Bio je ožujak 2007. godine. Petak. Večer.  Klasika…kao i niz petaka u nizu.. ja sama doma, a on – u điru!
U stanu atmosfera kao i inače u to doba noći iza 11 sati: tv radi, svjetla pogašena. Čula sam da je došao: otvorio je portun i parkirao auto u dvorištu. U tom trenutku pomislila sam kako bi bilo pametno, već kada je on vani,  pustiti psa pa da je odvede pišati  pred spavanje. Digla sam se i krenula, a pas za mnom. Kako nam je cijeli stan u staklu, na katu obiteljske kuće, imala sam odličan pogled na dvorište, ulaz i cestu koja je vodila kroz naselje. U stanu je bio mrak, a vani je nešto bilo čudno. Skužila sam da na ulici, ispred kuće, nasred ceste stoji crveni  autić s ugašenim svjetlima. Jedino je u autu “svjetlilo” neko malo svjetalce. O Bože! Zabuljila sam se iz tog mračnog stana da vidim tko je to vani i koji klinac to svjetluca u tom autu? Gledam i ne vjerujem. Tko je toliko lud da se zaustavi nasred ulice i pogasi svjetla na autu? Đizus!! U tom trenu dok sam ja razmišljala o autu s pogašenim svjetlima i nekim malim svjetlom unutra (ne znam šta sam mislila – da su možda svemirci parkirali), zazvoni fiksni telefon! Presjeklo me. Blago rečeno sam se smrzla! Tko zove u to doba noći – obično u takvim sitnim satima putem fiksnog telefona dolaze isključivo loše vijesti, šta ne? Uzimam slušalicu bežičnog telefona koji mi je, igrom slučaja, bio nadohvat ruke.  U takvim trenucima i glupe sitnice se poslože na svoje mjesto.
Javim se.  Netko mi je s druge strane poklopio slušalicu, prekinuo vezu.
Pustila sam psa van. On je taman bio na stepenicama prema gore kad mu je pas poletio u susret. Odveo ju je pišati.
U tom trenutku, iznenadila sam samu sebe i ni dan danas ne znam kako sam to uspjela. Klikeri su mi radili brže od otkucaja srca, a srce mi je tuklo za “iskočit van iz grudi”! Nevjerojatno je da sam tada, u tim djelićima stotinki bila toliko prisebna, lukava, domišljata i prepredena da sam utipkala one glupe brojeve s kojima prebacuješ dolazne pozive s fiksnog telefona na neki drugi broj! E, pa ja sam to napravila koliko god to nevjerojatno zvuči! Čak nisam niti fulala šifru za preusmjerenje poziva: *21*091……….# (zvjezdica, 21, zvjezdica, moj broj mobitela i na kraju ljestve).  Nisam mogla znati da će telefon opet zvoniti… nisam mogla znati kako će netko ponovno nazvati na fiksni…Ali… Ne moš´ vjerovat!!
Sva sam se tresla i ni sama nisam mogla vjerovati da se sve to skupa događa. Fino mi je na displeju pisao broj dolaznog poziva. Ruke su mi se tresle.
Za par sekundi zazvonio je moj mobitel na kojem je pisao broj dolaznog poziva. Zvano je s mobitela. Uspjela sam prebaciti poziv! Sva sam se tresla i ni sama nisam mogla vjerovati da se sve to skupa događa. Fino mi je na displeju pisao broj dolaznog poziva. Ruke su mi se tresle.
On i pas ulaze u stan. A meni mobitel  zvoni u ruci. Gledam u auto koji stoji nasred ulice s pogašenim farovima –samo svijetli neko malo svjetlo iz unutra. Ej, pa to netko iz tog auta koji dolje stoji zove s mobitela na kućni! Daj ne vjerujem! Kako sam glupa, to mi je odmah trebalo pasti napamet, a ne svemirci. To svijetli mobitel koji me upravo zove! Netko me zove iz tog auta!!! Božee!
Javljam se………………………… –  Halo?????
•    “Dobra večer. Oprostite što kasno zovem, ali, mogu li ga dobiti na telefon?” – rekla je. Bio je ženski glas. Da, je! Ženski. Tih, ali ujedno i nemiran, prestrašen … uzbuđen.
•    “ Da. Samo malo. – odgovorila sam.”
Pružila sam mu mobitel u ruke.
•    Za tebe je!
Javio se. Toliko se smotao da uopće nije skužio da mu pružam MOJ mobitel da se na njega javi. Bio je van sebe. (ona situacija kada definitivno ide onaj opis: usrao se u gaće!)
•    Da? – tiho je rekao na mobitel kad se javio.
I to je bilo to. Nakon par sekundi poklopio je telefon uz objašnjenje da je netko pogriješio broj.
Pitala sam ga tko je to zvao i tko je to ispred kuće. Tražila sam neko suvislo objašnjenje. Bila sam u šoku i sva sam se tresla. Tko je to bio!?!?
Rekao mi je da je nekog, vozeći se do doma, prestigao s autom. Vjerojatno je taj NETKO poludio što ga je obišao pa ga je pratio do kuće.  A možda ga je isti taj “nervozni vozač” i sad nazvao.  Je, je… moš misliti!! Povjerovala sam mu i NE!! Plava jesam, al´ baš toliko nisam!
Priča mi je bila jadna. Uzela sam mobitel i spremila famozni broj od još famoznijeg poziva  pod ime Crveni auto. Pozive sam vratila na fiksni i otišla leći. Naravno da nisam mogla zaspati. Ali……..to je bila samo jedna u nizu besanih noći.
Sve se od tog dana, od te večeri u ožujku 2007. godine promijenilo. Srušio mi se život u jednoj sekundi, kroz glavu su mi prolazile misli, situacije…vrtila sam sekunde i stotinke svakog detalja vezanog uz to veče, uz taj poziv…uz auto koji je stajao ispred kuće.
Sve se od tog dana, od te večeri u ožujku 2007. godine promijenilo. Srušio mi se život u jednoj sekundi…
Sutra dan sam kontaktirala taj broj. Oooo da, jesam!! Mrtva hladna! Poslala sam poruku osobi koju sam nazvala Crveni auto.
Napisala sam: “Dobar dan! Ispričavam se, što vam je moj muž napravio da ste ga sinoć pratili do kuće i da ste nas tako kasno zvali? Što ste ga trebali? Mogu li Vam ja kako pomoći?
Nije prošlo niti par minuta zazvonio je mobitel.  Na displeju je pisalo:  “Crveni auto”.
Bila je to……ONA….dugogodišnja ljubavnica moga muža.  Predstavila se imenom. Kao da sam ja trebala znati tko je ona, jbt!!
Bila je to žena koja je s mojim mužem provodila puno, jako puno njegovog slobodnog vremena.  Bila je to “večera s dečkima”  radi koje sam ja godinama bila usamljena i nesretna.  Da, bila je to žena koja je noć prije poludila jer su se posvađali i ona mu se na taj način osvetila. Ona je htjela da ja saznam za njih dvoje a on to nije htio, pa se sama potrudila da cijela priča izađe van.
Dugo smo razgovarale. Žena je bila čisto ok. Malo u strahu od mene – a ja ko špricer izvana, a unutra vulkan. Shvatila sam kako sam godinama živjela u nekom krivom filmu u kojem sam igrala sporednu ulogu – ulogu statiste . A taj film bio je moj život … moj brak, koji očigledno odavno nije bio to što mu sam naziv predstavlja, a to sam, da ironija bude veća,  doznala od NJE.  Neka druga osoba…tuđa…nepoznata … dala mi je do znanja kako moj partner godinama živi dvostruki život, nesretan je sa mnom u braku, sa mnom je samo radi male………. STRAŠNO!! E tad sam mislila da ću izgorit!
Njih dvoje “ljubovali” su godinama. Prvi put su se vidjeli na hitnoj kad smo nas dvoje došli sa malenom jer je imala visoku temperaturu. A ona je bila dežurna. Primila nas je i tad je sve počelo. Nisam mogla vjerovati. Mala je tada imala samo dvije i pol godine. Bila je beba. A sada je djevojčica od 14 godina…….. Ej, pa oni su bili više od 10 godina u vezi…. ALOOOOOOOOOOO?!?!  Čak se i razvela. Bila je razvedena žena s djetetom koje je bilo svega koju godinu stariji od moje djevojčice.
Svijet mi se srušio od svih informacija koje sam dobila od nje.  Nakon tog telefonskog razgovora osjećala sam se jadno, izdano i beskrajno povrijeđeno. Toliko sam bila očajna da nisam mogla disati. Nisam znala kuda sa sobom… suze su mi tekle nekontrolirano…. Moj život odjednom više nije imao smisla… Toliko, ali toliko sam bila jadna da nema te riječi, nema tog opisa s kojim bi mogla barem približiti taj usrani osjećaj jada i nemoći. Rasula sam se u tisuće komadića.
On je, naravno, negirao cijelu njenu priču i rekao kako je to žena s kojom je, iz zajebancije, flertao. A ona je poludila za njim. Kad ju je otkantao – jer s njom nije htio imati ništa, ona se počela prijetiti kako će mu skuhati sranje od života – i na kraju je svoje prijetnje ostvarila.  Kunio se u sve i sva te govorio kako  je ONA  totalno nebitna i svim silama se trudio uvjeriti me u svoju verziju  priče a negirati njenu.
Tu dolazim do one faze kada nisam znala kud bih sa sobom. Tu počinje faza ludila: kome vjerovati? Nekoj ženi koja tvrdi da mu je ljubavnica ili njemu s kojim živim i imam dijete….
U svom srcu sam znala da ipak ona govori istinu. Vjerovala sam njoj. Ne znam zašto, ali sam joj vjerovala.  Njemu nisam više vjerovala ništa bez obzira na sva silna uvjeravanja, manipulacije i dubokoumne govorancije. Postao je oprezan i još lukaviji, a ja sam napokon odrasla. Jesam. Napokon. I počela sam zapisivati svoja odrastanja, svoja novo stečena iskustva i saznanja.
Razveli smo se u siječnju 2009. Godine. Nije htio razvod. Prošli smo pakao!
Na kraju cijele balade, u tih godinu i pol natezanja razotkrila sam 90% prave istine. Ostatak mi je priznao sam. Potrudila sam se sve provjeriti i potvrditi sama sebi kako sam sve te godine živjela u braku s osobom koju u stvari uopće nisam poznavala… živjela sam s muškarcem koji je vodio neki drugi  život uz mene i našu kći.
Kad počneš kopati po prošlosti mnoge spoznaje, stvari i činjenice isplivaju na površinu. Koliko ste spremni daleko ići i u konačnici doznati istinu o sebi i o ljudima koji vas okružuju?
Kad počneš kopati po prošlosti mnoge spoznaje, stvari i činjenice isplivaju na površinu. Koliko ste spremni daleko ići i u konačnici doznati istinu o sebi i o ljudima koji vas okružuju?
Ja sam bila sprema za to u svojoj 35.-toj  godini života! Da. Jesam. I tada sam puno toga naučila i shvatila. Bolilo je i nije bilo niti malo lako..ali.. izašla sam mudrija i zrelija. Sretnija. Zdravija.
U tekstovima koji slijede nalaze se  iskustva, MOJA ISKUSTVA koja sam platila visokom cijenom. Ta iskustva pretočit ću Vam u dobronamjerne savjete kroz tekstove koji slijede iz tjedna u tjedan.