Od kuda toliko licemjerje? Zašto se neki ljudi silno trude naći moje mane, uništavati me i moralno i psihički svaki dan? Zašto se uopće trude?

Znaš Ivana, prvo dobar ti dan…… Ponekad ti nešto napišem ne zato što sam posebno u banani taj dan ili zato što tražim pomoć… Ne. Jednostavno budem potaknuta sa onim šta pročitam od tebe, kao što sam danas pročitala. Pravi prijatelji… Preteško

Rodom sam iz Slavonije. Prošla sam tamo rat. Ostala bez svega. Prošla sam kalvariju. Mislim ponekad da sam prošla toga i previše. Dva braka su iza mene i još puno, puno toga…. Sve što se ženi loše može desiti, meni se desilo. Eto me zadnjih godina živim na moru, sama samcata u novom gradu. Nekako sam preživjela sve te svoje drame. Nisam ni znala što sve mogu podnijeti, ali eto me! Idem dalje okružena većinom dobrih, ali i sa nekim glumcima oko sebe.

Znaš, nije mi jasno, a toliko već godina imam… Od kuda toliko licemjerje? Zašto neki ljudi sa kojima sam okružena, zašto se silno trude naći moje mane, uništavati me i moralno i psihički svaki dan. Zašto se toliko trude? Koji smisao nalaze u tome i još mi glume prijatelje? Čemu? Zar ne vide da su jako, ali stvarno jako puno lošiji od mene?

Ne diram nikog. Čisto gledam svoja posla. Privatnik sam, većinom u radnji, posvećena poslu. Čemu onda toliki jal? U šta su se ljudi pretvorili? Je li greška tolika u meni da sam bolji prijatelj sa psima i mačkama nego sa ljudima? Od kuda toliko zlo u ljudima? Zašto si ne pomažemo? Pomozimo jedni drugima, a prestanimo uništavati jedni druge! A Bože dragi, teško poštenom čovjeku u ovom ludom svijetu…

Odgovor čitateljici:

Ono što ti ljudi izgovaraju i rade točno ti o sebi govore, to zapamti. Rade sve to da sebi olakšaju.. Rade to zato jer se ne vole. Rade to jer ne znaju kako sebi pomoći pa onda pljuju po drugima… Rade to jer u svemu vide ružno, loše, negativno… I onda im ta tvoja pozitiva, vibra, energija ide jako na živce jer si puna života, elana, pozitive i znaš što hoćeš. Remetiš im njihov ružan svijet u glavi. Eto zato!

U biti, to su ti jako nesretni ljudi, nesigurni u sebe… I meni ih je jako žao. Samo, oni ne mogu čuti neke lijepe riječi, misli.. Ne dopire to do njih. Oni misle da su dobri i da rade dobro.. Oni bi to htjeli jako… Ali ne znaju kako. Zato su toliko ljuti na sebe i sve oko sebe… Na žalost.

  • Tekst: Čitateljica (ime i prezime poznato urednici portala)
  • Uredila: Ivana Grabar
  • Foto: pixabay.com