biti prihvaćene i priznate u poslu. Žene smo i volimo kad smo voljene.. Zato, rasteretimo se na onim dijelovima koje možemo podijeliti s partnerom oko kućanskih obaveza i brige od djeci. Raspodijelimo i svedimo na minimum one aktivnosti u kućanstvu koje nisu potrebne kao što je vrijeme provedeno s djecom, partnerom i obitelji. Neke stvari su potrebne, a neke baš i ne..

I vjerujte mi, svijet se neće srušiti ako ne usisavate podove svaki drugi ili treći dan… Svijet neće propasti ako robu ne peglate po nekom protokolu i sistemu.. Svijet se neće prestati vrtjeti ako nešto od kućanskih poslova niste stigli napraviti danas, nego ste to ostavili za kasnije.. Neće, ne.. Ali, vi ćete toliko toga popustiti u životu ako se zbog nebitnih stvari odreknete lijepih trenutaka provedenih s voljenima. I biti će vam jednog dana žao što ste protratili život u robovanju nekim navikama i u ostvarenju nekih nepisanih pravila, umjesto da ste to vrijeme proveli s voljenima.

Pod će i sutra biti prljav. Robe će biti za pranje i peglanje uvijek.. Ali izgubljeni trenuci s voljenima nikada se više neće moći niti vratiti niti nadoknaditi..

Zato drage moje žene, majke, kraljice, domaćice, uspješne karijeristice.. Ne morate u svemu baš biti naj i top topova vrh vrhova u svemu što dotaknete! Samim time što ste žena imate super moć i već ste naj! Stoga, skinite taj svoj super power gard i uživajte u životu! Uživajte u ljubavi najmilijih! Uživajte u majčinstvu i ženstvenosti! Uživajte u sebi i volite se herojice moje! Plašt vam stvarno nije potreban za to! Sretan nam naš dan! Dan žena!

Autor teksta: Ivana Grabar