Istinu nemojte kopati. Ne prljajte ruke u tuđem smeću. Pustite je da sama ispliva na površinu. I ovako joj nitko ne može uteći. Niti onaj koji laže, niti onaj koji čeka pravdu i pravu istinu.

Znate onu staru, narodnu: „ZAKLELA SE ZEMLJA RAJU DA SE SVE TAJNE DOZNAJU“? E, pa točna je, samo je pitanje koliko smo mi ljudi ponekada spremni prihvatiti pravu istinu kada se ta tajna dozna?

Često kada imamo neki misterij, nerazriješenu situaciju, poslovnu, privatnu – bilo kakvu, uvijek želimo znati pravu istinu, pogotovo ako je ta uzrokovana situacija od našeg života učinila kaos, pa želimo otkriti sve detalje kako bi nam bilo lakše ili kako bismo napokon saznali sve da bi mogli zatvoriti to poglavlje života.

Osoba sam koja želi imati sve pod kontrolom kada se o mome životu radi, želim znati sve detalje onih koji su dio mog života ili su na neki način uključeni u moj život, spremna sam na pomoć, kritiku, na sve – jer na takvim temeljima funkcioniram.. Jednostavno, samo želim da stvari budu čiste, iskrene i istinite. Preko svega mogu prijeći, ali preko laži ne. Mislim da ne tražim puno. Međutim, nije baš uvijek tako kako bih htjela, jer nismo svi isti. Ja recimo najlakše funkcioniram na ovaj način – iskrenost, istina i samo istina. Ne zamaram se muljanjima ili prikrivanjima. Živim vrlo, vrlo transparentno. No, postoje ljudi koji uživaju živjeti pod velom tajne, nakrcani dvostrukim, pa čak i trostrukim životima, ili čak fejk životima koji su bazirani na jebeno dobrom PR-u ili odlično odigranoj glumačkoj roli, kojoj je Oskar mala nagrada za odglumljeno..

I onda se dogodi situacija da vam u život dođe osoba koja igra ulogu za Oskara, a vi to ne kužite – jer ta osoba svoju ulogu igra fantastično. Onda se dogodi da tu osobu uključite u sve životne pore i pustite da bude dio vas, ne znajući kako je već debelo zaglibila sa svojim lažima. Jer, kada ne misliš kvarno, onda računaš kako niti drugi ne misle i ne ponašaju se tako. Ti živiš jednostavno i bez kalkulacije, dok drugi samo o tome razmišljaju. Samo oni ne kalkuliraju – oni se kockaju s našim životima, a ponajviše našim povjerenjem i životom. Dakle, kockaju se sa svime svetim.

Međutim – kada voda dođe do grla, a laži počnu izlaziti na površinu, a kad-tad do toga dođe, onda se Oskarovac povlači ili nestaje iz vašeg života, a iza sebe ostavlja pozamašan broj upitnika iznad naših glava obavijenih u veo tajne. Ostavlja iza sebe cijeli jedan misterij. I onda vi danima razbijate glavu:

Zašto mi je to napravio? Zbog čega mi je to rekao? Kako mi je uopće mogao to napraviti?? Nikada ne bih mogla vjerovati da bi me ovako izigrao i ostavio na cjedilu, bez riječi i logičnog objašnjenja – samo je nestao iz mog života… Povrijedio me – čime sam to zaslužila? Ogovarao me prijateljima, izgovorio stvari koje su bile vrlo osjetljive i privatne? Bože, koga sam ja smatrala voljenom osobom / prijateljem / poslovnim partnerom? Kome sam vjerovala i koga sam to pustila u svoj život, među svoje prijatelje, familiju, poslovne kolege?

I onda počinjemo kopati, istraživati, raspitivati se, postavljati pitanja i tražiti odgovore. Ali, ništa ne saznajemo, već stojimo u mjestu. Nigdje nema konkretnih informacija niti osobe koja bi nam objasnila što se pobogu i zapravo dogodilo, dala neke smjernice ili barem dio odgovora na naša pitanja. Ništa. A život ide dalje.. Vrijeme prolazi.. I neka da, jer ono upravo radi za nas!

Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju – i doznati ćete pravu istinu onoga trenutka kada budete bili spremni čuti je.. Kada budete bili spremni prihvatiti PRAVU istinu. Do tada NIŠTA!

Više puta potvrđeno i proživljeno. Stoga se ne zamaram. U trenutku kada mi se kule od karata sruše, kada nemam rješenje situacije ili problema, kada me netko razočara ili izigira, povrijedi, okrene mi leđa… Ja samo pustim vremenu da učini svoje.

Pustim vremenu da sve stvari posloži na svoje mjesto, a ja se uopće ne zamaram.. Ja uopće ne vrtim tu Rubikovu kocku pokušavajući sve kockice posložiti po boji i na svoje mjesto.. Ja ne gubim vrijeme na nebitne stvari, kao niti ljude koji su me razočarali i povrijedili.. Ja im pošaljem ljubav, čistu i iz srca. Bezuvjetnu. Iskrenu. I pustim vremenu da napravi svoje.. I onda kada budem spremna čuti što se stvarno dogodilo, onda mi se u životu pojavi, u principu gotovo uvijek to bude netko „od koga bi se najmanje nadala da išta o tome zna“, da mi ispriča cijelu pravu istinu, ili dobar dio nje.. Kada to prožvačem, onda obično i vrlo skoro slijedi nastavak, u istom scenariju – opet netko od koga ne bih sanjala niti da poznaje tu osobu..

I tada skužite da ste dobili cijeli zatvoreni krug, da ste saznali baš sve o osobi koja vas je prije par mjeseci, godina, tjedana ful pogodila i razočarala. Zamislite da ste PRAVU istinu čuli u situaciji i fazi – kada ste bili na dnu? Pa samo bi vas još dodatno zatukla do kraja.. Ovako.. Kada ste bili dorasli situaciji – dobili ste je serviranu. Kada ste bili spremni čuti pravu istinu – došla je do vas, našla vas je sama.

Već neko vrijeme se ne zamaram istragama i James Bondovima. Povuče me, pa možda i krenem, zaletim se u kopanje istine – a onda stanem jer znam: Kada budeš bila spremna čuti – čuti ćeš sve što ti je potrebno kako bi zatvorila tu ružnu priču u svojoj glavi i svom životu i krenula dalje. I tako i bude. Dođe mi u onom trenutku kada sam spremna sve to prožvakati i ispljunuti iz sebe i svog života. Dođe mi kada sam spremna čuti pravu istinu. Dođe mi onda kada sam spremna prihvatiti to, kao i odmaknuti se zauvijek.

Istinu nemojte kopati. Ne prljajte ruke u tuđem smeću. Pustite je da sama ispliva na površinu. I ovako joj nitko ne može uteći. Niti onaj koji laže, niti onaj koji čeka pravdu i pravu istinu.