Našla sam svu njihovu prepisku i shvatila da se ljudi jako vole i to na način na koji se on i ja nikada nismo voljeli i na način na koji se mi nikada niti nećemo voljeti

Već se jako dugo vremena dvoumim da li da ti se javim ili ne, ali čitajući tvoje kolumne zaključila sam da nisam jedina kojoj se to događa i da se u svim tvojim objavama i pričama pronalazim. Želim samo savjet kako napraviti korak dalje i odmaknuti se od ove situacije u kojoj sam se našla.

U braku sam više od 10 godina i bila sam relativno zadovoljna sve do trenutka dok mi muž nije priznao da ima ljubavnicu. Ostala sam šokirana i iznenađena jer tri godine koliko su oni bili zajedno nisam uopće primjećivala neku promjenu na njemu. Doma je sve bilo kao i uvijek. Kada sam to saznala skužila sam da je bilo jako puno pokazatelja za njegovu vezu, ali ih ja jednostavno nisam primjećivala. Naš bračni život odvijao se po nekoj običnoj špranci i bilo nam je dobro.

U tom trenutku odlučila sam da to neću tolerirati i rekla mu da ode kod nje, što se i dogodilo, ali njega je mučila odvojenost od djece i uz obećanje da se to više neće ponoviti vratio se kući i polako samo nastavili sa starim životom. Barem sam ja tako mislila. 

U međuvremenu sam našla i svu njihovu prepisku i shvatila da se ljudi jako vole. Na način na koji se on i ja nikada nismo voljeli i na način na koji se mi nikada niti nećemo voljeti. Pronašli su se u svemu, zaista. Voljela bih da sam i ja dio jedne takve priče gdje se ljudi toliko vole. Ali ne kao promatrač. 

Mi smo tako pokušavali normalno živjeti i svako toliko otkrila bih da su se vidjeli, čuli, poruka, nešto… To se događa i sada, dvije godine nakon našeg prvog raspada. Znači oni su zajedno polovicu našeg braka! 

On i ja pokušavali smo više puta odlučiti kako se razvesti, ali sama pomisao da ćemo morati dijeliti djecu nikako nam ne odgovara. Bojim se da neću moći sama i da će djeca jako patiti, a s druge strane nisam sigurna da li bih djecu pustila da ostanu s njim. Mislim da bi to čak bilo i u redu, jer živimo u njegovoj kući i tamo im je dom. 

U tim našim prekidima svaki put dođemo do zaključka da je najbolje žrtvovati se za djecu, da oni najmanje pate i da imaju oba roditelja stalno na raspolaganju. Meni nije uopće ugodno, stalno mislim da je s njom, ispitujem ga, kontroliram i stalno se svađamo. Ništa važno niti bitno, ali tenzije su stalno prisutne. Vidim po njemu da su u stalnom kontaktu, makar mi on to ne želi priznati. 

Htjela bih se ohrabriti i krenuti dalje, jer mislim da je to najbolje za svih. Imala bi priliku pronaći ljubav svog života i biti s nekim jer želim biti samo s njim, a ne ostati u braku radi djece. Ali to ne mogu učiniti. Kako da krenem dalje?

Pismo čitateljice