Moja prijateljica proživljava prilično teške trenutke u životu

Javljam ti se jer trebam savjet…

Naime… moja prijateljica proživljava poprilično teške trenutke u životu. Prije šest mjeseci ostavio ju je muž s malenim djetetom. Njih dvoje bili su 10 godina skupa, od toga zadnjih nekoliko godina u braku … Odluka za razvodom došla je iz vedra neba – činilo se. Mi prijatelji o njihovoj situaciji nismo ništa znali, krila je…

Krajem prošle godine zakonski su se rastali. On viđa dijete i na očigled je sve super… Ali, tek nakon tog zakonskog razvoda situacija se počela otvarati… Logično, niti jedan razlaz ne dolazi kao grom iz vedrog neba. Za takvu odluku mora postojati ogroman razlog ili… Da.. Treća osoba.

Nakon što su se i službeno rastali na površinu je isplivao „pravi razlog“ njihova razvoda. A razlog je, pogađaš, treća osoba. Ne bi ta cijela priča bila toliko tužna da on nije vrlo brzo svoju novu partnericu upoznao s djetetom. E sada, tu počinje pakao…

Voljela bih joj pomoći… dati neki savjet… Odnos njih dvoje je užasan: sad je tu na tapeti prepucavanje oko svega: novaca, stana, auta, pa do zadiranja u to kamo ona ide, s kim ide … Strašno.

Svaki naš susret (naravno) završi pričanjem o njemu, jer ona baš jako pati… On se, nakon što su se još prije 6 mjeseci razišli, vratio svojim roditeljima, međutim uskoro seli u novi stan s novom partnericom. Moja je prijateljica sad u teškoj banani. Boji se za dijete: kako će dijete prihvatiti novi prostor, novu tatinu ženu.. Sve joj je to prebrzo… Voljela bih nešto napraviti da je razveselim… Ili da je bar malo utješim. Jer, boli me kada se vidimo, a njoj oči kao jabuke velike od tuge i mora suza koje je isplakala…

Odgovor:

To su sve faze nakon razvoda koje su, recimo to tako, “normalne” i koje će proći. S vremenom. A ona do tada mora misliti prvo na sebe, a onda na dijete. Jer ako ona grune, ode sve u krasni klinac! Tada ne bude nikome dobro. Dijete će biti okej ako bude i ona. Ovo su normalne situacije nakon svakog razvoda. Nema dobrog razvoda.. Jer su emocije u pitanju. Kasnije emocije prelaze u tugu, nakon toga u bijes, srdžbu, mržnju… prema njemu, a onda i samoj sebi.. Pad samopouzdanja je vrlo čest, pogotovo u situaciji kada se u priču, koja je već dovoljno “nabrijana”, uplete i treća osoba.

E, onda kreće pakao. Zamjeranja, prozivanja, prepucavanja, igranja zakulisnih igrica, tjeranje inata… I sve bude okej ako ostane između njih dvoje – no ako se u igricu ubaci nova osoba, ona treća i krene podgrijavati vatricu i dizati tenzije… E onda bude baš zanimljivo!

Stvar se na kraju najviše zakomplicira onda kada se u ovaj tzv. “mali rat” uključe i one osobe za koje to nikada ne bismo očekivali, niti bi se to od njih nadali. A to su njegovi roditelji. Uf, da! I još stanu na stranu sina i one nove, kako je nazivamo „treće“ osobe. Dovoljno da pakao krene. A kada se paklena kugla zakotrlja, teško se zaustavlja bez razornih posljedica!

Zato govorim neka se tvoja prijateljica smiri dok još može. Neka prestane plakati i tugovati. Neka se pogleda u zrcalo, polije hladnom vodom, malo se napljuska da dobije boju u tom tužnom i bezbojnom licu, digne glavu i krene u borbu za svoj opstanak… Jer …

Dok ona bude cvrljila i tugovala u svoja četiri zida, plakala, žalila samu sebe i puzala po dnu svoga života, taj život će joj razbucati svi ovi drugi i posložiti ga onako kako oni to žele. Dakle, neka se sabere! Nije ju mama rodila i odgojila da doživotno plače i pati, drži se zatvorena u kući kao zatvorenik, ima od suza otečene oči, sjeban život i propuh u glavi, a sve zbog muškarca koji ju je ispedalirao i zamijenio drugom ženom. Ako misli da joj je to domet u životu – onda neka samu sebe tako uništava do kraja. Ako želi nešto napraviti od svog života, e onda neka se trgne i uzme uzde tog svoj rasutog života, ošine kandžijama i potjera ta kola i konje u smjeru i ritmom kako to ona želi!

Neka se posloži dok je nisu posložili drugi – jer ako je drugi poslože dok ona plače zatvorena u kući – neće se presložiti nikada više. Od plakanja nema ništa!

Često govorim: odtuguj, odboluj, isplači se… Ali drži glavu iznad površine.. Ne toni! Nitko ti ne može drugi pomoći ako si sam/sama ne želiš pomoći! Tako da, poruči svojoj prijateljici neka se iz ovih stopa digne, prestane pričati o bivšem mužu – jer je bivši, neka gleda posložiti svoj život i život svog djeteta. Kako će dijete prihvatiti novu osobu u tatinom životu i tatin novi stan, neka je ne brine. Neka radije razmišlja kako će ONA to prihvatiti i kako će to prenijeti djetetu. Život ide dalje. Bez njega. Neće joj biti lako, no ipak će joj iz dana u dan biti lakše. Vrijeme je čudo. Ali ako se ne pokrene iz ovih stopa – ništa neće biti dobro.

Želim joj svu sreću, a ja ću uskoro organizirati jedno zatvoreno i intimno predavanje upravo na ove teme da sve među sobom pretresemo i iznesemo van. Previše je ovakvih situacija i suza zbog raskida i razvoda.

Čitamo se, tipkamo se, a uskoro ćemo spojiti probleme iz inboxa i e-mailova i sučeliti ih uživo vi – moji čitatelji i ja!

Vaša Ivana

Tekst: Ivana Grabar