Fakat mi nije bilo jasno zašto se on po noći diže iz kreveta i odlazi iz sobe. Zatvorio bi vrata spavaće za sobom. U početku nisam niti primijetila da se ustaje i „viluje“ po noći dok se slučajno nisam probudila i skužila da ga nema u krevetu.

  • Hej, gdje si? – skočila sam onako iz sna, sva van sebe što ga nema i zavikala na sav glas. Nije imao običaj nestajati iz kreveta.
  • U boravku sam. Gledam TV. Ne mogu spavati. Boli me glava. Spavaj ti. Doći ću! – odgovorio mi je smireno u kratkim rečenicama.

Legla sam nazad. Smirila se i zaspala.

Idućih nekoliko dana nisam niti pomislila na tu noć. Iduće jutro mu je bilo bolje i jednostavno sam na to zaboravila. Nije mogao spavati. Digao se čovjek i otišao gledati tv. To je to. Nismo više diskutirali o tome, a nismo imali ni o čemu.

Nakon nekoliko dana opet ista situacija. Inače, spavam tvrdo kao lički medvjed zimski san! I koliko god čvrsto spavam u jednom trenu samo sam otvorila oči i skužila kako ga ponovno nema!! Aaaa, daaaj, ne vjerujem! Koji jeben osjećaj!! Pa, ne moš bilivit!! Kao da sam namirisala da ga nema u krevetu! Šta je mozak, ha?!?

Sjela sam se na krevet i zazvala ga po imenu. Opet mi se javio smireno iz boravka. Razlog isti: nesanica i glavobolja.

Ujutro sam ga pitala ako mu je bolje. Odgovorio mi je da ga ne boli ništa. Dao mi je pusu i otišao na posao.

Hm… nisam kužila. Već drugi dan u tjednu boljela ga je glava. Probdio je pola noći budan… i sada je ok. Zar mu se niti ne spava?? Zar nije iscrpljen?! Ok. Opet sam prebacila to preko ramena, ne gledajući na tu situaciju kao na neki problem.

Iduću noć probudila sam se već po navici. Ahahahaha!! Ni lički međed nije što je nekada bio, pa je moj san postao kao meksička sapunica – u nastavcima. Točno sam ga čula kada se digao iz postelje i tiho, na prstima (valjda u strahu da parket ne zaškripi), izašao iz sobe. Opet je za sobom zatvorio vrata.

Ležala sam neko vrijeme nepomično. Jedva sam disala. Bilo me sram što foliram spavanje, ali ovaj put bila sam odlučna da ga neću niti zvati niti ću mu dati do znanja kako sam skužila da ga nema u krevetu.

I dalje sam ležala nepomično. Vrijeme je prolazilo. Nisam znala niti odokativno procijeniti koliko je vremena prošlo. Meni se činilo kao cijela vječnost. Samo znam kako nisam oka sklopila niti na sekundu. Ležala sam i čekala… Ne znam što!? Možda da mi narastu muda pa da se dignem i izađem iz sobe i vidim koji to klinac on izvodi skoro svaku noć. I kada sam to pomislila odlučila sam to i napraviti! Dignuti se i vidjeti što uopće radi. A zašto ne?

Skočila sam iz kreveta i htjela sam izletjeti iz spavaće u hodnik onako, ko´ kauboj… Ali u trenu kada sam dotakla ručku na vratima, zastala sam…. Pritisnula sam ručku lagano i odškrinula vrata. Polako sam ih otvorila tek toliko da se mogu provući i izaći na hodnik. Bila je tišina. Nije se čuo niti televizor, niti sam njega uopće mogla locirati gdje je.

Polako, onako u čarapicama na nogama, proklizala sam par koraka prema vratima od boravka. Vrata su bila samo pritvorena.

U boravku je bio mrak. Vidjelo se samo neko čudno plavkasto svijetlo. Odškrinula sam lagano vrata i provirila nos. Čak mi je na pamet palo da ga prestrašim i počeo me loviti neki smijeh! Garnitura je bila ispred mene, a on je sjedio okrenut leđima tako da me nikako nije mogao skužiti. Već sam vidjela scenu kako ću ga počeškati po glavi i reći: BUUU!  Međutim…

Sjedio je na garnituri, zavaljen i totalno koncentriran na plavkasto svjetlo koje je držao ispred sebe. Zastala sam i bolje pogledala. Držao je laptop na koljenima i buljio u njega. Nakon buljenja počeo je tipkati. Pa je onda opet buljio u ekran. Pa bi opet čula da tipka.
Pas mater, pa on se s nekim dopisuje! Bio je na facebooku. Točno sam vidjela FB plave okviriće i bijela slova: facebook. Ma, što on to radi, koji klinac?!? – zujalo mi je po glavi.

I taman da ću to izustiti – zanijemim. On se počeo cerekati i proizvoditi neke glupe zvukove. Vidim, momak se zabavlja, pa rekoh, da mu ne remetim zabavu – idem ja natrag u sobu.
Kako sam došla do vrata dnevne sobe, tako sam se vratila nazad u sobu. Legla sam i čekala. Međutim… Predugo je trajala ta njegova zabava. Svladao me san. Zaspala sam. Ponovno sam, po tko zna koju noć po redu, spavala sama u krevetu dok je njega „boljela glava i nije mogao spavati“.

Ujutro me je sve boljelo. Što od „kampiranja“ po hodniku, a što od neizvjesnosti. Mislila sam ga napasti i skinuti mu sve po spisku, međutim… Skulirala sam se.

Otišao je na posao. Posjela sam se u boravak na isto mjesto kao i on noć prije i gledala u ugašen i poklopljen laptop. Razmišljala sam… I što sam više razmišljala to sam se sama sebi počela gaditi. Ma, neću valjda to napraviti?! – trčalo mi je po mozgu kako je to što razmišljam totalno jadno i bez veze… Dok mi je s druge strane cvrkutalo:
“Hajde! Uzmi to sranje i pogledaj što te zanima! Imaš pravo na to!!” Uf!

Upalila sam laptop i otvorila svoj profil na fejsu. Utipkala sam njegovo ime i malo mu pregledala zid. Hm.. Na njegovom zidu ništa čudno i ništa novo. Pogledala sam zadnje prijatelje koje je dodao… Bilo je nekoliko cura, ali i tipova. Ništa specijalno. Buljila sam sada ja u taj laptop i u tom trenu upali mi se Baltazar lampica!!! Sjetim se vremena kada smo počeli hodati i kada smo jedno drugom dokazivali povjerenje i ljubav, pa smo jedno drugome „povjerili“ i passworde! Nikada mu nisam ulazila na profil, bez obzira na to što sam mu znala lozinku… Nisam imala niti razloga. Do sad!

Izašla sam iz svog profila. Nisam bila sigurna koji mu je e-mail, no čim sam počela tipkati prva slova, izbacilo se samo od sebe. Odlično! Sada još samo da je password ostao isti, e to bi bio zakon! I utipkala sam model njegovog auta i registracijske oznake. To mu je bio password prije… I gle čuda!!! Još uvijek je! Otvorio se njegov profil. Nisam stigla niti prozujati okolo skužila sam da ima notifikacije za inbox. Aha…tu smo.

Otvorila sam inbox. I zamračila. Doslovce sam ZAMRAČILA!

Dakle… Čitala sam … Skrolala sam i skrolala i čitala sve poruke koje je razmjenjivao s tom curom. Dopisivali su se mjesecima i mjesecima. Bogami sam se naskrolala!! Kada sam malo detaljnije pogledala primijetila sam da im je najintenzivnije doba komunikacije baš ono doba dok ja spavam. Ma, baš slatko! Dok ja spavam, njih dvoje se kerebeče preko fejsa! Ludnica!

Ona zna za mene – logično, ali svejedno su se tipkali. I komunikacija nije bila bezazlena jer su se počeli dogovarati za kavu. Neka riba iz unutrašnjosti – ma zamisli?!? Kakva jebena kava i kako je on to uopće zamislio izvesti, meni ni dan danas nije jasno???

Kopala sam dalje i otkrila još nekoliko cura s kojima se dopisivao. Kasnije sam skužila kako njega sve to skupa stravično zabavlja! Frajer umjesto da po noći spava s vlastitom curom u krevetu, on se dotipkava s kojekakvim fotošopiranim i namontiranim kvazi mačkama na facebooku koje, u principu, uopće ne pozna i s njima dogovara kave. Što mu to znači? Diže mu ego?! Ili mu nešto drugo diže?! Poludjela sam totalno! A ono što mi je totalno diglo živce bilo je to što sam skužila koliko dugo vremena to njegovo “noćno kerebečenje” traje!! MJESECIMA!!! Znači, frajer se mjesecima dizao po noći i đabalebario, nije spavao nego je glumio sovu! Zbog čega?! Jer mu je dijete plakalo? Ne!! Koja žrtva zbog očijukanja s trebama, ha?! Jaooo!

Malo sam razmišljala pa sam se sjetila našeg upoznavanja prije nekoliko godina… Upoznali smo se na rođendanu zajedničkih prijatelja. Kasnije mi je poslao zahtjev za prijateljstvo i već smo idući dan bili na kavi. Sve ostalo je povijest…

Nas je facebook spojio, ali isto tako, zbog facebooka smo i prekinuli! Glup razlog, ali pametnome dovoljno! Doviđenja fejseru!“

U današnje doba komunikacija preko mobitela i svih silnih društvenih mreža, upoznavanje novih ljudi skroz je pojednostavljeno. Ništa lakše nego upoznati nekog novog! Dovoljan je jedan klik! A granica između inboxa – do kave i seksa je ful tanka! I krhka! Stoga, opreza nikada dosta.

Ono što me najviše iznenađuje je davanje povjerenja onima koje ne poznajemo. Više mjesečna komunikacija, cyber sex… Znate koliko žena nasjedne na ovakve debile koji od njih izvuku ono malo dostojanstva i zgaze im i to malo što imaju, kao i samopouzdanje? Znate koliko ljudi ima lažne profile i koliko njih se preko društvenih mreža upucava.. Znate li koliko golišavih fotografija kruži internetom u ovom trenutku? On bi je baš volio vidjeti u donjem rublju… pa, ona sramežljivo radi selfi-e i šalje mu da ga zadovolji.. A nakon toga priča ide dalje… Pa su fotografije sve slobodnije i sve golišavije! Znaju li te osobe kome uopće šalju svoje fotografije?! Znaju li te žene / djevojke gdje mogu sve te fotografije  završiti?! Strašno! A znate li koliko je  brakova i veza puklo radi facebooka?

Prije smo imali fiksne telefone doma i kada bi se čuli i nešto dogovorili – to je bilo to! A danas je sve otišlo u totalno krivom smjeru! Svi nešto tipkaju, kemijaju, muljaju i dogovaraju raznorazne kombinacije! Prevariti partnera je tako lako dok ovaj spava snom pravednika i niti ne sanja što se sve događa u virtualnom svijetu i što mu partner pred očima radi. Ne može niti znati jer mu je partner preko dana normalna osoba, a po noći se pretvara u sovu koja huči, čubi na jednom mjestu i čeka plijen! Gleda slikice, pa koja je bolja hop! Đizus dragi!! Katastrofa!

Mislim da se mora nešto jebeno dogoditi da bi ljudi zastali na sekundu i malo se zamislili! Ne može ovo ovako ići dovijeka! Negdje mora biti kraj… Negdje još mora postojati moral i poštovanje kao i ono maleno zrnce ljudskosti i topline čovjeka prema čovjeku kojeg osjetimo samo onda kada vidimo bolesno dijete (kojem hitno trebaju novci za operaciju) ili napuštenu životinju (kojoj je potrebno udomljavanje), pa se svi udružimo u dobrom i humanom djelu! A što je u međuvremenu?!  Sodoma i Gomora na društvenim mrežama!

Autor teksta: IVANA GRABAR