Što je najgore što nam se može dogoditi ako izgovorimo na glas ono što nas tišti?

Kada problem koji nas tišti nosimo u srcu – boli nas, a tuga nam opsjeda svaki dio tijela. Razmišljamo o problemu svaki dan sve više i više, a mozak radi 100 na sat… Zašto? Zbog čega? Problem nam okupira misli.. Taj teret akumuliramo u glavi – pa stalno razmišljamo, vrtimo, pretačemo… Ne funkcioniramo koliko smo zaglibili u svemu tome. Što je veća glava od razmišljanja, to se više grbimo od težine misli..  Taj teret, kao hobotnica sa stotinu krakova, zajaši na nas, raširi krakove i ne silazi!! I onda je tako nosimo na leđima – kao ogroman teret koji nas pritišće sve jače i jače, savija do zemlje, sve dok nas ne obruši od težine i boli, nemoći da se podignemo, jer smo slomljeni od tereta.. Nemoćni…  Poznato?

Problem koji nas tišti neće se riješiti sam od sebe. Što više razmišljamo o njemu – bit će sve jači i prisutniji. Bol neće prestati. Teret koji nas pritišće neće nestati. Hobotnica će sve više stiskati i gušiti..

Ali, kada to što nas muči izgovorimo na glas osobi koja nas je povrijedila, kada joj kažemo što nosimo na srcu, u glavi i na leđima – osjećati ćemo se bolje, lakše, oslobođeno od okova i demona koji su nas proganjali.

Izbaciti iz sebe nagomilanu bol, tugu i teret najbolje je što možete učiniti za sebe. Ne nosite to u svome srcu, u glavi i na leđima. Izgovorite sve to na glas. Čega se bojite? Imate strah da ono o čemu razmišljate danima, tjednima, mjesecima napokon izađe iz vaših misli, srca.. Iz vašeg tijela?  Imate strah od istine? Strah da se oslobodite uspomena? Da nekoga ne povrijedite?

Što je najgore što nam se može dogoditi ako izgovorimo na glas ono što nas tišti?

Ne bojte se svojih misli i emocija. Izgovorite na glas ono što vas muči i pritišće i to onome kome to trebate izgovoriti. Onome koji je zaslužan da se upravo tako osjećate. Nemojte imati strah od strahova. Ne bojte se. Izgovorite sve. Oslobodite se. Biti će vam lakše. Vjerujte  mi.

Ivana Grabar