Kako da skinem ružičaste naočale s očiju i progledam? Kako da to prebolim? Kako da okrenem novu stranicu?

Draga Ivana, evo nakon malo podužeg vremena ti se uspijevam javiti i zahvaliti na knjizi. Upravo sam je odložila nakon što sam je progutala u trenu. U početku me tako uznemirila jer, kao da si prepisivala moj život, moje šokove, moja saznanja, iskustva, moje proživljavanje i preživljavanje nevjere, preljuba… Jedino što ja još uvijek nemam te snage da podvučem crtu ispod svega i okrenem novu stranicu u mom životu. Nekako previše mislim o tome kako sam ipak prestara za početak novog i nepoznatog , a onda, s druge strane opet mislim: ma šta ja uopće radim sa tim muškarcem, tko je on, poznajem li ja njega uopće, je li moguće da se čovjek toliko promijenio…, pa on je bio med i mlijeko, čovjek kojeg samo možeš poželjeti.

A sada? Tko je on? Kako da skinem ružičaste naočale s očiju i progledam? Kako da to prebolim? Kako da okrenem novu stranicu? Bezbroj kako? Bezbroj kako ću ja to? Tu su i djeca, velika, odrasla… I taj osjećaj krivnje…. Grozno, grozno…. Valjda ću preživjeti…

Budi i dalje vesela, puna pozitive koju šalješ svima nama…

Pozdrav.

  • Tekst: čitateljica (ime i prezime poznato urednici)
  • Foto: pixabay.com

Svoje pismo pošaljite na mail: ivana@pinkpen.com.hr