Dvoje se ne smiju emotivno udaljiti zbog financija

Bok Ivana!

Evo, nešto ovih dana pričam s muškim i ženskim prijateljima i ne znam da li si već obrađivala možda takvu temu: da li muškarac kad je u emotivnom odnosu, da li je normalno ako ga brine egzistencija i novac da li je “opravdano” da se emotivno zatvara pred partnericom i da joj govori kako je sve u redu, ona vidi i osjeća da nije sve u redu, a on ne shvaća da u stvari time šteti odnosu?

U stvari, zanima me da li je to “normalno” muško ponašanje koje žena treba razumjeti iako ju emotivnim udaljavanjem od sebe – (ustvari svojih briga) nesvjesno ili svjesno gura od sebe ili je normalno da uz sve probleme koje život nosi ipak život partnere zbližava, a ne udaljava? Zašto muškarci ne žele shvatiti da mi žene RAZUMIJEMO TU ODGOVORNOST i brigu koju osjećaju prema obitelji? I isto tako me zanima da li to prešućivanje, nerazumijevanje znači toleriranje emotivne zatvorenosti koja ide s tim i koja uništava brak? Zanimaju me i muška i ženska razmišljanja…
Moje je stajalište da bez obzira na brige dvoje se ne smiju emotivno udaljiti zbog npr. financija… Jer, kako su inače naši nonici izdržali u neimaštini skupa 40 i više godina braka?

Hvala ti . Čitateljica iz Zagreba

Pink Pen odgovor:

Tema je odlična i na žalost vrlo aktualna. Mislim da znam zašto muškarci to rade: oni su muškarci, zaštitnici, glave obitelji. Brinu da je obitelj sigurna, da je sve podmireno, da ništa ne fali.. To ih goni, još pogotovo ako su tako odgojeni, a većina naših muškaraca je, jer su i naši očevi i djedovi brinuli za obitelj i bili ti na kojima je bila najveća odgovornost.

Danas su se vremena puno promijenila. I žene rade, plaće i nisu nešto ekstra, preko noći ostaneš bez posla, karijere, financija… Mladi parovi ne mogu si priuštiti puno toga bez pomoći roditelja, kredita… I tu sami sebe zakopaju – pogotovo ako se o kreditima radi, ili pomoći roditelja – tada osjećaju još veću odgovornost da više rade, zarađuju i brinu za svoju obitelj. I onda, kad negdje zapne, kad skuže da to i ne ide tako glatko – taj problem skrivaju od žene i najbližih.

Zašto? Mislim kako se osjećaju “manje muško”, ako pokleknu. Da se osjećaju nesposobni brinuti za svoju obitelj. Jer se boje, eto zato.

Uvijek sam zagovornik iskrenog razgovora, otvorene komunikacije, svih karata na stolu. Oduvijek vjerujem da SAMO iskrenošću možemo uspjeti riješiti baš sve probleme i zavrzlame. Skrivanje važnih informacija u braku, zatajivanje, gutanje problema i ne komunikacija o njima – guše vezu / brak, uništavaju obitelj. Puno, puno stvari bilo bi drugačije i jednostavnije okončano da se o sitnicama razgovaralo na početku – dok nisu izrasle u big problem. Kužiš?

A što vi dragi čitatelji, mislite o ovoj temi?

• Tekst pripremila: Ivana Grabar
• Pismo čitateljice: Čitateljica iz Zagreba (ime i prezime poznato urednici)
• Foto: pixabay.com