Sami odabiremo osobe s kojima ćemo pokušati ostvariti ljubav, novi život. A takve osobe postoje, kao i prava ljubav, prave veze. Djecu, bivšeg muža i vagone iz prošlosti mogu prihvatiti samo zrele i posložene osobe…

Danima razmišljam kako bi mi dobro došla kava s Tobom. .. ono da me ošineš po glavi i kažeš kako nije vrijedan mog truda. U teoriji sve lako, a kad ga vidim zablesam … Neobavezna ne veza.. ja taman prešla četrdesetu, on jedva ušao u tridesetu, on free, a ja rastavljena s dvoje djece. Na početku naše ne veze bio je „samo seks“, onda smo se počeli viđati po 3-4 puta tjedno, pa su krenule šetnjice, pa zajednički vikendi, pa smo počeli vrijeme provoditi kod mene u stanu – skupa s mojom djecom…. Bila sam mu „najbolja osoba ikad“, njegovo sunce i srećica …Najbolje što mu se moglo dogoditi ikad… Ali, svaka dva mjeseca dobila bih pljusku:

„Ti nisi TA za brak, za vezu! Da, to mi je govorio. Prije mene imao je samo par dužih veza iz kojih je izašao povrijeđen. Bila sam mu kao melem na rane, a opet nisam bila Ta. Povrijeđena do kosti, ali srce ne zna reći – ODJEBI!

Čitam Te, pratim … Imam tvoje knjige.. Ali, ja opet ne znam što sa sobom… U glavi mi je rečenica od prije 4 dana: „Ti nisi ta, ali mi je lijepo s tobom.“ Usputna sam stanica, znam, a to ne želim biti. Slaba sam na njega. Kad ga vidim ne mogu prozboriti… Opet čitam tvoju zadnju knjigu, po drugi put. Toliko si realna i hrabra, a toga mi sad najviše fali. Ne znam koliko se sjećaš, ali prije mjesec dana sam ti se javila kako sam u ne vezi s tim dečkom. I tako gurali mi, sve bilo lijepo i neki dan sam mu na telefonu primijetila da ima neku novu Aplikacija za spajanja parova. Od kuda mu sad to? Ma zamisli!? Sa mnom je – a očijuka na nekoj mreži na kojoj se spajaju parovi. Ne vjerujem! Bila sam van sebe. Izdijelila mu svašta i toliko sam podemonila da mi je poklopio telefon. Ipak sam ga ulovila i pitala zašto mi to radi i koji je uopće smisao naše veze. Rekao mi je kako ja ipak nisam “ta” jer imam klince, a on želi graditi život iz početka, želi imati svoju obitelj, a ne odgajati moju djecu.  I rekao mi je kako su mu moji kikići dragi i sve, ali kako to ipak nisu njegova djeca! Jako me to povrijedilo! Pa nisam ja skrivala svoju prošlost, djecu i raspadnuti brak! Nakon što smo se do krvi posvađali, krenuo se ispričavati..

Idući dan smo se našli da porazgovaramo u četiri oka, kao odrasli ljudi. Pričali smo dugo- rekla sam svoje. Rekla sam ono što sam s njim željela od početka; želim imati pravu vezu, a ne da se bojim pitati gdje ide i s kim, a kamoli još da razmišljam hoće li preko kojekakvih mreža tražiti povremenu zabavu ili partnericu. Rekao mi je zbunjen i da niti sam ne zna što bi, strah ga je ući u moju obitelj, ali i da isto tako želi stvoriti svoju obitelj, svoju djecu, svoj dom. Rekao mi je da sam žena kakvu traži, i da je svjestan kako takvu osobu više neće naći, ali moji klinci su mu problem. Boji se… Ne zna kako bi se nosio sa svim tim.. I na kraju monologa mi je rekao da me voli! Ostala sam ko´ pegla! Voli me, a neće me! Pa, ne kužim. Užas. Prošlo je već par mjeseci. Čujemo se, tipkamo, ali ništa dalje od toga..

Meni je teško, stalno plačem i skroz sam zbunjena. Ako me neće – zašto mi onda svaki dan piše? Zašto mi govori da me voli? Ipak se bojim da od nas neće biti ništa jer, budimo realni, strah ga je mojih klinaca, ali zar ću uvijek misliti na to da sam rastavljena i da nemam pravo na ljubav?

Isto se bojim da će mi biti teže ako sad nađe neku, a meni piše takve poruke… Možeš li mi reći neko iskustvo o ovome? Možda je netko od čitatelja prošao slično ili ima svoje mišljenje.. Molim te… Pusa velika.

Ovo je bila samo jedna u nizu njenih poruka zadnjih par tjedana. Izvukla sam srž – čisto da vam približim situaciju, a nju sam pokušala umiriti. I uspjela sam – umiriti je. Navodila sam je da shvati koliko muči samu sebe i koliko joj je frajer, u biti – sve objasnio. Lijepo joj je i otvoreno rekao kako stvari stoje. Sigurna sam kako joj je na početku veze isto to dao do znanja… No mi žene.. Mi „ne čujemo“ ono što bi trebale.. Mi kreiramo priču u svojoj glavi. Ali, nije nas za osuditi, ne.. Ne osuđujte nas razvedene. Mi smo samo željni ljubavi i pažnje, a bojimo se prepustiti 100% Oni koji se jednom opeku, pušu i na hladno 🙁

Davno sam zaključila kako su razvedeni ljudi „emotivni invalidi“. Pogotovo žene – momci ne zamjerite. Ovo je moj naziv za nas „takve“ povrijeđene, ostavljene s djecom – pa se ti sad snalazi sama kako znaš i umiješ. Muškarcima je teško također teško – emotivno, ali nekako ipak mislim kako je u većini slučajeva ženama razvod prijelomni trenutak u životu. Mi smo drugačije. Krhkije, emotivnije, više vezane uz djecu i obitelj, ulogu supruge i majke. Mi u principu doživljavamo razvod kao veliki osobni neuspjeh, veliku mrlju… Osjećamo se usamljeno nakon što izgubimo ulogu supruge, domaćice i dobijemo etiketu „raspuštenice“. Teško se nosimo s tim. Teško nam išta više u tom trenutku može biti utjeha. Jako bolni trenuci, pogotovo kada se radi o razvodima zbog treće osobe – ajoj! Pad samopouzdanja, osjećaj izgubljenosti, bezvrijednosti.. Nema utjehe neko vrijeme. To moramo preboljeti na svoj način te zbog sebe i djece sačuvati zdrav razum i zdravlje.

Nakon što se bar prividno posložimo, počinjemo izlaziti i družiti se, migoljiti među ljudima. Prijatelji nas povuku (i izvuku) iz ralja usamljenosti i tugovanja. Onda nekoga upoznamo i bacamo se ponovno u „opticaj“ – kao slobodna osoba. Željni smo pažnje, logično je nakon toliko mjeseci/godina suza i pakla, usamljenosti… Teško se puštamo u odnose i veze, a toliko žudimo za pažnjom… Teško se vežemo ponovno za nekog – pa srljamo iz veze u vezu, istražujemo i žudimo za onom pravom osobom. I kada napokon pronađemo nekoga tko nam odgovara, prepuštamo se totalno i do kraja! Dale bismo sve! Volimo iz srca, otpuštamo sve kočnice i očekujemo kako će nam ljubav biti vraćena na isti način.

Razvedene žene se ne upuštaju u odnose iz razonode. O, bome NE! One su u potrazi za „onim pravim muškarcem“ koji će biti bolji od njenog bivšeg. Niti jedna majka neće dozvoliti da preko nje prijeđe horda muškaraca – iz zabave ili privremenog ludila. Neće si to dozvoliti zbog sebe, zbog djece, zbog ugleda.. Te su žene samo željne ljubavi i ništa drugo. One će biti najbolje partnerice jer će cijeniti svaki trud, svaku sitnicu, svaki znak pažnje muškarca koji je uz nju. Uživati će i radovati se toj sreći kao malo dijete. Obično žene u toj fazi izgledaju bolje nego ikad. Zašto? Pa zato jer su napokon sretne. I što se onda dogodi?

Onda, nakon nekoliko mjeseci veze, muškarac shvati da ta (ne) veza u koju se „uvalio” s razvedenom ženom – baš i nije najbolja opcija za  njega. Ona je razvedena, ima dijete ili ne daj Bože više djece. Ima panja od bivšeg muža, vagone iza sebe.. Prošlost.. Ona je predivna osoba, dobra i vrijedna, sposobna… Ali, ona je bila nečija žena. Ponekada su tu ključne i kritike okoline, pogotovo njegovih roditelja i familije – Pa što ne možeš naći mlađu, stvoriti svoju obitelj, odgojiti svoju, a ne tuđu djecu… Da, da…. Bole ove riječi. Koliko puta su razvedene žene to čule? Koliko puta su bile ostavljene iz ovih razloga?

Ima i onih koji su „uspjeli“ izgurati takvu (ne)vezu do kraja i stati pred oltar. Ah, ne mogu pred oltar, jer je ona već stajala pred oltarom. Mogu jedino kod matičara. I tu su razvedeni šikanirani – ali to je tema za neku drugu kolumnu. Želim reći da nije lako. Želim reći da vezanje uz puno mlađe partnere, koji su slobodni i koji nemaju iza sebe zrelost, teško da sve skupa od ovoga mogu prihvatiti. Ima onih koji su uspjeli i njima čestitam… Ali, obično ovakve veze rijetko kada urode nekim romantičnim vjenčanjem i rečenicom na kraju priče:  „živjeli su sretno do kraja života.“

Probala. Ostao je gorak okus u ustima. Rijetko i pričam o tim vezama zadnjih godina. Što sam naučila – ispisala sam kroz dvije knjige i kolumne.

Razvedeni ljudi su emotivno “obilježeni” za cijeli život, na žalost. I taman kada se oporave i ponovno zavole – obično budu povrijeđeni i puno, puuuno više nego što su bili povrijeđeni razvodom. Uf, znam nekoliko takvih paklenih i bolnih prekida nakon što su u razvodu bile već povrijeđene. Može li više i jače od bolnog razvoda? O, može!

U zadnje vrijeme dobivam puno sličnih upita – vrlo sličnih ovome mailu i ovoj kolumni. Dodati ću za kraj još samo par rečenica jednog mladića koji mi se javio nakon što je ipak odlučio prekinuti sa ženom s kojom je bio godinama u vezi. Njegova poruka reći će vam sve. Požalio mi se. Htio se ispričati zbog svog postupka jer se osjeća loše zbog svoje odluke..

Grubo je reći da je ne želim. Želim je… Borim se sam sa sobom. Da su neke stvari drugačije ne bih razmišljao ni sekunde. Ona zna da silno želim svoje dijete. Normalno je da želim imati svoju djecu. Ona ima preko 40 godina. Kada misli roditi još jedno dijete? A ako smo u ozbiljnoj vezi, normalno da ćemo živjeti skupa. U toj zajednici bih trebao živjeti i s njenom djecom, odgajati ih s njom i sve… Ne mogu ja to. Ne znam ni šta želim u životu. Ne znam se brinuti niti za sebe, a kamoli još i za njenu djecu. Ma, slatki su joj klinci, samo ja mislim da je to prevelik teret za mene odjednom. I jednostavno nisam spreman na taj korak. Zbog toga sam donio konačnu odluku. Možda ću patiti zbog te odluke i biti nesretan cijeli život, ali ja odabirem taj put. Pustio sam je da me usreći.. Jesam. I prestrašio sam se. Kukavica sam. A ona je stvarno hrabra i jaka žena. Divim joj se od kada sam je upoznao. Divim se njenoj energiji i pozitivnom pogledu na sve.. I bojim se da sam je jako povrijedio. Svega se bojim… Ali ne mogu biti dio toga. Želim graditi svoj život. Nadam se da će jednoga dana shvatiti i oprostiti mi.“

Razvedene žene nisu “roba s greškom” koju nakon par mjeseci upotrebe vraćate u dućan i mijenjate za novo. Razvedeni su emotivniji, zreliji, odgovorniji i ne daju na sebe. Jednom su prošli pakao i vjerujte mi da ne žele više prolaziti kroz isto.  Razvedeni kao i svi normalni ljudi žele iskrenu vezu i priliku za novi život. Nismo lutke za zabavu. Nismo niti MILF koju želite samo F bez obaveza.  Stoga, ako nas ne želite iskreno voljeti – odstupite u startu! Djeca i vagoni u vezu ne ulaze nakon par mjeseci. Oni su bili tu i na početku veze. Stoga …

A vi razvedene, poslušajte me! Ne vjerujte svakom slatkorječivom momčiću. Oni samo napadaju, pa ako prođe – prođe. Mladi momci vole starije i iskusnije žene. Sami odabiremo osobe s kojima ćemo pokušati ostvariti ljubav, novi život. A takve osobe postoje, kao i prava ljubav, prave veze. Djecu, bivšeg muža i vagone iz prošlosti mogu prihvatiti samo zrele i posložene osobe… Zapamtite to. Nadam se da je ova kolumna pomogla da shvatite što od ovakvih (ne) veza možete očekivati. A možete očekivati avanturu, blještavi vatromet,  lijepe uspomene … I ništa više, a niti manje od toga.

Autor: Ivana Grabar